Sedište Višeg javnog tužilaštva u Beogradu – šesti sprat Palate pravde. Svetli i prostrani hodnici ispunjeni zelenilom, dominira zid na kom je nacrtana zastava države Srbije.
Uredni i popločani hodnici deluju hladno, gotovo sterilno, suprotno od intriga koje se kuvaju u njima i kancelarijama ka kojima vode.
Poslednjih godina glavni rezultat rada tužilaca, umesto obračuna sa korupcijom, jeste progon neistomišljenika i političkih protivnika režima. Hapsi se za tvit.
S druge strane, na fascikle sa dokazima protiv korumpiranih moćnika kao da se nataložila sva ona prašina koja je nestala sa hodnika tužilaštva.
Kako je smenjena Bojana Savović
Negde u ovim kabinetima trebalo bi da se nalazi i javna tužiteljka Bojana Savović. Bila je ekspert za borbu protiv korupcije, beskompromisna i nepotkupljiva. Šira javnost je za nju saznala kada je smenjena posle opsežne istrage koju je vodila protiv korumpirane ekipe u slučaju Elektrodistribucije Srbije.
Kažnjena je tako što je prebačena u odeljenje za opšti kriminal. A onda u odeljenje za maloletnike. Smena tužiteljke Savović izazvala je skandal u javnosti zbog gomile neistina koju su iznosili njeni šefovi.
Ovde gledaju začuđeno dok se raspitujemo gde je kabinet tužiteljke Savović. Prilazi nam mlada žena i kaže: „To odeljenje za maloletnike jeste ovde na šestom spratu, tu i sede ostali tužioci, ali ne i ona. Ona je na četvrtom spratu.“
„Tamo gde dolaze i dovode osumnjičene na saslušanja, videćete gužvu na hodniku, tu imamo istražne kabinete, tu ne radimo pripreme slučajeva, samo ispitujemo stranke. Videćete tu veći toalet za stranke, skrenete i tu su pisarnice i onda ćete je naći na kraju hodnika. Ima tamo jedna mala kancelarija. Tu su je smestili. Ima njih nekoliko koji su tako ‘smešteni’. Mi to u šali zovemo ‘Jezičko odeljenje’, znate na šta mislim, sećate se serije Srećni ljudi.“
Hteli da je stave u zapećak
Kad smo konačno našli Bojanu Savović, otpočeli smo razgovor za „Vreme“.
„Iako se svim silama trude da me sakriju od javnosti, da me i fizički odvoje od mojih kolega, valjda da ih ne pokvarim, ja još predanije radim samo u interesu te javnosti. Oni koji šefuju i žele da odlučuju o našim životima ne smeju da izađu iz službenih automobila, kamoli da sami hodaju ulicama svog grada“, kaže ona.
„Smenama i premeštajima hteli su da me stave u zapećak, a ispalo je da kroz slučajeve maloletničke delinkvencije jasnije vidim i kolika je šteta ovom društvu naneta, a i šta nas sve tek očekuje“, dodaje Savović.
Premeštaj je nije ućutkao. Digla je glas. Hrabri su stali uz nju, imenom i prezimenom – peticijama, protestima. Podigla se prva pobuna u istoriji srpskog pravosuđa. Podigla se bura koja se ne stišava.
I tako je žena u sobičku na četvrtom spratu poznata i van Srbije. A njen glas jači nego ikad.
**Ceo intervju sa Bojanom Savović čitajte u novom broju „Vremena“ koji na kioske stiže u četvrtak (5. jun). Ili se **pretplatite na digitalno ili štampano izdanje „Vremena“.