img
Loader
Beograd, 37°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

SAD

Američka kultura oružja

15. jun 2022, 19:58 Slobodan Kostić
fotografije: ap photo
BESKRAJNA NATEZANJA BEZ REZULTATA: Pristalice...
Copied

Mada su predstavnici demokrata i republikanaca u Kongresu, nakon tri decenije bezuspešnih pokušaja, pre par dana konačno postigli dogovor o pooštravanju zakona o oružju, uvek kada se počine nova masovna ubistva, kakva su se nedavno dogodila u Njujorku i Teksasu, upire se prstom na jednu organizaciju – Nacionalnu asocijaciju za oružje (The National Rifle Association – NRA)

Za “Vreme” iz Majamija

Svakog kupca u Volmartu, kada krene da plati ono što je natrpao u kolica, ukoliko je među tim stvarima barem jedno pivo, na ekranu kase tokom skeniranja robe dočekaće poruka da potraži pomoć prodavca. Dok kamera sa uređaja za naplaćivanje prati njegovo ponašanje, bez obzira što je ponekad više nego jasno da je tih par limenki badvajzera namenjeno za prekraćivanje penzionerskih dana, dolazi neko od zaposlenih, traži od vremešnog pivopije lični dokument kojim se potvrđuje da ima više od dvadeset jedne godine, prislanja svoj elektronski bedž na kasu i dopušta mu da plati račun. Prema onima koji su, u nekoj od obližnjih prodavnica oružja, krenuli da se opreme nečim ubitačnijim od badvajzera, osoblje neće biti tako strogo.

Dovoljno je da kupac, bez obzira što je katkad više nego očigledno da još nije završio srednju školu, dokaže da je punoletan.

Nije tu stvar u samovolji onih koji prodaju pivo ili oružje, već u američkim zakonima koji propisuju da u godinama kada neko, na primer, može slobodno da kupi poluautomatsku, jurišnu pušku AR-15 sa magacinom od 30 metaka, nije dovoljno sazreo za čašu vina ili piva.

I svaki put kada oni koji su se naoružali pucaju na bespomoćne životinje u šumama ili, još gore, ubijaju ljude po gradovima, pokreće se ista priča o kontroli naoružanja. Mada su predstavnici demokrata i eepublikanaca u Kongresu, nakon tri decenije bezuspešnih pokušaja, pre par dana konačno postigli dogovor o pooštravanju zakona o oružju, uvek kada se počine nova masovna ubistva, kakva su se nedavno dogodila u Njujorku i Teksasu, upire se prstom na jednu organizaciju sa sedištem u Ferfaksu.

KRVAVI BILANS BEZ KRAJA

U jednoj od betonskih zgrada sa zatamnjenim prozorima poslovnog distrikta Ferfaksa u Virdžiniji, koji se stapa sa dalekim predgrađima Vašingtona, nalazi se centrala Nacionalne asocijacije za oružje (The National Rifle Association – NRA), koju mnogi smatraju odgovornom za tragediju u Juvaldeu, ali i za mnogo više od toga. Ne samo što je osamnaestogodišnji Ramos, legalno kupljenim oružjem, ubio svoju baku, devetnaest đaka i dvoje nastavnika, već je odmah nakon toga u Hjustonu, gde je posle masakra održana godišnja konvencija tog udruženja, upucano iz kamioneta u pokretu troje ljudi.

Tu, međutim, nije bio kraj. Ispred noćnog kluba u Omahi, Nebraska, odmah potom je ubijen jedan mladić, dok je troje ranjeno; u Feniksu, Arizona, stradala je jedna tinejdžerka, nakon što je policija upala na žurku, posle čega je došlo do pucnjave u samoj zgradi, na parkingu i ulici, tokom koje je ranjeno osmoro mladih ljudi, od kojih je dvoje i dalje u kritičnom stanju; u Česteru, takođe u Virdžiniji, u bolnici je smešteno šestoro ranjenih srednjoškolaca, a jedan od njihovih drugova umro je na ulici dok su vozila hitne pomoći jurila prema Stepni roudu gde su proslavljali maturu; tri osobe su poginule, a 11 ranjeno u pucnjavi u Filadelfiji, toliko je ubijeno u Čatanogi, Tenesi; u Saginou, Mičigen, stradalo je još troje ljudi, u Los Anđelesu, Kalifornija, ostao je nakon pucnjave na ulici isti broj žrtava… Ali, sve ovo je samo mali isečak iz dugog, tragičnog niza, s obzirom da je od početka godine zabeleženo 250 masovnih pucnjava u kojima je ubijeno 278, a ranjeno 1357 ljudi.

