
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Državne zdravstvene ustanove u Srbiji imaju postrojenja za sterilizaciju opasnog otpada, ali im država oduzima dozvole, otkriva „Vreme“ u novom broju. Da li se tako nameštaju poslovi privatnim firmama
Opasan medicinski otpad u kontejnerima, zajedno sa drugim smećem, i nebezbedno spaljivanje delova tela – to je do pre petnaestak godina bilo sasvim uobičajeno pri zdravstvenim ustanovama u Nišu i drugde.
Tada je Evropska unija počela da ulaže milione evra kako bi pomogla Srbiji da konačno uredi ovu oblast. Klinički centar i Dom zdravlja u Nišu bili su među onima koji su dobili postrojenja za tretman infektivnog medicinskog otpada.
No, danas ta postrojenja zvrje skoro prazna, bez dozvola. U novom broju koji je na kioscima, „Vreme“ otkriva šemu prema kojoj poslednjih godina vlast „čisti teren“, prazneći državna postrojenja.
Više naših sagovornika misli da je razlog „punjenje džepova“ privatne firme Remondis Medison iz Zrenjanina koja sada steriliše otpad i to naplaćuje skuplje. U firmi to demantuju.
Postrojenje pri niškom Kliničkom centru ima četiri autoklava i tri drobilice, kao i jedno vozilo kojim se otpad transportuje sa svih klinika.
„Zbrinjavali smo otpad iz Hitne pomoći, Transfuzije, Studentske poliklinike, Zavoda za sudsku medicinu, Klinike za stomatologiju, Instituta Niška Banja, Gornje Toponice i Zavoda za zdravstvenu zaštitu radnika“, navode za „Vreme“. Državne ustanove za tu uslugu nisu plaćale ništa.
Ali muke počinju pre oko pet godina. Prvo gube dozvolu za prevoz – po novom Zakonu o transportu opasnih materija morali bi da se registruju i kao autotransportno preduzeće, što za zdravstvene ustanove praktično nije moguće. Ali tu nije kraj.
Najpre više nisu mogli da uz naplatu zbrinjavaju otpad iz prvatnih klinika i ordinacija, a od februara ne mogu ni iz državnih.
„Tada nam Ministarstvo nije produžilo dozvolu“, navode iz Odseka za obezbeđenje Kliničkog centara Niš. „Nema obrazloženja, samo piše da nam je dozvola odobrena samo za sopstvene potrebe.“
Jedan od sagovornika kaže da je ovo primer koji ilustruje situaciju na nivou cele Srbije, jer tvrdi da su „svi izgubili dozvole zbog jednog“. Tu misli na firmu Remondis iz Zrenjanina.
Teško je naći tačne podatke o zaradi, ali „Vreme“ je dobilo potvrdu iz zdravstvenog centra Aleksinca da su privatnicima za zbrinjavanje medicinskog otpada samo tokom prošle i ove godine platili oko tri miliona dinara. Pri tome imaju svoje postrojenje koje ne koriste.
U Remondisu sve demantuju. „U državi Srbiji najveći operater za zbrinjavanje medicinskog otpada je državni sistem koji deluje pod Ministarstvom zdravlja i procenjuje se da se 80% generisanog medicinskog otpada zbrinjava kroz isti dok je ostalih 20% podeljeno na privatne operatere.“
Na pitanja zašto poslednjih godina sve drugih operatera gubi dozvole, a Remondis preuzima i poslove državnih postrojenja koja zato ne rade u punom kapacitetu, odgovaraju da su se propisi promenili i da svi to moraju da poštuju.
Celo istraživanje čitajte u novom broju „Vremena“ koji je na kioscima.
Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve