Nagrade
Da li se zaboravilo na nagradu „Žanka Stokić“ koju je inicirala Mira Stupica
Proglašenje dobitnice nagrade „Žanka Stokić“, koja je najveće priznanje za glumice, kasni godinu dana. Organizatori nemaju odgovarajuće objašnjenje
I javnost i struka zahtevaju da se poštuje zakon. Kulturno dobro ne može da se sruši, pokloni, proda, može samo sa se sačuva u originalnom obliku. Isto važi i za zaštićenu prostornu celinu, ulicu Kneza Miloša, kojoj pripada Generalštab
U momentu pisanja ovog teksta, peticiju Odbranimo Generalštab koju je danas pokrenuo „Kreni-Promeni“ potpisalo je 6.675 građana.
I javnost i struka su protiv poklanjanja, prodaje ili rušenja zgrade Generalštaba u Beogradu, a svi su da se ovaj kompleks na uglu Nemanjine i Kneza Miloša vrati u prvobitno stanje.
Dakle da bude onako kako zakon o kulturnim dobrima nalaže, jer Generalštab je kulturno dobro od 2005. godine.
Kulturno dobro podrazumeva očuvanje autentičnog izgleda, svih konstruktivnih i oblikovnih elemenata, originalnih materijala, zabranu gradnje na gradnje na objektu i celoj parceli. Kulturno dobro ne može da se ruši, osim ako mu se ne ukine taj status, što nije lako. Ne može ni da se proda ni pokloni.
Međutim, iskustvo nam govori da je ovoj vlasti sve moguće. Već jednom je, i to samo godinu dana nakon dobijanja statusa kulturnog dobra, 2006, Republička direkcija za imovinu pokrenula inicijativu da se Generalštab izbriše iz registra kulturnih dobara, čemu su se obradovali zagovornici tada aktuelne ideje da ga treba srušiti kako bi se atraktivna lokacija oslobodila. Zahvaljujući Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture, ova inicijativa je osujećena.
Zatim, kompleks Generalštaba je deo prostorne, kulturno-istorijske celine područja uz ulicu Kneza Miloša, kao prostora koji je počeo da se razvija kao administrativni deo grada još u vreme Miloša Obrenovića i prvog urbanističkog plana Beograda iz četrdesetih godina 19. veka.
Konačno, u okviru parcele na kojoj se nalazi ovaj kompleks, zaštićena je i stara zgrada Generalštaba iz 1924.godine.
Goran Vesić i Vlada koja ga je ovlastila da u ime Srbije potpiše ugovor sa Džaradom Kušnerom kažu da to neće biti ugovor o prodaji već o razvijanju lokacije.
Razvijanje lokacije, rekao je „Danasu“ nedavno arhitekta Bojan Kovačević „znači to da vi na nekoj parceli vidite šta i kako možete što više da izgradite, i da ubedite javnost i političare da ste vi u stvari nama učinili uslugu. To je jedna vrsta dijaloga sa budalama. Čitava najnovija istorija urbanizma, arhitekture u Beogradu i svih tih stvari je jedna vrsta razvijanja lažnog govora, lažnih pojmova. Neko vam se useljava u kuću a ubeđuje vas da vam pomaže“.
Inače, Bojan Kovačević je autor knjige „Arhitzektura zgrade Generalštaba, monografska studija dela Nikole Dobrovića“, koja je korišćena da ovo zdanje dobije status kulturnog dobra.
Kada je nakon Drugog svetskog rata Nikola Dobrović postao glavni gradski arhitekta, ovako je opisao predratni urbanizam Beograda:
„Ilegalni, crni, regulacioni plan beogradske čaršije sprovodio se nesmetano po volji bogataša – građevinarstvo Kraljevine Jugoslavije bilo je provincijski odraz previranja u arhitekturi koja su se događala u Evropi, kao i svemoćnog vršljanja privatnog sektora zavisnog od inostranstva.“
Proglašenje dobitnice nagrade „Žanka Stokić“, koja je najveće priznanje za glumice, kasni godinu dana. Organizatori nemaju odgovarajuće objašnjenje
Mohmed Rasulof, nagrađeni iranski reditelj, kažnjen je na osam godina zatvora, bičevanje i oduzimanje imovine zato što će njegov film „Seme svete smokve“ iduće nedelje biti prikazan na festivalu u Kanu. Rasulof je i ranije kažnjavan zbog filmova na evropskim festivalima, i nije jedini
Rediteljka Sanja Mitrović u svojoj postavci komada u Ateljeu 212 uvodi novu metaforu koja je kompatibilna sa metaforom zemlje, a to je šuma. Šuma raste iz zemlje, a korenje drveća drži tlo i sprečava da nastane klizište. Šuma je i kompleksni ekosistem pun predatora i njihovih žrtava koji uništava najveći predator na Zemlji – sam čovek. Simbolički gledano, šuma predstavlja i našu podsvest, sve ono što je zapreteno i opasno
Videoteka će pre svega ostati upamćena kao zanimljiv i hrabar pokušaj da se u okvirima srpskog filma ponudi nešto drugačije, mada istovremeno i kao film koji nije uspeo da do kraja razvije nemali potencijal koji je imao
Zejlijanov Ripli čitavim se tokom priče zadržava isključivo na tački svojevrsne odmazde prema eksponentima više klase, što i jeste mračna postavka znana iz knjiga iz tog serijala Patriše Hajsmit, a čime jeste zadržan izvoran ideološki okvir koji je zadala autorka, a ona je poželela da u slučaju svog Toma Riplija pokuša da kod čitalaca izmami saosećanje prema liku koji tako nešto načelno svakako ne zaslužuje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve