Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
Osnivač "Crvenih Beretki"

Godina i mesto rođenja: 1954, Beograd
Porodično stablo: Otac Pero, Dubrovčanin, bio je partizan, a posle rata visoki oficir JNA i jedan od osnivača vaterpolo kluba Partizan. Sestra Dubravka (udata Horvat) danas živi u Rijeci.
Obrazovanje: Viša policijska škola i Fakultet političkih nauka u Beogradu.
Govori tečno engleski.
Karijera: Od samog početka vezana za nešto starijeg Jovicu Stanišića, kao mentora, kolegu i ličnog prijatelja. Kao i Stanišić, Simatović se odmah nakon studija zaposlio u Državnoj bezbednosti i naporedo napredovao u Službi. Miloševićev dolazak na vlast zatiče ga na čelu odeljenja koje se bavi američkim agenturama u Jugoslaviji.
Ratni napor: Krajem 1990. postaje ključni čovek za organizaciju srpskih paravojnih formacija u Hrvatskoj i šire. Stiže u Knin sa dokumentima na ime Dragana Simendića, novinara „Politike ekspres“, ali je njegov glavni posao nadziranje Kapetana Dragana, plaćenika dovedenog sa strane da maskira upletenost Službe u krajišku „balvan revoluciju“. Uz Frenkijevu pomoć, iz Draganovog centra za obuku u Golubiću izlazi prva generacija paravojne grupe koja će kasnije dobiti naziv Crvene beretke, a još kasnije Jedinica za specijalne operacije (JSO) Resora državne bezbednosti. U grupi su, pored ostalih, Aca Božović Legija, Rajo Božović (nisu u srodstvu), Žika Ivanović Crnogorac, Njeguš Kušić, Pera Divljaković Divljak, Bora Todorović, Rašo Soldo, Saša Medaković, Vaso Mijović… Manji broj ovih ljudi su profesionalni policajci: ostali su osuđivani kriminalci, ucenjeni ili pušteni iz zatvora u zamenu za „patriotski angažman“. Procesom selekcije rukovodili su Stanišić, Mihalj Kertes i Brana Crnčević.
Priča očevica (1): „Prvi put sam video Frenkija maja 1992. u centru za obuku u Bosni. U tom logoru bilo je raznih baraba: šešeljevaca, „belih orlova“, samostalnih dobrovoljačkih a u stvari razbojničkih grupa. Ipak, svi su se oni bojali Crvenih beretki i drhtali pred njihovim komandantom, Acom Legijom. Jednog dana Frenki je došao da nas obiđe. Došao je helikopterom, obučen u elegantno civilno odelo, sa „Rej Ban“ naočarima za sunce. Aca Legija mu je predao raport i nazvao ga „gospodine komandante“. Frenki nam se predstavio punim imenom i prezimenom i rekao da dolazi u ime države Srbije, i da smo mi vitezovi od kojih zavisi sudbina srpskog naroda. Posle smo svi dobili po pištolj CZ iz sanduka koji su stigli istim helikopterom. Rečeno nam je da napišemo biografije, kako bismo mogli da dobijemo i službene legitimacije. Kasnije su mnogi od nas dobili po dve: jednu Državne bezbednosti Srbije (za upotrebu u Srbiji) i drugu MUP-a RS-a Krajine (za upotrebu u Republici Srpskoj i u Krajini). Nikakva vojska ni policija nije smela da nas dira.“
Priča očevica (2): „Stajao sam na obali Neretve kada je grupa Crvenih beretki, među kojima sam prepoznao Peru Divljaka, izvela grupu od stotinak muslimana i Hrvata iz podruma u naselju Zelik kod Mostara. Trajalo je oko pola sata dok ih nisu sve pobili, što pištoljima, što noževima, što kundacima. Posle je došao bager i sve ih zatrpao.“
Novija karijera: Simatović preživljava smenu Stanišića oktobra 1998. godine i, posle kraćeg „zamrzavanja“ postaje pomoćnik novog načelnika DB-a Radeta Markovića. Međutim, odnosi između njih dvojice od početka su napeti, i Marković se u više navrata žali kako nema nikakvu kontrolu nad Frenkijem i JSO. Tokom 1998/99. Crvene beretke deluju na Kosovu, gde se na više mesta vodi istraga o njihovom učešću u zločinima nad civilima.
Hobi: Lov i ribolov.
Trenutno stanje: Penzioner.
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve