img
Loader
Beograd, 28°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Mostovi na Seni

27. децембар 2023, 21:46 Dragica Jakovljević
Foto: D. Jakovljević
Copied

Na toku Sene kroz Pariz ima 37 mostova.

Najstariji most prekoračio je Senu 1607. godine. A kako je jednom i on bio nov, još ga zovu Novi, Pon Nef. Mogli su ga davno srušiti, ali nisu – ima gradova gde se to ne radi.

Najlepšim se smatra Aleksandrov, za moj ukus previše kitnjast. Otvoren je za Svetsku izložbu 1900, a u ime francusko-ruskog prijateljstva, nosi ime cara Aleksandra III. Kamen-temeljac položio je njegov sin Nikolaj II posluživši se zlatnom mistrijom – ako je verovati Makinu i Francuskom zaveštanju.

Odavde krećem ka glavnom cilju moje “turneje”, mostu Mirabo. Prvi na mom putu je Most invalida, gde se neću dugo zadržati jer naredni, Alma, traži više vremena. Želim da vidim skulpturu Zuava, francuskog vojnika koji je ratovao u nošnji svog alžirskog plemena: umesto uniforme, fes i široke čakšire jarkih boja vezane oko skočnog zgloba. Takav je i na skulpturi koja stoji ispod mosta, ne samo kao ukras već i za merenje nivoa vode. Za vreme povodnja 1910, Sena je Zuavu bila do ramena – 8,62 m iznad normalnog nivoa.

Most se nalazi kod tunela u kome je poginula princeza Dajana. Na platou iznad tog crnog ždrela nalazi se replika buktinje s njujorškog Kipa slobode. Postavljena je drugim povodom desetak godina pre nesreće, ali je postala simbol sećanja na Dajanu. Ljudi ovde ostavljaju cveće i sveće, njene slike i emotivne poruke. Kič, ali šta mari? Mit (treba da) živi.

Most Jena krase figure četiri ratnika: galskog, arapskog, grčkog i rimskog. Najviše me zanima rimski jer je delo istog onog vajara čiji se bronzani konj nalazi u holu jednog muzeja na Bosforu, nekadašnjoj ambasadi Kraljevine Crne Gore. Volim kad se kockice mog putnog mozaika ovako lepo poslažu.

Od mosta Mirabo dele me još dve “ćuprije” (železnički most Ruel ne računam). Bir-Hakejm i Grenel prelaze preko veštačkog Ostrva labudova – bez labudova. Ova prva, s prugom za metro, alegorijskim figurama Nauke, Rada, Elektrike i Trgovine i mnogo spomen-ploča, u znak sećanja na poginule u Drugom svetskom ratu, nosi ime oaze u Libiji kod koje su francuski legionari snažnim otporom italijanskim i nemačkim trupama pomogli da komandant saveznika Montgomeri natera na povlačenje “pustinjsku lisicu”, generala Romela.

Ispod mosta Grenel dežura umanjena kopija njujorškog Kipa slobode – poklon od Amerike, koja je svoju statuu, onu pravu, dobila od Francuza! Na ovoj što je izronila iz Sene upisana su dva datuma: 4. jul 1776 – Dan nezavisnosti SAD i 14. jul 1789, Dan pada Bastilje.

Prolazim Avenijom Kenedi. Tu je Francuski radio, za čiju su međunarodnu redakciju (RFI) iz Beograda, devedesetih, izveštavali Uroš Komlenović i Stojan Cerović (“Brave Serbian journalist unafraid of Milosevic”, pisao je “Gardijan”). Slikam zgradu za moju dušu i skromni omaž dvojici velemajstora.

Kad god se osvrnem, vidim “čudovište Ajfelovo” (citiram mrzovoljnog Crnjanskog, kome u Parizu ništa nije valjalo). Lepo mišljenje o čuvenoj kuli nisu imali ni mnogi savremenici gradnje, smatrali su je “atentatom na sveta mesta Pariza”. Jedan od onih koji je mislio drugačije bio je upravo Apoliner: za njega, bila je “pastirica koja čuva stado kraj mostova na Seni”.

Evo najzad i mosta Mirabo. “Raznežen i elegičan”, Apoliner u čuvenoj pesmi oplakuje raskid sa slikarkom Mari Loransen, a slučaj je hteo da za moga boravka baš njena izložba bude u muzeju Marmotan tako da sam videla i njene “devojke s očima košuta” i “košute s očima preplašenih devojaka”.

Kažu da je Apolinerova pesma proslavila ovaj most. U jedan stub urezani su prva strofa i refren, ali most je izuzetan i bez ove lirske potpore. Bledozelen (šteta što takva nije i Sena), ukrašen gradskim grbom, ima po tri elegantna luka s obe strane, a na čipkastoj metalnoj konstrukciji iznad reke po dve skulpture: Grad Pariz i Trgovina, Plovidba i Izobilje.

U jednu ploču uklesano je ime projektanta, u drugu vreme gradnje: 1895–1897.

U aprilu 1970, na 81. godišnjicu Hitlerovog rođenja, u reku je s mosta Mirabo skočio i ubio se pesnik Fuge smrti Paul Celan. Bio je Jevrejin, porodica mu je nestala u Holokaustu, u logoru je bio i on. Očekivala sam još jednu spomen-ploču, ali nje nema…

Sedam godina, do smrti 1960, blizu mosta stanovao je Žil Sipervjel. “Čist pesnik”, piše o njemu Branko Miljković i citira ovaj njegov stih: “Ako niko ne misli na mene, prestaću da postojim”.

Mostu Mirabo dato je ime plemića – revolucionara, državnika, čuvenog oratora, “Herkula slobode”. Ali to je d(r)uga priča, za drugi put.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure