img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

In memoriam: Gašpar Mikloš Tamaš (1948–2023)

Kapricioznost jedne izuzetnosti

01. februar 2023, 19:48 Alpar Lošonc
foto: nándorfi máté
Copied

Najoriginalniji um istočne Evrope i konzervativni liberal koji se okrenuo socijalizmu kad su svi emigrirali u suprotnom pravcu

Vest o njegovoj smrti odjeknula je u međunarodnim medijima. Tamašova levičarska reputacija je neupitna, no ova činjenica je posebno interesantna ako znamo da se radi o čoveku koji je do 36. godine života inostranstvo mogao da vidi samo na razglednicama. Istovremeno to ga nije sprečavalo da kasnije drži predavanje u Marksovom rodnom gradu, u Triru (dakako na nemačkom jeziku; kada sam ga upoznao inače izučavao je jezički pretešku rajnsku mistiku), da govori na francuskom u Parizu, i naravno na engleskom po svetu koji je imao poseban rang u njegovom jezičkom repertoaru – mnogobrojni njegovi čuveni radovi, npr. onaj o postfašizmu (“Boston Review”, 2001), isprva napisani na ovom jeziku da bi kasnije bili prevedeni na mađarski. Štaviše, studirao je i filologiju, te je u originalu čitao klasične tekstove. Kada su ga već kao intelektualca iz Mađarske zvali u Rumuniju, govorio je rumunski – kažu besprekorno (pričao mi je da je pisao i pesme na rumunskom; rumunski novinar Kostin Rogozanu napisao je povodom njegove smrti da je najveći rumunski intelektualac bio jedan “mađarski mislilac”: gest za divljenje). Primetio sam i to da na osnovu ruskog zna da otključava srpske natpise.

Rođen je u Transilvaniji i njegova suverenost se kad-tad morala sukobiti sa obrascima Čaušeskuove vladavine. Mada je konkretan povod njegovog odlaska u Mađarsku bila činjenica da nije hteo da piše hvalospev kondukatoru, razlozi su bili dublji.

”Zašto rasipate vaš ogroman talenat? Zašto uništavate sebe, pa mogli biste da budete uvažen profesor na nekom značajnom univerzitetu u svetu?”

Neretko je dobijao ovakva pitanja i to od početka do kraja njegovog života (mada je u levičarskom periodu priuštio sebi da predaje na CEU, a to mu je inače bilo u susedstvu). Treba reći da je jedva imao znanje o sopstvenom talentu, kao i o tome da njegova oštroumnost zadivljuje ljude, makar one koji su ga poštovali ̶ njegov kapric proizlazi iz toga. I čak je uživao u tome što rasipa svoj dar. “Ja to mogu, jer odricanje je moć ako izvire iz snage” – tako bi se mogao protumačiti nastup čoveka kome su se mnogi klanjali, mada ga i prezirali zbog viška znanja i načitanosti. Kao poslanik u mađarskom parlamentu (devedesete godine) očitavao je lekcije kolegama i citirao Hanu Arent dajući pouke. O njemu kruži legenda da nije doktorirao zato što je odbio da položi ispit iz jezika, što bi bilo ispod časti za nekoga ko piše na stranim jezicima. Znajući ga, moguće je da se to zaista i desilo.

Ali, da se vratimo u vreme kada je stigao u Mađarsku: umesto zahvalnosti što je dobio zaposlenje, upustio se u praksu disidentskog pokreta koji je razgrađivao gulaš-socijalizam. Filozof kome su anarhisti i mistici bili bliski (njegova francuska knjiga tumači takve anarhističke metafore kao što je oko i ruka) polako postaje konzervativac liberal, mada je i tada koračao sopstvenim putevima kritikujući recimo idol civilnog društva. Nedostatak mesta me onemogućava da podnosim izveštaj o tome na kojim je svetskim univerzitetima bio gostujući profesor počev od Džordžtauna do Pariza. U Oksfordu su ga doživljavali kao najoriginalniji um u istočnom delu Evrope i bio je duboko utkan u britanski konzervativni establišment. Više je to od biografskog detalja – kum njegove starije ćerke je značajan konzervativni filozof Rodžer Skraton, a kum njegovog mlađeg sina je zvanični biograf M. Tačer, Čarls Mur (ujedno urednik “The Spectatora”). Kakva li je to ironija, pa Skraton je godinama kasnije postao amblem režima Viktora Orbana, inače neprestanog predmeta njegove militantne publicistike!

I onda dolazi postepeno preobraćenje: Tamaš krši pravilo koje važi za intelektualce u ovom regionu koji su se posle raspada socijalizma otrežnjeni priklonili nekoj varijanti liberalizma. Nije se on vratio Marksu jer ranije nikad nije bio njegov pristalica. Ali, njegova unutrašnja borba sa spojem konzervativizma i liberalizma privukla ga je radikalno-levičarskoj tradiciji. Kakva li je ovo dekadencija, mi smo sposobni da kažemo “ovo i ovo nam se ne sviđa”, ali ne možemo da kažemo više “ovo nije u redu” i “ništa nije u redu”; ugušili smo “transcendenciju”, no pogledajte ruševine ovog sveta – tako je govorio već 1998. Ni konzervativizam ni liberalizam ne mogu sprečiti ovu dekadenciju.

“Zašto vi mrzite kapitalizam koji ne ograničava ekonomiju i omogućava vam da javno praktikujete kritiku bez nadobudnosti tajne službe?” Ovakva pitanja su ga nervirala: to što nije hteo da bude redov kapitalizma ne znači da ga je mrzeo. Iznosio je principijelne razloge protiv. Upravo je simptomatično to što pitamo na pomenuti način: nama je naime mrsko pomisliti da neko uopšte može progovoriti o nečemu na osnovu refleksije o principima. I tako je počeo ponovo da promišlja odgovarajuće nasleđe i tvrdio je da je postsocijalizam, za razliku od kapitalizma na Zapadu, “apsolutni kapitalizam”. Postojao je u stvari ezoterični Tamaš koji je razotkrivao strukturalne zakonitosti kapitalizma, ali i ezoterični komentator koji je istrajno pisao kritičku publicistiku, čak i predloge za popravljanje postojećeg stanja. Tako je napisao 15 knjiga.

Otišao je veliki borac za slobodu – tako je zapisao premijer Mađarske, inače nekadašnji Tamašov saborac. Njegov režim Tamaš nije štedeo, ali je on bio nemilosrdan i prema jednoj Agneš Heler, i to povodom (ne)represivnosti vlasti u Izraelu. Opozicija bi rado prisvojila kritičara režima, ali njegov žestoki diskurs razara osnovicu i njene ideologije.

Pesimizam koji je sve više jačao u njemu podsticao ga je da bude nadljudski aktivan: ako je neko živeo poznatu maksimu “optimizam volje i pesimizam razuma”, to je bio on.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Cenzura

12.septembar 2026. S.Ć.

Film Jasmile Žbanić je dobar za MoMu, ali ne i za direktorku Muzeja Jugoslavije

Bez obrazloženja, Gordana Vujović v.d. direktorka Muzeja Jugoslavije otkazala je prikazivanje filma Jasmile Žbanić „Blum – Gospodari svoje budućnosti“ na programu Leto u Muzeyu

59. Bitef

12.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sutra počinje Bitef, karata ima

Od 13. do 20. septembra biće odigrano sedam predstava Bitefa. Rasprodate su karte za rusku, gruzijsku i tursku predstavu, a za ostale nisu

Ekspo 2027

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sukob Ekspa i Ministarstva kulture zbog konkursa za kulturno stvaralaštvo

Ministar kulture Nikola Selaković zapretio je da će oboriti konkurs Ekspa za kulturno stvaralaštvo ukoliko podršku ne dobiju kandidati koje favorizuje Ministarstvo, tvrdi izvor „Vremena“ blizak jednom članu komisije, što je zakočilo objavljivanje rezultata konkursa

ne:Bitef

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Tim ne:Bitefa: Naš gerilski poduhvat je izvan dometa vlasti

Dužnost bitefovske zajednice je da kroz ne:Bitef pruži otpor kidnapovanju zvaničnog festivala, kažu u timu koji 20. septembra organizuje ne:Bitef sa gostima i temama koje smo navikli da viđamo na Bitefu

Srpski Oskar

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Zašto FCS nije objavio da je film „Izlet“ srpski kandidat za Oskara

Filmski centar Srbije je objavio, pa povukao vest da je film Izlet Nenada Pavlovića srpski kandidat za nagradu Oskar. Posle niza godina, nije izabran film koji priča o teškoj istoriji Srbije

Komentar
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure