img
Loader
Beograd, 12°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Iz arhiva kritike

Zločin i(li) zagušljivost

25. oktobar 2023, 23:42 Teofil Pančić
zena_s_drugog_kata-jurica_pavicic_v
...
Copied

Jurica Pavičić: Žena s drugog kata

Život je neprestani niz raskrižja na kojima nam valja stalno iznova odlučivati na koju ćemo stranu skrenuti; ne, nije ovo nikakva coelhovska metafora, to je u osnovi ona Kunderina “nepodnošljiva lakoća postojanja”, ta naizgledna kontradikcija, drveno željezo egzistencije: stalno moraš birati trasu, bordižati kako znaš i umiješ, a nikada nećeš pouzdano znati jesi li dobro izabrao jer ne možeš iole pozdano znati što bi bilo da je bilo drukčije. Okej, Coelho bi najkasnije na ovom mjestu sigurno već pronašao neku “utješnu” misao koja bi nevježama zazvučala tako nepodnošljivo mudro, ali ovdje ne govorimo o Coelhu nego o književnosti.

zena_s_drugog_kata-jurica_pavicic_v
…


U novome romanu Jurice Pavičića Žena s drugog kata, recimo, cijeli bi se život mlade splitske službenice Brune odvio nekako drukčije da ju prijateljica Suzana nije odvela na nekakav rođendan gdje će upoznati Franu, svoga, je li, “budućeg”; mnogo kasnije, njih će dvije sjediti skupa i lamentirati nad tim da su i jedna i druga odživjele neke živote koji bi, da ih te večeri tamo nije bilo, bili sasvim drukčiji. Ili je to privid, a svom se usudu ne može pobjeći, nego se samo mijenjaju kulise i nijanse?

Kako god, Bruna i Frane uselit će se, nakon kraćeg “hodanja”, u njegovu obiteljsku kuću na rubu Splita, gdje mu živi mater, dočim je sestra gore u Zagrebu, sa mužem i djetetom. Brunu će, pak, njezina mater, pomalo lucprdasta gradska koka, bez premišljanja izručiti novoj obitelji, ni trenutka se ne zamarajući kako je njezinoj kćeri tamo. Frane je pomorac, malo je doma, više po cijelom svijetu, tako da je taj preglomazni dom zapravo carstvo njegove matere Anke – gastarbajterske udovice – u koji se mlada nevista više nekako ušuljava na prstima nego što punopravno ulazi: ona je ta koja ne zna ništa i ništa ne umije kako treba, a stara će je, dominantna južnjačka matrona, ta brižna i teška mater familias, naizgled trpeljivo i strpljivo a zapravo ledeno dominantno, podučiti svemu, odnosno podrediti je, prešutno je učiniti malenom, nedostojnom fuficom koja je nekom greškom zavela njezina mezimca, ali srećom je mater i dalje tu i svi će i sve će zapravo biti i dalje pod njezinom kontrolom – i što se i kako kuha i uopće, kako se i zašto živi… A sinak će, dakako, na sve pristati, nije njemu do biranja između dviju žena, ne bi se on miješao u ta posla, sve će leći na svoje… Osim ako ipak neće.

Jedna se nježna i “perspektivna” ljubavna veza postupno rastače u tiho, mada naizgled udobno stenjanje u prividnom matrijarhatu (svaki je suvremeni matrijarhat samo nuspojava dubinskog patrijarhata) tuste kućerine na obodu grada, u kojoj će se Bruna sve više gušiti pod imperijalnim svekrvinim nadzorom, osobito za dugih Franinih odsustava; sve što je zamišljala kao budući sretni život udvoje – te poslije, s djecom – rasplinut će se u tim sveprožimajućim mirisima Ankinih zaprški, u njezinim kratkim, odsječnim sveznalačkim pogledima i zapovijedima, u zveketu nevidljivih, a olovno teških lanaca od kojih snaha uzalud bježi u krhki azil drugoga kata kuće. A onda će Anku pokositi moždani udar, svemoćna će se vladarka smežurati u slabašnu bolesnicu, ali se njezina simbolička moć neće umanjiti. Muž će Brunin, pri tome, i dalje ploviti, njegova sestra će živjeti svoj zagrebački život, a snahi kako bude, sa staricom za vratom… U Bruni će se nešto pokrenuti i prelomiti kada u staroj šupi nađe mišomor: počet će sistematski trovati Anku sve dok ju ne ubije.

Samo, hoće li i može li zločin proći neopaženo? Naravno da neće, sve će izaći na vidjelo, Franinoj dugoj nevjerici usprkos; Bruna će priznati i završiti na dugoj robiji, raspršit će se ne samo jedna obitelj koja nikada zapravo nije ni zasnovana – a održat će se, pak, ona nezdravo petrificirana, sa sestrom umjesto matere kao novom vladaricom – nego i svi životi u bliskom radijusu, najviše dakako Brunin. Nema povratka natrag niti se imade čemu vratiti, zločinu će uslijediti kazna, a nakon toga… Čega još uopće može biti? Možda još samo proživljavanje ostatka života u stanju bezdomnosti, u anonimnosti neke tihe uvale, po strani od svake iluzije obiteljske idile, koja ipak ostaje potmuli, nedosanjani san, pričina koja će se Bruni pokatkad javiti u besano jutro.

Ako je Zločin i kazna krimić, onda je to i ovaj roman. Samo što “detekcije” nema i odlično znamo tko je ubojica. Ono što je bitno jest: zašto? Pisac počiniteljki ne sudi niti je, pak, brani, jer ovo i nije priča o jednom umorstvu, nego o zagušljivosti… U našim se teškim, glomaznim, patrijarhalnim, poluplemenskim obiteljima otrov ubrizgava u hranu i u zrak svima i svakodnevno tijekom dugih desetljeća, samo što se taj otrov ne da laboratorijski identificirati pa obično nema “krivičnog djela”: otrovni su sami ti odnosi, tako postavljeni da se svakoj promjeni unaprijed staje na put i onemogućava nekakav prozračniji život, onaj koji ne bi išao unaprijed isprojektiranim stazama, “ka i sav svit”. U tom se svijetu Bruna našla po inerciji vlastitih nedopečenih planova i očekivanja, i stala se gušiti u njemu kad se van već zapravo i nije moglo.

Pavičić piše o svijetu koji predobro i dubinski poznaje, o toj zavodljivoj i opasnoj “bliskosti” i “toplini” naših južnjačkih – ne samo dalmatinskih, dakako – veza i odnosa, ispod čije tzv. zdrave patrijarhalnosti vrije od teških nesreća i neostvarenosti svih vrsta, pa čovjek poželi malo više one mitske sjevernjačke “hladnoće” u kojoj se ni najbliži srodnici jedni drugima ne pačaju u živote, gdje je možda manje solidarnosti, ali je svakako manje presije… Kao i obično, Pavičić je najbolji kao opservator društvenih odnosa i veza, u velikoj mjeri proistječućih iz kulturnih nanosa, kako smo nedavno mogli vidjeti i u televizijskoj adaptaciji Patrole na cesti, a svijet njegova novog romana u biti je taj isti… A Bruni je preostalo, u tihim trenucima kontemplacije, na mahove zamišljati neki posve drugačiji, nedogođeni svijetli i prozračeni život pun ugodnoga propuha od ljetnog vjetra, u sopstvenome stanu sa mužem i djetetom, i nasmijanom svekrvom u posjetu, gdje svi sjede za stolom sretni i zadovoljni, i nikakvoga otrova nema u blizini, stvarnog ili metaforičnog, jer je slobodnim ljudima u dobro prozračenim sobama i životima posve suvišan… Ali takav život mnogima nije dohvatan, nevidljive ih niti drže u ropstvu, iz tog se zatvora uglavnom ne da izaći, kazne su doživotne, a gušenje… ono je stalno, toliko da je mnogima i neprimjetno, postane posve neodvojivo od života, ili od ideje o njemu.

Tekst objavljen u tjedniku “Globus”, ožujka 2016
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Cenzura

12.septembar 2026. S.Ć.

Film Jasmile Žbanić je dobar za MoMu, ali ne i za direktorku Muzeja Jugoslavije

Bez obrazloženja, Gordana Vujović v.d. direktorka Muzeja Jugoslavije otkazala je prikazivanje filma Jasmile Žbanić „Blum – Gospodari svoje budućnosti“ na programu Leto u Muzeyu

59. Bitef

12.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sutra počinje Bitef, karata ima

Od 13. do 20. septembra biće odigrano sedam predstava Bitefa. Rasprodate su karte za rusku, gruzijsku i tursku predstavu, a za ostale nisu

Ekspo 2027

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sukob Ekspa i Ministarstva kulture zbog konkursa za kulturno stvaralaštvo

Ministar kulture Nikola Selaković zapretio je da će oboriti konkurs Ekspa za kulturno stvaralaštvo ukoliko podršku ne dobiju kandidati koje favorizuje Ministarstvo, tvrdi izvor „Vremena“ blizak jednom članu komisije, što je zakočilo objavljivanje rezultata konkursa

ne:Bitef

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Tim ne:Bitefa: Naš gerilski poduhvat je izvan dometa vlasti

Dužnost bitefovske zajednice je da kroz ne:Bitef pruži otpor kidnapovanju zvaničnog festivala, kažu u timu koji 20. septembra organizuje ne:Bitef sa gostima i temama koje smo navikli da viđamo na Bitefu

Srpski Oskar

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Zašto FCS nije objavio da je film „Izlet“ srpski kandidat za Oskara

Filmski centar Srbije je objavio, pa povukao vest da je film Izlet Nenada Pavlovića srpski kandidat za nagradu Oskar. Posle niza godina, nije izabran film koji priča o teškoj istoriji Srbije

Komentar
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Povezane vesti

Intervju: Jurica Pavičić, pisac

25.oktobar Gordana Nonin

Kako smo upoznali Glembajeve

“Beograd je fantastičan ‘kejs stadi’ za tranzicijski kapitalizam. Ako želite vidjeti što nekontrolirani kapitalizam i političke crony-gazde radi gradu, Beograd je savršeni laboratorij. Ukine povijesnu željezničku stanicu, otme i gentrificira obalu, zbriše živu i autentičnu sirotinju s ‘boljih lokacija’ (Savamala), a tu operaciju nekontrolirane, top-daun gramzivosti ušminkate s maskarom spomenika, statua, jubileja… Da živim u Beogradu, mislim da bih se kao novinar pola vremena bavio urbanizmom. A zapravo to radim i u Hrvatskoj.”

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure