Dane za nama obeležila je blokada Radio-televizije Srbije, verski praznik Uskrs i dobrodošlica novim pratiocima profila premijera Đura Macuta.
Vlada Srbije kasnije je saopštila da premijer nema naloge na društvenim mrežama, te da su oni koji su se pojavili – lažni.
Navedeno da je Vlada „prijavila nadležnim državnim organima ovo nezakonito korišćenje imena i prezimena premijera“.
Da li će premijer otvoriti naloge koji nisu lažni, zasad je nepoznanica, a digitalni konsultant Dragan Varagić kaže da odluka kakva god bude, može imati i dobru i lošu stranu.
Zašto (ni)su političarima potrebne društvene mreže?
Brojni svetski i domaći političari, od predsednika SAD Donalda Trampa do predsednika Srbije Aleksandra Vučića koriste društvene mreže za širenje informacija koje kasnije često preuzimaju mediji i preko kojih se direktno obraćaju biračima.
Tramp je otišao i korak dalje i razvio sopstvenu društvenu mrežu Truth Social.
Političari su odavno shvatili moć društvenih mreža, da preko njih mogu najbrže i najneposrednije da komuniciraju sa javnošću.
Ipak, digitalni konsultant Dragan Varagić kaže za „Vreme” da je bolje ne koristiti ih, nego ih koristiti nepravilno.
„Sve zavisi od ugla posmatranja. Ako je neko na premijerskoj funkciji i formalno bi trebalo da predstavlja najvažniju osobu u ovoj družavi, njega svakako prate svi mediji, tako da ima ostale kanale komunikacije, pa će njegove poruke na ovaj ili onaj način biti prenete publici. Nema potrebe da se bakće time”, pojašnjava Varagić.
S druge strane, korišćenje društvenih mreža može da mu omogući da plasira poruke kako hoće, kao što to na primer radi Vučić, ali mu je za to potrebno određeno znanje i iskustvo.
„Moja procena je da on (Macut) to jednostavno ne zna da radi kako treba, a neće da prepusti nekom drugom i da je njegova procena da je bolje da to ne radi, što je u osnovi pametno”, kaže sagovornik „Vremena”.
Dodaje da premijer Macut verovatno nikada ranije nije aktivno koristio društvene mreže, „a sada je na isuviše važnoj funkciji da bi se igrao time”.
„S treće strene, možda ne želi da da nekome da u njegovo ime vodi naloge”, kaže Varagić.
Prvo i osnovno pravilo društvenih mreža je – „moraš da naučih kako se koriste, nemoj da ih koristiš ako ne znaš”.
„Da bi naučio, potrebno ti je vreme. On nema vremena time da se bavi, jer je već na važnoj funkciji. Ja bih mu savetovao isto. Moguće da ga je i neko u stranci savetovao da to ne radi, iako je možda on hteo”, kaže Varagić.
Obraćanje ciljanoj publici
I dok u aktuelnoj političkoj situaciji studenti kao glavne kanale komunikacije koriste upravo društvene mreže, premijer bar zasad ostaje mimo digitalnog sveta.
Postavlja se pitanje kako će premijer onda razumeti zahteve studenata i njihove korake?
Kada politička stranka ozbiljno koristi bilo koji sistem komunikacije, pa i društvene mreže, ne obraća se političkim oponentima, „njih to u osnovi ne interesuje”, pojašnjava Varagić.
„Političkim strankama su glavna ciljna grupa njihovi fanovi, vatrene pristalice partije. Sledeća ciljna grupa su oni koji su članovi stranke. Naredna ciljna grupa su simpatizeri i oni koji bi mogli da postanu simpatizeri. To su glavne ciljne grupe kojima se obraća stranka. Oni se uopšte ne obraćaju političkim oponentima na bilo kom nivou.”
S druge strane, društvene mreže često mogu da daju pogrešnu sliku realnosti.
„Nisu društvene mreže sve. Pokazalo se više puta da ti što si nešto uradio na društvenim mrežama neće dati dobar rezultat, jer većina ljudi gleda televiziju”, kaže Varagić.
Studentske šetnje naspram drušvenih mreža
Kako bi proširili informaciju o onome što rade, osim društvenih mreža studenti koriste i sopstvene glasove i noge. Tako su prepešačili Srbiju, vozili bicikle po zemlji i Evropi.
„Ono što drugi politički oponenti Aleksandra Vučića, osim studenata, ne razumeju, je da Srbija nije Beograd. Studenti su zato i išli po Srbiji, pa je predsednik za njima išao po nekim mestima da reaguje. Oni (studenti) razmišljaju na nivou svih tih delova zemlje, za razliku od brojnih drugih političara”, zaključuje Varagić.