Dok jevrejska zajednica u SAD odobrava najavu bojkota, čelnici organizacija za ljudska prava smatraju da SAD moraju na Konferenciji da imaju delegaciju na visokom nivou
SADAŠNJOST I BUDUĆNOST: Sećanje na aparthejd u Južnoj Africi živi samo na plakatima
Dok traju poslednje pripreme za Svetsku konferenciju protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i netolerancije pod pokroviteljstvom UN-a, koja se održava od 31. avgusta do 7. septembra u Durbanu u Južnoafričkoj Republici, na površinu izlaze brojni problemi sa kojima je svetska organizacija suočena od kraja hladnog rata. Nije samo uspeh same konferencije doveden u pitanje, već preti opasnost da Ujedinjene nacije dodatno izgube ionako poljujan autoritet, te da se rasprše i poslednji snovi idealista koji Organizaciju vide kao embrion buduće svetske vlade.
Samo tri dana pred početak Konferencije, državni sekretar SAD Kolin Pauel najavio je da neće prisustvovati skupu u Durbanu, a neizvesno je da li će se SAD odlučiti u potpunosti da bojkotuju događaj. Portparol Stejt departmenta Ričard Baučer izjavio je da odluka o bojkotu zavisi od toga da li će se ublažiti već ublažen rečnik kojim se Izrel kritikuje zbog diskriminatorske i rasističke politike. Druga bolna tačka za SAD predstavlja i pitanje odštete za žrtve kolonijalizma i robovlasničkog sistema.
NEZAMISLIVO – MOGUĆE: U sedištu Ujedinjenih nacija u Ženevi, šefovi država su tokom priprema za Konferenciju već lupali glavu oko usaglašavanja dnevnog reda na kome se prvobitno, na insistiranje arapskih zemalja, našlo izjednačavanje cionizma sa rasizmom. Bušova administracija smesta je ovu odrednicu ocenila kao neprihvatlju, i najavila bojkot. Nakon mukotrpnog usaglašavanja teksta o dnevnom redu, neki napredak je postignut jer su sve arapske zemlje, izuzev Sirije, pristale da se u tekstu cionizam ne izjednačava sa rasizmom, ali su insistirale da ostane odrednica o „okupiranoj teritoriji“ i „Palestina“, što je i dalje dovoljan razlog za američki bojkot. SAD nisu imale svog predstavnika ni na prethodnim konferencijama UN-a protiv rasizma koje su održane 1978. i 1983, dakle za vreme hladnog rata; one su ipak iznedrile određen uspeh jer je tada usaglašeno da se režim aparthejda označi kao zločin protiv čovečnosti, i upućen je poziv Savetu bezbednosti da se zbog aparthejda uvedu sankcije Južnoafričkoj Republici. Tada je bilo nezamislivo da će, bezmalo dvadeset godina kasnije, domaćin svetske konferencije protiv rasizma biti upravo JAR, koji se u međuvremenu odrekao rasističkog režima. Doduše, niko nije mogao da pretpostavi ni to da će SAD opet bojkotovati konferenciju, i to baš kada se na čelu američke diplomatije po prvi put u istoriji SAD nalazi Amerikanac afričkog porekla.
Američka administracija našla se tako u procepu pritisaka koji su dolazili sa dve strane. Dok jevrejska zajednica u SAD odobrava najavu bojkota, čelnici organizacija za ljudska prava smatraju da SAD moraju na Konferenciji da imaju delegaciju na visokom nivou jer bi time pokazale svetu svoju spremnost da se kao vodeća sila među demokratskim zemljama zalažu za poštovanje ljudskih prava. Naročito danas, kada je s novom administracijom u Vašingtonu primetno povlačenje SAD iz različitih međunarodnih foruma, što može imati pogubne posledice za unapređenje globalnih pitanja, u šta spadaju i ljudska prava. Nasuprot takvom stavu, izvršni direktor Američke jevrejske zajednice Dejvid Haris izjavio je da „nijedan pripadnik jevrejske zajednice neće plakati ako se SAD odluče na bojkot“.
TERETPROŠLOSTI: I deo koji se odnosi na odštetu za posledice kolonijalizma i robovlasništva donekle je ublažen, i na konferenciji se neće insistirati na kompenzaciji. Međutim, afričke zemlje su glasnije nego ikada zahtevale snažnu moralnu osudu kolonijalizma iz prošlosti, iako im u tom zahtevu generalni sekretar UN-a Kofi Anan, inače iz Gane, ni najmanje nije pomogao. Da bi posredovao u nalaženju kompromisa između SAD i organizatora, Anan je početkom meseca pozvao učesnike da se okanu prošlosti i da razmišljaju kako se rasizmu suprotstaviti danas. Britanija, Francuska i Belgija, na primer, zahtevale su da se u tekstu zvaničnih konferencijskih dokumenata istakne da nisu svi aspekti kolonijalizma bili pogubni. Teških pitanja bilo je i za druge zemlje, ali one se ipak nisu odlučile na bojkot. Indija će, na primer, morati da se suoči s osudom svog kastinskog sistema, naročito položaja kaste „nedodirljivih“, kao izvora diskriminacije, a Kina s osudom njene politike prema Tibetu i Tibetancima.
Sa delegacijom iz SAD ili bez nje, Durban će ugostiti više od 6000 članova zvaničnih delegacija iz preko 160 zemalja. Među njima će biti najmanje 20 šefova država. S obzirom na visoku stopu kriminala u JAR, skup će obezbeđivati više od 3000 policajaca, vojnika i obaveštajaca. Odsustvo američkih zvaničnika ne znači da je Konferencija osuđena na propast, ali je jasno da ni plemeniti povodi, što globalna borba protiv rasizma svakako jeste, nisu dovoljno jak razlog da se otvore neka bolna pitanja i pokrene odlučnija međunarodna saradnja. No, od svog začetka, UN nisu oskudevale u plemenitim idejama, već u mehanizmima kako da se one pretoče u stvarnost.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
„Pozvaću papu prvom prilikom da podelim s njim nemoral počinjen protiv hrišćanskog sveta i svih hrišćana", istakao je Erdogan, govoreći o ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Parizu
„Kao karijerni pripadnik organa reda, i veteran koji je 25 godina u Tajnoj službi, ne mogu da opravdam zašto taj krov nije bio bolje obezbeđen", rekao je Rou.
Snimak koristi deo stvarnog političkog spota koji je Haris, verovatna predsednička kandidatkinja Demokratske partije, objavila prošle nedelje kada je pokrenula kampanju. Međutim, u snimku - parodiji je zvuk zamenjen drugim glasom koji ubedljivo oponaša Kamalu Haris
Kontroverzu je izazvalo to što je Hadid palestinskog porekla, a promovisala je kampanju obeležavanja Olimpijskih igara na kojima je u terorističkom napadu palestinske militantne grupe Crni sepetembar ubijeno 11 izraelskih trenera i sportista i jedan nemački policajac
Građani su poneseni novim litijunskim ustankom, mišlju da je uspelo jednom, pa zašto ne bi i drugi put. Okolnosti su sada, međutim, sasvim drugačije. Vlast neće tek tako odustati od nauma da srpski litijum do 2028. godine ugleda svetlost dana i zapadna tržišta
Sinoć je u Parizu ceremonija otvaranja Olimpijskih igara bila uzbudljiva veličanstvena emocija zbog nikad, ali nikad, viđene predstave o zajedništvu, slobodi, ljubavi, lepoti, radosti. Šteta što neki ovdašnji mediji to nisu umeli i hteli da vide
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!