Za to vreme, Nacionalna asocijacije za oružje nudi u svom zdanju brojne povlastice za članove, uključujući i pucanje iz različitog oružja po ceni od 10 dolara onima koji su vlasnici članske karte na kojoj piše: “Najsigurnije mesto slobode”. Ostali, koji nisu stekli tu privilegiju, moraće da plate duplo više, ali se na licu mesta može popuniti formular za godišnje članstvo koje košta 50 dolara.

FAMOZNI DRUGI AMANDMAN

Texas School Shooting Guns
…i protivnici lakog kupovanja oružja

I svaki put kada se čuju podaci o oružanom nasilju koji iz godine u godinu zvuče sve poraznije, protivnici prodaje oružja svaljuju odgovornost na lobiste, proizvođače i prodavce, dok se zagovornici naoružavanja pozivaju na Drugi amandman američkog Ustava, koji govori o tome kako “postojanje obučene policije, nužne za sigurnost u slobodnoj državi, ne sme uticati na pravo naroda na posedovanje i nošenje oružja”. Prvima se ovog puta priključio i predsednik SAD Džozef Bajden, prizivajući u pomoć i “ime Božije” u suprotstavljanju “oružarskom lobiju”. Ruku na srce, proizvođača i prodavaca oružja, uključujući i one koji huškaju građane da se naoružaju, ima širom sveta, ali nigde nema 125 komada vatrenog oružja na 100 stanovnika, niti u bilo kojoj državi pogine godišnje više od 45.000 ljudi od vatrenog oružja.

Dobro sad, na drugim mestima nema ni organizacije poput Nacionalne asocijacije za oružje koja, sa skoro pet miliona članova, godišnje troši 250 miliona dolara na svoje aktivnosti, koje uključuju i donacije političarima koji dele njihove vrednosti. Ali svako ko je došao u Ameriku a da mu prethodna adresa nije bila u Jemenu, koji za SAD neznatno zaostaje po broju komada oružja, sigurno će se iznenaditi kako se jednostavno dolazi do, na primer, jurišne puške.

Na Floridi je, na primer, za kupovinu oružja dovoljna vozačka dozvola, koja se dobija na osnovu dva dokaza da živite na određenoj adresi, za šta najčešće služe ugovor o iznajmljenom stanu i potvrda o osiguranju kola. Osim dokaza da imate sklonište i sredstvo da savladate rastojanja, mora se proći i neki sistem provere, koji obavljaju oni koji prodaju oružje. Ukoliko niste osuđivani na kaznu zatvora dužu od jedne godine, niste počinili teška kriminalna dela, porodično nasilje ili nemate dijagnozu ozbiljnog psihičkog poremećaja, nema prepreka da se odmah pazari nešto sa rafova, mada verovatno samo onaj Bajdenov bog, koga je prizivao u očajanju nakon nedavnih ubistava, zna kakvi se podaci nalaze u bazama koje služe za proveru.

U Americi je, na primer, zabranjeno da imate dve vozačke dozvole, ali ukoliko menjate adresu, bar tako je u Majamiju, izdaju vam novi dokument, a kažu vam da onaj stari odmah iseckate makazama. Ako nemate pri ruci švajcarski nožić sa 20 sečiva, makazama, lupom, lenjirom, testerama, klještima, otvaračem za flaše, šrafcigerom… i svakojakim šiljcima koji, zajedno sa mačetama, zauzimaju počasno mesto u jednoj prodavnici hladnog oružja odmah preko puta Grand central marketa u Los Anđelesu, možda taj stari dokument silom prilika ubacite u pretinac kola za neko kasnije uništavanje. Ako vas u međuvremenu zaustavi policija negde na putu, dok onaj dokument koji ne treba da bude isečen stoji zaboravljen kod kuće na stolu, služba reda i zakona, nakon poduže provere na kompjuteru koji im je montiran pored sedišta, ne nalazi ništa sumnjivo, bez obzira što na ta dva dokumenta stoje dve potpuno različite godine isteka važenje.

ORUŽJE MOŽE, PIVO NE MOŽE

Šta zapravo piše na kompjuteru policajca teško je reći, iz svojih kola tokom provere i tako ne smete da mrdnete, mnogi su tu nepromišljenost platili glavom. Stakla na njihovim automobila su tamnija od onih u Nacionalnoj asocijaciji za oružje u Vipls Mil roudu, mada se povremeno, kada prođete pored onih koji su parkirani negde na ulicama, može nazreti kako gledaju okršaj Kanzasa i San Franciska na Superboulu. Da li oni koji u prodavnicama oružja u Majamiju drže vašu ličnu kartu pored ekrana kompjutera vide isto što i policija ili, možda, umesto Superboula gledaju bejzbol, teško je reći, ali nakon prodavčevog razgledanja ekrana obično se brzo pređe na razgovor o cenama. Pištolj može da se kupi za 200-300 dolara, mada će vam odmah reći da to “ništa ne valja” i da ne gledate ništa ispod pet stotina. Naravno, potrebno je da imate osamnaest godina.

Predstavnici demokrata i republikanaca nisu mogli da se slože oko toga da se ta granica podigne do uzrasta kada je dozvoljeno da se legalno pije pivo. Nisu se saglasili ni oko toga da se zabrani slobodna prodaja jurišnog oružja, niti da se uvedu neke opsežnije provere svih onih koji žele da se naoružaju. Načelno su se dogovorili jedino da se više ulaže za staranje o mentalnom zdravlju, da se opsežnije proveravaju mlađi od 21 godine koji žele da kupe ubitačni AR-15, uvedu federalne licence za prodavce oružja i poveća bezbednost u školama. No, dug je put od dogovora do zakona, ko zna koliko njih neće biti u života dok se novi propisi usvoje u Kongresu.

Koliko su sve to za američkog predsednika “važni koraci u pravom smeru” toliko je onima koji žive od proizvodnje, prodaje i lobiranja jasno da mogu mirno da spavaju. Oružje, uključujući i ono jurišno, moći će i dalje da se prodaje svima, bez dozvola i ograničenja onoga što građani Amerike drže po svojim domovima ili čak javno nose na ulicama, što je slučaj u Teksasu, Tenesiju, Juti, Montani, Ajovi i Arkanzasu; to je ionako samo folklorni deo onoga što se naziva “američkom kulturom oružja”.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet
Bombardovanje Moskve

Masovni napad dronova

19.jul 2026. I.M.

Ukrajina pogodila ruska skladišta u Moskvi, Rusija uzvratila masovnim napadom na Kijev

Ukrajinski dronovi pogodili su logističke i energetske objekte duboko na ruskoj teritoriji, dok je Moskva odgovorila jednim od najmasovnijih raketnih napada na Kijev poslednjih meseci

Nemački demohrišćanin dao ostavku zbog surogat-roditeljstva

Skandal u Nemačkoj

19.jul 2026. Sabine Kinkarc (DW)

Ostavka zbog surogat majke: Zašto je roditeljstvo političara uzburkalo strasti Nemaca

Jedan od najuticajnijih ljudi nemačke demohrišćanske politike Jens Špan podneo je ostavku nakon što je njegova privatna odluka da postane otac uz pomoć surogat-majke izazvala političku buru i optužbe za dvostruke standarde

Iran, SAD

Rat na Bliskom istoku

19.jul 2026. I.M.

Eskalacija sukoba: Dva američka vojnika ubijena u Jordanu, SAD pokrenule žestoke udare na Iran

Posle novih napada i rastućeg broja žrtava, odnosi između SAD i Irana dodatno su se pogoršali. Teheran je odbacio okvirni mirovni sporazum iz juna, dok Vašington poručuje da neće menjati politiku. U međuvremenu, zatvaranje jednog od najvažnijih pomorskih puteva za transport nafte povećava rizik od velikog rasta cena

Hrvatska

18.jul 2026. S. Ć.

Konkurs koji nudi zaposlenje na mestu iz bajke za 4000 evra

U Komiži na ostrvu Vis nude 4000 evra mesečno na konkursu za izvršnog direktora Geoparka Viški arhipelag

Bliski istok

18.jul 2026. R. Š.

SAD sedmu noć zaredom bombardovale Iran

Vojni savetnik vrhovnog vođe Irana upozorio SAD da će ući u fazu „ofanzivnih operacija punih razmera” ako se napadi nastave

Komentar
Paunović

Pregled nedelje

Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti

Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji

Filip Švarm
Brankov most

Komentar

Prebijanje Vladimira Arsenijevića: Zlo ispod mosta

Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Velin Milić u paradnoj uniformi prima orden od Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Mafijaški rat u doba naprednjaka

Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1854
Poslednje izdanje

Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Pobeda je sigurna Pretplati se
Intervju: Vladimir Arsenijević, pisac

I dalje slobodno da šetam Beogradom

Intervju: Rodoljub Šabić

Da li bi nas napadali da smo partijski vojnici

Portret savremenika: Milan Ostojić Sandokan

Posledice i žrtve metastaze sistema

Mundijal i mi

“Pajserisana” Srbija na fudbalskoj margini

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure