img
Beograd, 14°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

In memoriam: Gabrijela Novak (1936–2025)

Neko bdije nad tobom

14. avgust 2025, 00:28 Dragan Kremer
...
Copied

Bilo je samo pitanje trenutka, svi smo znali: Gabi, udovica Arsena Dedića, nedavno je, iznenada, ostala i bez svog dugo čekanog jedinca, pijaniste Matije. Ugasila se jedna od najboljih pevačica koje smo imali prilike neposredno da slušamo, završio se jedan od najzanimljivijih životopisa u ovdašnjoj popularnoj muzici

U javnosti uvek uzdržana, Gabi je retko pričala o tome: otac Đuro sa Hvara, mladi inženjer, stipendista splitskog brodogradilišta, na svom ostrvu je ’34. upoznao Nemicu Elizabetu Rajman, koja je tu došla na odmor; ljubav ipak nije bila samo letnja, venčali su se i živeli u Berlinu, gde su i dobili Gabi. Nekoliko meseci potom preselili su u Split; otac nije preživeo rat, ali ga Gabi i ne pominje, taj deo detinjstva provela je s majkom na Hvaru, da bi ’46. prešle u Zagreb; od malih nogu s očitim likovnim darom, nezainteresovanoj za predmete bez crtanja, Gabi je kao poručena došla novootvorena škola primenjene umetnosti. Na grafičkom odseku našla je drugi dom, no na putu ka likovnoj akademiji isprečila se majčina bolest i Gabi se zaposlila kao retušer i, ubrzo potom, na audiciji kod Dušana Vukotića (’61. Oskar za kratki Surogat) dobila posao kopiste. Opet u za nju pravom trenutku, Vukotić je pokretao studio crtanog filma (budući “Zagreb-film”, kolevku čuvene škole animacije), na proslavi u firmi osmelila se da u mikrofon otpeva nekoliko popularnih filmskih/vestern songova, a oduševljene kolege su je gurnule u sinhronizaciju glasova i pesme za crtiće (što je i vrsnim muzičarima ozbiljan zadatak, zbog kratkih sekvenci i brzih promena tempa).

Gabi je već bila pasionirana slušateljka stranih radio-stanica koje su se mogle “uhvatiti” u Zagrebu, sklona popularnom džezu i svingu (na primer Pegi Li), a majka joj je donosila ploče iz Berlina. U horu kulturno-umetničkog društva (KUD) družila se sa Senkom Veletanlić, kasnije takođe vrsnom pevačicom takozvane zabavne muzike. S horom su gostovale po Evropi. S nepunih 20 godina Gabi se prvi put udala, za deceniju starijeg kolegu-scenografa; brak nije potrajao ni punu godinu, prijateljski su se razišli, pa danas mnogi i ne znaju za taj deo njene biografije. Svakako je važnije to što je 1957. već dobro znani vođa orkestra i kompozitor Bojan Adamič čuo neke Gabine snimke za crtaće i predložio joj da gostuje na koncertima ljubljanskog big benda. Pošto nije znala note, prilagodio joj je aranžmane standarda iz repertoara njene ljubimice Doris Dej. Meteorski proboj kroz tada itekako jaku konkurenciju slavnih kolega na estradi nastavila je neobično: prihvatila da snimi pesmu Sretan put Ljube Kuntarića (1960. lansirao U nedilju, Ane (Mali motorin), koja je pobedila u takmičenju za igrani film H–8 Nikole Tanhofera, jedno od najboljih i svakako najnapetijih ostvarenja jugoslovenske kinematografije.

Učestvujući u prvim prodorima YU džeza ka svetu, Gabi je nastupala na džez-festivalima na Bledu (Slovenija) i u Zagrebu, a 1958. u duetu s ni-manje-ni-više nego Lujem Armstrongom zapevala Tea For Two, sarađivala kasnije i s drugim istaknutim američkim džezerima, kao i s Boškom Petrovićem. Pre nego što se pomirila s činjenicom da od džeza u SFRJ ne može živeti i prihvatila unosne estradne ponude, objavila je nekoliko “malih ploča” (singl i EP) i taj period zaokružila još uvek novim formatom u nas, takozvanom dugosvirajućom (Long Play, LP) pločom: njen debi-album Pjeva Gaby Novak (1961, PGP RTB; 2003. CD Croatia Records) čine briljantno interpretirani standardi, poput Elingtonovog Caravan, i prepevi kancona s druge strane Jadrana, s oktetom trubača Stipice Kalođere, kasnije jednog od najkomercijalnijih šlager-majstora “stare Juge” i Gabinog drugog muža (do 1970.). Kako je socijalistiški poredak nalagao, za snimanje “zapadnjačkih” numera uglavnom su traženi prepevi ili uopšte domaći stihovi, pa je za Geršvinovu baladu Someone To Watch Over Me to napisao izvesni Igor Krimov iz pratećeg vokalnog kvarteta “Melos”. Tako je Gabi upoznala “mršavog, bledog” Arsena, čiji je to bio rani pseudonim.

Napustivši posao crtačice radi onog po čemu je zna najšira publika, u bumu domaćih šlager-festivala (Opatija, Zagreb, Split…) i televizije od kraja pedesetih, Gabi petnaestak godina niže hitove i nagrade – pomenimo samo Kuća pored mora, Još uvijek, Vino i gitare (S. Kalođera–Dedić), Bit ćeš uvijek moj, Malo reči treba kad se voli, Pusti me da spavam, pa Gazi, dragi, srce moje, Kuća za ptice – kasnije i albume; mnoge od tih kompozicija i/li stihova potpisao je Arsen, neke je ona snimila i pre njega. Gabi je pažljivo i znalački birala repertoar, ne jureći za slavom i novcem, kao što je i u raspojasanim šezdesetim ostala elegantna i profesionalna, etalon dame u poslu koji tome baš i nije pogodovao. Kroz te “lude godine” sve više je sarađivala i zbližavala se s Arsenom, ali uprkos svojoj reputaciji ženskara, on ju je samo čežnjivo gledao na velikim paket-turnejama, kao što je bila “Pesma leta”.

Uprkos tome što je porodična štampa bila skandalizovana, Gabrijela i Arsen povukli su se u miran porodični život, 1973. dobili Matiju, pa se i venčali, i Gabi je sve više doživljavana kao Arsenova muza (Tvoje tijelo, moja kuća), podrška i luka, s povremenim albumima naklonjenim šansoni i intimnijim pesmama. Njihov odnos (“bure i bonace”) verovatno najbolje odiše u Pamtim samo sretne dane, On me voli na svoj način, i, naravno, Samo da Ti noge nisu hladne. Osamdesetih bi povremeno iznenadila (Nada, Hrabri ljudi), koliko da ne zaboravimo ko je Prva dama, a u deceniji potom objavljene su Retrospektiva (Croatia Records) i Adrese moje mladosti (Orfej) kao da je taj evergrin opus gotov. Međutim, novi CD Pjesma je moj život (2002, Aquarius) s Arsenovim i džez-standardima, uz upola mlađe zagrebačke džezere i Matiju, s lakoćom je počistio hrvatsku i regionalnu scenu! U svojoj drugoj mladosti, samozatajna gđa Novak vratila se prvoj muzičkoj ljubavi i opet briljirala i uživo, kao na primer na Beogradskom džez-festivalu 2009 (vidi “Vreme” br. 983). i u nizu drugih prilika na ovdašnjim koncertnim pozornicama.

Uvek brižna i nenametljiva, poslednjih godina sa zdravstvenim problemima, sklonila se u dom za stare, da ne bude na teretu Matijinoj porodici dok on poslom putuje. Poslednji put u javnosti je viđena na njegovoj sahrani. Jedini put kad sam je sreo, sticajem okolnosti bila je baš jedna od onih nepripremljenih večeri (svedoci priče: Predin, Stublić, Janjatović), Arsen i Gabi naišli su posle svog nastupa, on nas je sve do sitnih sati zabavljao i zasmejavao šmekerskim pričicama, ona uglavnom vodila računa da njegova nova (“suha”) jetra ne dobije koju kapljicu više, i – potpuno iznenađujuće, “poklapala” britkim, duhovitim upadicama. “Gabice, daj prestani zveckat tim ključevima (hotelskim, s velikim privescima – prim. aut.), nećemo još poć i svi već shvaćaju da spavamo u odvojenim sobama…” – “Naravno, to je zato jer ja tak glasno hrčem”, reče žena čiji ćemo mazni i setni, cool glas, jedva zagreban i uvek tako muzikalan, slušati uvek.

 

Veliki letnji popust na „Vreme“! Samo kliknite ovde, odaberite pretplatu i podržite redakciju u nezavisnom radu.

Tagovi:

Muzika Matija Dedić Gabi Novak Arsen Dedić
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Kultura

17.novembar 2026. S. Ć.

Niš ne voli da menja direktore ustanova kulture

Direktorki biblioteke „Stevan Sremac“ istekao mandat pre sedam godina, a na čelu ostalih ustanova kulture u Nišu su ili v.d. ili direktori isteklih mandata

Kultura

16.novembar 2026. Sonja Ćirić

Prilog spisku razloga za ostavku Jasmine Ninkov

Premeštanje zaposlenih bez razloga, i otkup knjige Čedomira Antića zbog interesne podrške, novi su razlozi koje navodi Slobodni sindikat Narodne biblioteke Srbije za ostavku upravnice Jasmine Ninkov

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Povezane vesti

In memoriam: Matija Dedić, 1973–2025

14.jun Dragan Kremer

Pijanista koji sve o nama zna

Akademski potkovan, odlične tehnike, a po temperamentu liričar, od majke Gabrijele-Gabi Novak nasledio je osećaj za sving i uopšte ljubav ka džezu; prefinjeno i precizno muzičko izražavanje prirodno mu je bilo u bogatom, aranžmanskom pristupu poput očevog. I kao što je teško ne pamtiti ga – čak i u njegovim zrelim godinama – kao dečaka tananih osećanja, nemoguće je zaobići njegovu neutaživu žeđ za muzikom i svime što je povezano s njom

Arsen Dedić (1938–2015)

14.avgust Teofil Pančić

Pesnik naše intimne geografije

Arsen je pisao, pevao i živeo, pa naposletku i umro, svima nama koji smo mogli razumeti šta znači kad "na stolu novine još leže, sa nekim datumima jula", i svima koji su, razvejani po svetu, tamo poneli i Arsena, kao dokaz da nisu tikve bez korena nego ljudi dostojni neke bolje sudbine

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure