foto: zoran žestić / tanjug
Kako je predsednik Srbije najavio ucenu Đorđa Miketića? Zašto se to vratilo režimu kao bumerang? Kakvu tu ulogu igraju Dijana Hrkalović i Đuka? Šta se i kome sada poručuje, a usput falsifikuje i podmeće? Postoje li zakoni, pravila službe i moralne norme koji neće biti prekršeni? I zbog čega ovakva Srbija mora da stane
Predizborne kampanje u Srbiji vazda su prljave, ali aktualna podiže prag bola. Učešća Službi u njima – manje ili više vidljivih – bilo je i ranije, ali nikad kao ovog puta. Sada su one sastavni dio naprednjačke predizborne kampanje kao timovi aktivista i tehničke podrške.
Nesposobne da štite bezbjednost građana i države, Službama je primat obračun sa političkim oponentima vlasti. Da li je Vučić znao da će Đorđe Miketić dobiti skrin-šot samog sebe u krajnje intimnom i privatnom odnosu kada je za funkcionara Zajedno na Pinku rekao da je “ljudska sramota”? Nije važno. Bitno je nešto drugo. A to je da je na ovaj način ogoljen sistem ucjena i pritisaka. U konkretnom slučaju, riječ je o opozicionom političaru. Ali, nema nikakve sumnje da se isti model koristi unutar naprednjačke zajednice, a pogotovo prema njihovim koalicionim partnerima.
Miketić nije pristao na ucjenu. Objavio je na Tviteru skrin-šot iz kojeg je jasno da postoji snimak, objasnio da mu je prije godinu i po provaljeno u stan i ukraden kompjuter, prijavio krađu policiji, tuži NN lice… Inače, Miketić nema ni najmanju dilemu da iza svega stoji BIA.
Kada su Službe spremne na ovakav pokušaj lične difamacije, na što nisu? Ima li tog zakona, pravila službe i moralne norme koje neće prekršiti? I što je sljedeće? Ne treba biti pristalica opozicije ili potpisati ProGlas pa da se čovjeku okrene želudac. U pravu je Dragan Bjelogrlić – živimo u zvjerinjaku.
Ono što je trebalo biti diskvalifikacija Miketića, vratilo se režimu kao bumerang. Štetu kontrolira lično Dijana Hrkalović. Na svom Tviter nalogu tvrdi da predsjednik Srbije nije mislio na snimak već na nešto drugo. Ali otkud ona to zna? Zvao je Vučić da joj kaže? Ili je opet članica neformalne ad hoc grupe kao onomad za bande Saleta Mutavog i Veljka Belivuka?
Hrkalovićeva je samo dežurni kontrolor, zatekla je situacija. Đuka je stigao čim je mogao, uz riječi: “Odavde ja preuzimam”. Koliko je uspio potvrđuje BIA. U njenom saopćenju stoje riječi Vladimira Đukanovića sa Tvitera: Miketić treba “da javno saopšti kako je, gde i pod kojim okolnostima i od strane koje osobe nastao snimak njega i izvesne osobe, kao i šta snimak sadrži”. BIA tvrdi da ni sa čim nema veze, ali će “sprovesti intenzivnu istragu koja za cilj ima utvrđivanje svih okolnosti u vezi sa samim snimkom i osobama koje se na njemu nalaze”.
U ovo ne vjeruju ni oni koji su saopćenje pisali. Zašto? Zbog Jovanjice i Banjske, između ostalog. U prvom slučaj bord pripadnika policije i Službe štite narko-biznis Predraga Koluvije; u drugom – isti državni službenici čuvaju Milana Radoičića kao malo vode na dlanu uprkos njegovom priznanju da je lično spalio cjelokupnu službenu politiku Srbije na Kosovu.
Kako poslije ovoga ijedan odgovoran državni funkcionar može vjerovati informacijama iz Službi? Vučić, očito, s tim nema problema. Njemu su neusporedivo važnije operacije poput ove u kojoj je žrtva Miketić nego stvarna borba protiv kriminala, korupcije i zaštita stvarnih državnih interesa. Čitalac dobro zna koliko se voli hvaliti nagovještajima da zna sve o svakome, ali pošto je to državna tajna dostavljena iz Službe, ne može javno govoriti o svojim saznanjima…
U tom kontekstu, pokušaj ucjene Miketića u tekućoj kampanji ima posebnu svrhu. Riječ je o zastrašivanju svakog onoga tko javno i kritički istupa protiv režima. I ponovo, bilo je toga i ranije, ali nikad na ovaj način. Naime, opozicionim političarima, novinarima nezavisnih medija i svakoj javnoj ličnosti jasno je poručeno da će cijenu njihovog profesionalnog i političkog angažmana platiti njihove porodice.
Jezivo, zar ne? Pogotovo kada se zna da bi prolazak bezbjednosne provjere za posljednju dvojicu direktora BIA bio nemoguća misija; da je njen pripadnik Nikša Terzić službenim pištoljem učestvovao u teškom premlaćivanju fudbalskog menadžera; da je Služba umiješana od vrha do dna u progon Slobodana Milenkovića i Dušana Mitića, inspektora koji su otkrili Jovanjicu… I da se ne nabraja dalje – jasno je. A građani Srbije još sve ovo debelo plaćaju.
Služba se nije istakla samo pokušajem ucjene Miketića. U skladu sa staljinističkom praksom “kompromata” (podmetanja lažnih podataka) nanišanila je i pojedine javne ličnosti poput naše novinarke Jelene Zorić, programske direktorice Inicijative mladih za ljudska prava Sofije Todorović, rok kritičara Pere Janjatovića i, sigurno, nekih drugih. Radi se o falsificiranju njihovih potpisa na pojedinim izbornim listama – da se sada ne ulazi koje su, kakve i tko stoji iz njih.
Što je Služba željela ovim postići pošto je samo ona mogla doći do relevantnih ličnih podataka? U prvom redu – pa ako prođe, prođe – dati municiju režimskim tabloidima da poslije izbora (možda i prije njih) prozivaju navedene ljude da podržavaju dotične liste iako u javnosti tvrde nešto drugo. Ukoliko ne prođe – opet dobro. Ima da članovima RIK-a i GIK-a iz opozicije ispadnu oči tražeći sve podmetnute i falsificirane potpise. Jer ako su to uradili osobama poznatim u javnosti, što li je tek sa onima koje to nisu?
Na kraju, zaključak. Jedini način da građani izađu iz zvjerinjaka koji čuva i štiti Služba jeste da Srbija stane i, zatim, ponovo krene. U pitanju je gola bezbjednost svih građana.
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna
U Novi Sad predsednik Srbije nije došao zbog četrnaest mrtvih (u međuvremenu je taj broj porastao na petnaest). Ali došao je jer su tokom protesta oštećene prostorije Srpske napredne stranke, pokazavši da su mu prozori, a ne ljudi, prioritet. A onda se slikao na sahrani dve devojčice i njihovog dede, žrtava pada nadstrešnice na Železničkoj stanici
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Džaba vam upinjanje da dokažete da visoka korupcija postoji u Srbiji. Ona je, jednostavno, nezamisliva. A onda padne nadstrešnica sveže renovirane železničke stanice (na slici) i ubije 15 ljudi. I pukne mehur i iz njega počnu da kuljaju laži, krađa, kriminal i korupcija
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Ministar kulture Nikola Selaković mora da bira između zakona i interesa investitora koji hoće da ruše Generalštab, a koji očigledno zastupa predsednik Vlade Republike Srbije Miloš Vučević
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
