
Komentar
Patriote, četke u ruke
Farbanje srpske trobojke po zgradama novosadskog naselja Liman predsednik Srbije Aleksandar Vučić je proglasio vrhovnim patriotskim činom. Pa, patriote, četke u ruke i pravac Andrićev venac
Pobuna građana Srbije nije revolucionarna jer ne zahtevaju promenu političkog sistema, već promenu kleptokratske ekipe na vlasti. Ali u ovoj pobuni jesu revolucionarni postupci ratnih veterana
Ratni veterani, to su oni sredovečni, po malo trbušasti muškarci obučeni u sivomaslinastu jednoobraznu odeću i s crvenim ili zelenim beretkama na glavi, koji su se nenadano i organizovano pojavili na strani studenata i građana koji protestuju i na velikom protestu u Beogradu 15. marta značajno doperineli tome da ne dođe do krvoprolića koje je Vučić pokušao da izazove, da bi do danas, relativno nenametljivo, nastavili, kako kažu, da štite građane od esenesovskih batinaša.
Veteran je reč koja potiče od latinskog vetus, „star“ i označava, u ovom slučaju, osobu koja je stekla iskustvo u ratu. Ako je suditi po beretkama reč je o bivšim pripadnicima elitnih vojnih jedinica koje su učestvovale u borbama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu.
E pa ti ljudi koji nisu uživali naklonost građanske javnosti – desničare ionako nije briga ni za šta osim za fantazam naroda i nacije, pa od šume ne vide drveće – odlučili su da, nakon što su studente počeli da gaze i tuku, podrže građansku borbu protiv režima, kao neka vrsta obezbeđenja. Eno ih gotovo svugde gde se protestuje protiv kleptokratskog režima i blokiraju saobraćajnice.
Bila bi ovo, međutim, tek jedna neobična crtica da se isti ti ljudi nisu ukazali i u Novom Pazaru te pokazali spremnost da stanu između ondašnjih studenata, uglavnom „problematičnih“ imena i prezimena, i batinaša, te da umesto studenata prime pendrek, a, verovatno, i neko ubojitije sredstvo.
O čemu je ovde reč?
Generacija koja se primila na laž
Da bi se svih onih godina Miloševićevog režima bilo u specijalnoj jedinici, pored zainteresovanosti za stvari vojne nužna je bila i „nacionalna osvešćenost“, dakle pripadnost jednom zagonetnom entitetu koji se zvao „srpstvo“. Da bi se, pak, pripadalo tom entitetu bilo je potrebno čvsrsto uverenje da je i najgori Srbin bolji i od najboljeg Hrvata, Muslimana, Albanca (takozvano „srpsko stanovište“). Jedino se uz pomoć te (otrovne) supstancije mogla progutati priča o tome da su dojučerašnji zemljaci i sugrađani postali neprijatelji koje nije šteta, ako ne može drugačije (ako, recimo, odbiju da mirno odu iz svojih domova u pravcu čitavog sveta), ni eliminisati.
Živeti u Novom Pazaru za Miloševićevog režima nije bilo ni najmanje prijatno, naročito ako se zoveš Aida, Sinan, ili se prezivaš Nezirović, na primer. U Bosni i Hercegovini, pak, bilo je to smrtonosno ukoliko se nađeš na putu projektu poznatom kao Republika Srpska.
Nešto se, u međuvremenu, dogodilo, a ranjeni veteran Goran Samardžić je 18. aprila, usred Beograda, kazao da je pripadao generaciji koja se „primila na laži“. I eto sad istih tih ljudi koji će, čista srca, stati ispred mladog čoveka „sumnjivog imena“ kako bi ga zaštitili od današnjih boraca za srpstvo.
Širenje verske i nacionalne mržnje
Predsednik svih građana je, međutim, nastavio upravo tamo gde su veterani stali. Pošto je desant njegovih batinaša na Novi Pazar propao, bestidno je (a kako drugačije) nastavio da seje mržnju (što je čitavog života i radio). Podlo je uvredio građane Srbije muslimanske ispovesti: „Kao što ste mogli da vidite, zgrada Državnog univerziteta u Novom Pazaru liči na svinjac, ne želim da kažem svinjac da nekoga ne bih verski uvredio, ali svakako ne na mesto u kojem žive ljudi…“.
„Kao što ste mogli da vidite“, kaže predsednik svih građana, ali nismo mogli da vidimo pošto predsednik svih građana laže.
Univerzitet, nastavio je predsednik svih građana, liči na svinjac. Ne liči, ali nema veze, on laže. Da je ostao na ovome bilo bi to uobičajeno njegovo prostaštvo. Ljudi iz Novog Pazara vrlo dobro znaju šta je to svinjac, a vrlo dobro znaju i da je svinjac metafora za neuredno i prljavo mesto. Ali predsedniku svih građana to nije dovoljno. Nivo mržnje koji je štrcnuo između zuba nije previsokog intenziteta. Za prostaka poput njega to nije ništa. Mora jače, brže i bolje. Mora da bude otrovno. Suština se mora, što bi rekao Hegel, pojaviti: pošto je rekao da Univerzitet liči na svinjac, dodao je da ne želi da kaže svinjac, dakle ne želi da kaže ono što je upravo rekao. A zašto to ne želi? Pa da nekog ne bi verski uvredio.
Čovek koji nešto ovako izgovori ili nije pri sebi, ili je hulja. Nije pri sebi zato što je sumanuto reći da ne želiš da kažeš ono što si upravo rekao. Ali ako namerno to uradi, a predsednik svih građana namerno je to uradio, onda je hulja. Deo rečenice u kojem kaže da ne želi da kaže ono što je upravo rekao nije drugo nego naglašavanje onoga što je rekao: ma imate vi braćo muslimani da krkate svinjetinu sve u šesnaest, glave ćemo da vam potapamo u svinjski gulaš, sve dok se ne opametite, postanete dobri Srbi i počnete da me obožavate do imbecilnosti.
Uostalom, stotina vas muslimana – da podsetimo na reči predsednika svih građana pre nego što je postao predsednik svih građana (20. jul 1995, Skupština republike Srbije) – jedva vredi koliko jedan Srbin. I ni za jotu se Vučić nije promenio u ovih 30 godina. Reći nekome da mu je kuća poput svinjca – prostaštvo je. Ali ako predsednik svih građana (osim onih koji ga ne obožavaju) primeti da tu postoji i verska komponenta, aludirajući na to da muslimani iz verskih razloga ne jedu svinjsko meso, to je, onda, direktno širenje verske i nacionalne mržnje, ono što je, da podsetimo još jednom, predsednik svih građana uspešno radio od kako se pojavio na javnoj sceni.
Temeljni preokret vrednosti
Veterani su, međutim, odustali od takve retorike i takvog pogleda na svet. Zato su i otišli u Novi Pazar. Zato su i bili spremni da prime pendrek, ili neko ubojitije sredstvo, umesto Selme, Amira ili Rasima. Ko zna šta su sve ti ljudi doživeli u ratu. One koji su postupali nečasno neće oprati ništa i nikada ni od koga neće dobiti oprost. Ali to je stvar s kojom oni sami moraju da se nose. Sve i da je neko takav otišao u Pazar učinio je to javno i pokazao da, za razliku od predsednika svih građana, ima nečeg ljudskog u sebi.
Naravno da pobuna građana Srbije kojoj svedočimo nije revolucija jer građani ne zahtevaju promenu političkog sistema, već promenu kleptokratske ekipe koja je srušila republiku i zamenila je korupcijom. Ali u ovoj pobuni građana koji se bore za slobodu postupci ratnih veterana su revolucionarni. Revolucija (od latinskog revolvere, okrenuti, preokrenuti; otud i revolver, pištolj s burencetom koje se okreće) je temeljni preokret vrednosti. Od branilaca otrovne himere koja se zove „srpstvo“, veterani su se preobrazili u one koji druge (a suštinski iste, jer se Miloš i Meliha ne razlikuju ni po čemu suštinskom) brane od sebe i od „svojih“, od „srpstva“. I samo bi to značenje i nijedno drugo, ono što Crnogorci nazivaju čojstvom, dalo smisao toj zastrašujućoj opseni.
Veliki letnji popust na „Vreme“! Samo kliknite ovde, odaberite pretplatu i podržite redakciju u nezavisnom radu.
Farbanje srpske trobojke po zgradama novosadskog naselja Liman predsednik Srbije Aleksandar Vučić je proglasio vrhovnim patriotskim činom. Pa, patriote, četke u ruke i pravac Andrićev venac
Može li Vučić nešto da učini za Dodika? Naravno. Može da ga pomiluje. Ali ne u pravnom smislu, već u onom ljudskom – po kosi i obrazu
Srbija srlja u građanske sukobe na jesen kada se oni koji su otišli na odmor vrate orni i poletni da se više ne povlače pred golom silom koja brani bezakonje
Ako je ovo još jedan Vučićev igrokaz neće se dogoditi ništa. Ukoliko je delovanje Tužilaštva za organizovani kriminal zaista primena zakona, onda su hapšenja zbog korupcije u slučaju pada nadstrešnice udarac u kičmu režima koji počiva na bezakonju
Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve