Nezavisna kulturna scena je pokrenula peticiju za smenu ministra kulture Nikole Selakovića i sekretarke kulture Beograda Nataše Mihailović Vacić. Ona je odgovorila na zahtev i pokazala da baš ne razume o čemu se radi
„Tražimo momentalnu ostavku ministra kulture Nikole Selakovića i sekretarke Sekretarijata za kulturu Grada Beograda Nataše Mihailović Vacić“, zahtev je peticije Asocijacije nezavisne kulturne scene Srbije (ANKSS), pokrenute prošle nedelje.
Smatraju da oni „koje je država obezbeđivala za kulturu, čime ugrožavaju pravo na rad umetnika i umetnica, kulturnih radnika i radnica i dalje doprinose urušavanju kulturnog sistema u Srbiji“.
Razloga za peticiju ima mnogo, a nalaze se u zahtevima:
Argumenti Sekretarke kulture
„Zahtevamo hitno objavljivanje rezultata svih konkursa Ministarstva kulture koji kasne već više od 200 dana. Zahtevamo hitno raspisivanje konkursa za finansiranje i sufinansiranje projekata iz oblasti kulture Sekretarijata za kulturu Beograda, uz opravdane sumnje da su fondovi namenjeni konkursu zloupotrebljeni za partijsku manifestaciju Dani porodice“.
Nikola Selaković se nije ni osvrnuo na sve ovo, a sekretarka kulture im je napisala pismo.
U pismu negira sve primedbe ANKSS-a. Prebacuje im da ne znaju da „konkursi nisu jedini vid podrške“ i tvrdi da „Sekretarijat za kulturu i nezavisna udruženja umetnika nisu suprotstavljene strane.“ Poručuje im da bi „svi bi trebalo da radimo zajedno u interesu kulture i građana. Nažalost, ANKSS nastavlja sa manipulacijama koje stvaraju lažnu sliku o našem radu, čime nanose štetu kako nezavisnim umetnicima, tako i kulturnom životu Beograda i Srbije u celini“.
Zatim navodi kako to sve Grad pomaže umetnicima, pa kaže da im iz budžeta redovno izdvaja 320 miliona dinara godišnje za doprinose i poreze samostalnih umetnika., da ih pušta u javne prostore da tamo izvode svoje programe, da je prostor KC Magacin njihov, i slično.
Doprinosi su zakonska obaveza
Iz ANKSS su joj pažljivo i argumentovano odgovorili.
Evo samo detalja: podsećaju je „da je finansiranje doprinosa i poreza samostalnim umetnicima zakonska obaveza, a ne neko izuzetno dostignuće“.
Zatim: „korišćenje prostora javnih gradskih institucija za programe umetnica i umetnika, kao i njihovo učešće u programima gradskih manifestacija, nije nikakav ustupak, nego ponovo društvena obaveza“, s tim što u praksi „zavisi od dobre volje rukovodilaca kulturnih ustanova, što negativno utiče na rezultate rada javnih institucija koje ostaju bez društveno i kulturno relevantnih programa“.
Magacin
A o KC Magacin sekretarki poručuju sledeće „ Za prostor Magacina u Kraljevića Marka su se izborili sami umetnici i umetnice i uložili ogromna sredstva u obnovu infrastrukture koja je nebrigom upravo Sekretarijata bila izložena propadanju. Prostor koristi veliki broj umetnica i umetnika i više od 60 organizacija i to je, na žalost, jedan od retkih dostupnih i besplatnih prostora u gradu Beogradu koji se koristi za rad umetnika, produkciju, probe, ali i mnoštvo javnih programa.“
Kažu da se tu nalazi „jedina dostupna sala za savremeni ples“ i da su je „ izgradili sami umetnici bez ikakve podrške Grada Beograda i Sekretarijata za kulturu.“
„Gospođa Mihailović tokom svog mandata nijednom nije posetila Magacin da se upozna sa programima, potrebama korisnika i mogućnostima koje bi ovaj prostor dodatnim ulaganjima i podrškom Grada mogao da otvori za mnogobrojne umetnice i umetnike, umetničke kolektive i organizacije koji svojim radom i programima ovaj grad čine onim što on jeste.“
Cvetković: nema dijaloga
Marijana Cvetković, članica ANKSS, kaže za „Vreme“ da je u datim okolnostima, peticija jedina moguća komunikacija.
„Pošto dijaloga nema, nema javne diskusije, a i svaka prilika biva eskivirana –vlast se ne izlaže nikakvoj situaciji u kojoj bi mogla da bude suočena sa neprijatnim pitanjem – ne postoji forma razgovora između onih koji kreiraju politike i stvaralaca kulture, peticija je jedini preostali način da skrenemo pažnju javnosti na ove teme. Jer, u kulturi, tek ako se desi incident kritičkog mišljenja, setite se Filharmonije, čuje se za teme kulture“, kaže Marijana Cvetković.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Zoran Marinković, frontmen grupe “Bjesovi”
Kad biste pitali one koji su odrastali u vremenima “novog talasa”, svako bi znao da vam kaže da je Piko Stančić bio faca po nečemu. Bilo kao pouzdani bubnjar u nekoliko važnih bendova, bilo kao producent koji je nepogrešivo stilizovao zvuk naših grupa tako da dosegnu svetski nivo, bilo prosto kao faca čiji talenat se nije mogao tako lako definisati
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!