img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman... o novinarima

Kolumnisti na mukama

17. novembar 2021, 22:48 Teofil Pančić
Copied

Predrag Crnković: Čuvari javnog mnjenja; Presing, Mladenovac 2021.

Stan Feđe i Lele bi mogao da posluži za nastavak sitkoma „Pozorište u kući“. Jeste neprirodno veliki „za naše uslove“, zahvaljujući tastu, ali to je nepogrešivo jugoslovenski ugođaj jazbine u kojoj žive ljudi koji još pamte Tita. Josipa Broza. Feđa šmugne najpre u svoju „radnu sobu“, da skemba ranac. Sa fotografija na zidu gledaju ga Buca Pavlović i Sid Višiz.

 

Počnimo s jednim ekskluzivnim priznanjem: razmišljam da bi možda trebalo da se izuzmem iz učestvovanja u ovogodišnjem radu NIN-ovog žirija za roman jer sam, ne čineći ništa (svesno) da tome doprinesem, kanda upao u prilično bizaran sukob interesa: može li, naime, romaneskni junak da se nepristrasno izjašnjava o vrednosti romana u kojima se zatekao, mada nije hteo? O romanima treba da sude oni koji ih razgledaju spolja, a ne njihovi stanovnici!

A ove godine već sam se obreo i prepoznao u dvama romanima, i ko zna hoće li se na tome stati?! Prvo sam u jednom, doduše, sasvim ovlašno, pasivno i anonimno (osim za poznavaoce) prisutan, u samo jednoj, ali važnoj rečenici, kao tajanstveni zli moćnik koji našoj nedužnoj junakinji mrsi konce i kvari životnu radost i samoostvarenje (jer mu se prohtelo i jer mu se može), ali to je još mila majka, jer sam u međuvremenu, avaj, avanzovao do jednog od glavnih protagonista drugog jednog romana…

Dobro, možda nije u redu da počnem prikaz od sebe. Zato, počinjemo ovako. Predrag Crnković napisao je roman Čuvari javnog mnjenja sa znakovitim podnaslovom: „roman o novinarima“. Čuj, da je o novinarima ni po jada, nego je o kolumnistima…

Čuvari javnog mnjenja su, moguće, nekovrsni pokušaj romaneskne društveno-mentalitetske hronike, ili pak persiflaže te vrste hroničarenja, s Crnkovićem oko toga – i koječega drugog – nikada nisi načisto. Radnja je smeštena u Beograd u proleće 2012., neposredno pred izbore na kojima će prvo Boris Tadić, a onda i demokrate, te ceo onaj dvanaestogodišnji kompleks „Petooktobarske republike“, izgubiti vlast. Vreme je to velike živosti i previranja, intenzivnog nadgornjavanja oko „belih listića“, poslednje srpsko vreme u kojem je politika još nekako bila slobodna javna stvar svima na raspolaganju, a novine i novinari se doimali mnogo bitnijim i moćnijim nego što su stvarno bili – a pogotovo nego što su to danas. A onda će sve to nekako početi da se transformiše i da u izvesnom smislu nestaje kada „Toma“ dođe na vlast; da, „Toma“, jer „Vučića“ u tom trenutku (i u ovom romanu) još kao da nigde nema, mada zapravo već vreba iza ćoška, i te kako spreman da zaskoči i zatoči sve, počevši od samog „Tome“.

Enivej, u bifeu-restoranu Mornar manje-više stalno ordinira „beogradski kvartet“ razvikanih kolumnista: Feđa, Nikolas, Vladimir i Krsman. A kolumnisti kao kolumnisti, o svemu imaju mišljenje, a kada to mišljenje iz bilo kog razloga ne upali, imaju i drugo… Crnkoviću stvarno-fikcionalni Mornar služi kao pozornica kojom defiluje određena vrsta „javnih likova“, ponajviše spisateljskih i medijskih, od ocvalih veterana državnog radija i dnevno-novinskih mastodonata, do nove kaste „političkih analitičara“, na čelu sa izvesnim Vlah-Alijom koji vazda glođe kolenicu i pije pivo. Dobro, znam, naravno da ste prepoznali tzv. stvarnosni predložak za lik Vlah-Alije! Pisac će se, uostalom, potruditi da oko stvarnosnih parnjaka mnogih njegovih likova nemate mnogo nedoumica. No, u fokusu pažnje je živopisni „kolumnistički sto“. Od njihovih kafanskih filozofiranja pa do, odmicanjem romana, sve bizarnijih zapleta i nevolja u koje kolumnisti i njihovi bližnji upadaju u spoljnom svetu, Čuvari javnog mnjenja izrastaju u komediju ljudskog tkiva u kojoj niko ne biva pošteđen od satiričke obrade do i preko granice poruge. Pa dobro, nije to osobito novo ni originalno, ne rade li to i neki drugi, a najčešće i najbolje Basara?

Naravno, nego… kad smo već tu; u maniru možda ne sasvim dosledno sprovedenog romana sa ključem, Crnković i svoje kolumniste zapravo krade iz stvarnosti, a onda ih remodelira onako i onoliko kako odgovara njegovim namerama i potrebama. Okej, šta ga briga, na teritoriji svog romana on je apsolutistički vladar, kao svaki pisac! Ipak, hajde da otključamo tu bravu, onoliko koliko se može: za likove Nikolasa i Feđe nisam sasvim siguran ko su „modeli“, i da li je uopšte po jedan model u pitanju, ili je to, hm, izvesna mozaička slika, pa zato neću javno da nagađam (nego da, je li, ćućorim za stolom u Mornaru; baš šteta što ne idem u Mornar…). Ali je lik Vladimira Kadijevića (sic!) nedvosmisleno modeliran po dolepotpisanom; pazite ovo: kolumnista i kritičar Vremena, odrastao u Zagrebu, stan u Zemunu… Hoćete još? Ima još, koliko volite, sve do dočaravanja mog izgleda postupkom, kako se ono zove, ironijske inverzije: mršav, kratke kose, uvek upicanjen, odelce, kravatica i to… Predložak za lik Krsmana se, pak, u stvarnosti zove Svetislav Basara, i Crnković i tu, kao i za „mene“, toliko telefonira o kome se radi da bi to već pre 300. strane postalo jasno valjda i Aleksandru Gatalici.

E sad, šta nama, kolumnistima, radi Crnković, kad mu se već može? Trista čuda i pokora, i bez obzira na izvesne proseve toksične zlobe, „ja“ sam još i odlično prošao kad pogledam šta se dogodilo drugima; Krsman je najurnebesnije postradao, ne bi bilo u redu da vam otkijem kako, samo ću vam reći da je Desanka Maksimović u potpunosti osvećena! U čemu je aktivnu ulogu imao „kapetan Ćulibrk“ povratnik sa haške robije, takođe lako odgonetljiv.

Dobro, ali „čemu sve to“? Ako vam puko, samosvrhovito urnebesanje nije dovoljno, možda bi se moglo reći da je, u uspelijim trenucima, Crnković tačno uhvatio izvesni veltšmerc jednog prelomnog novoistorijskog trenutka, čiju prelomnost je tada malo ko shvatao (pa se malo ko i brinuo).

A da li je sve ovo, naposletku, dobro, i koliko? Ne znam šta bih vam rekao, meni je svakako držalo pažnju, ali i vama bi držalo pažnju da ste unutra! Mislim da se relativno pouzdano može reći da nije pisano bez dara, duha i „bez nekog vraga“, a manje je izvesno da li je ovo umereno glomazno, ali lako prohodno štivo „rođeno“ sa ili bez nekog smisla, šta god to značilo kada je jedan roman u pitanju. I svakako je pušteno u svet u craft verziji, nefiltrirano, bez dobrog, ili ikakvog, urednika, što je možda šteta. Mada, možda bi mu ozbiljniji urednički glajhšaltung kolateralno naškodio, frizirajući mu očnjake, ko zna? Verujem da bi tako o tome dumao i Vladimir Kadijević, mada ne smem da tvrdim, jer on i ja naposletku nismo isto, pošto sam ja samo jedan obični:

Teofil Pančić

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Junaci filma izviruju iza peščane dine

Njuzleter

02.jun 2026. R.V.

Čitajte Međuvreme: Kako do besplatnih ulaznica za bioskop

„Vreme“ u svom njuzleteru vodi čitaoce na filmove „Histerija“ i novi film iz serijala „Ratova zvezda“, a poklanjamo knjigu „Rođaci sa Sicilije“ Leonarda Šaše. Prijava na njuzleter prosta i besplatna

Festival knjige

01.jun 2026. S. Ć.

Beogradski festival evropske književnosti: Razgovori u vreme kad ih nema

Tri panela posvećena važnim pitanjima književnosti i kulture na 15. Beogradskom festivalu evropske književnosti, u vreme kad su razgovori o kulturi retki

Nagrada

01.jun 2026. S. Ć.

Arhitektonski događaj 2025: „Amfiteatar kulture“ Josifovskog kao javna artikulacija bunta

Po oceni žirija Društva arhitekata Beograda, „Amfiteatar kulture“ Andreja Josifovskog Pijaniste je arhitektonski događaj 2025. jer prevazilazi okvir umetničke instalacije i postaje kritički komentar stanja kulture i kulturne politike u gradu

Novi Pazar

31.maj 2026. S. Ć.

Mikser festival u Novom Pazaru: Zvuk „Novog svijeta“

Jubilarni 15. Mikser festival biće održan u Novom Pazaru, gradu mladosti. Učestvuju Partibjekersi, Vroom, Marčelo, Amira Medunjanin i slični, a na programu su i pozorišne predstave

Oktobarski salon

31.maj 2026. Sonja Ćirić

Oktobarski salon je u opasnosti, odgovorna je gradska vlast

Četiri meseca pre početka 61. Oktobarskog salona nisu počele pripreme ove najveće likovne manifestacije u državi, a budžet je umanjen četiri puta

Komentar
Naprednjaci u predizbornoj kampanji

Pregled nedelje

Kederi i štuke – naprednjački lanac ishrane

Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane

Filip Švarm

Komentar

Videla sam komšiju u Ćacilendu

Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu

Marija L. Janković

Komentar

Prikaze Vučićevih košmara

U subotu je konstituisano političko telo koje će posmrtne ostatke Vučićevog režima da otpremi na đubrište istorije. Eto, to se dogodilo 23. maja

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1847
Poslednje izdanje

“Ti i ja, Slavija”

Simbol pobune i narodne volje Pretplati se
Slučaj Veselina Milića

Policijski crni labud u predsednikovom bazenu

In memoriam

Prof. Dragoljub Mićunović Mićun

Intervju: Vesna Pusić

Srbija je spremna za političke promene

Reportaža

Kota 2525: bitka na Kajmakčalanu

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure