

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Na devetodnevnu kulturno-istorijsku manifestaciju zastavu spustio profesor Mićunović, i profesorski održao nekoliko slova, ponajpre o moralu, ali i Đinđiću i Vladi, koja je jako vredna, Koštunici, koji je obećavao...
Mišićevi dani u Mionici – koji su pretpremijeru otvaranja imali sa svim mogućim beretkama ministra policije Mihajlovića, plus Jovanović Čedom i ministara još, a samo otvaranje s kandidatom za predsednika Labusom –do kraja su zadržali visok politički nivo. Na zatvaranje stigao lično predsednik Veća građana savezne skupštine prof. dr Dragoljub Mićunović.
GOLUBIJE MIŠ BOJA: Dragoljub stigao pravo u opštinu, s kim nego sa svojim članovima. Tek što se raskomotio, pravac Struganik, rodna kuća vojvode Mišića. I profesor, kano Labus, dobio vode i meda, rakiju odbio. I Mićunović čuo istoriju, da je kuća u kojoj je tip brvnare polučatare, da je vojvoda bio 13. dete, da je rođen pod onim drvetom, da ga je majka zvala Bubica, da je onda bilo takvo vreme, da je onda bio takav kajmak, da je mačka ‘ladno mogla da pređe preko karlice s mlekom. Mićunović razumeo svaku reč, svaki podatak, sve potvrdio sa, da, da. Kad je obiđena postavka spomen-kuće, predsednik Veća građana se latio olovke i knjige utisaka. Knjiga povelika, format A-3, ali je i profesor pokazao da je od formata, nije odustao dok nije ispunio stranicu, s punim potpisom, prof. dr Dragoljub Mićunović, predsednik Veća građana Skupštine Savezne Republike Jugoslavije. Šta je bilo kad se ispisao, kad se ispisao, uzeo je da čita napisano: „Vojvoda nije bio samo vojni genije nego i izvanredno moralno uređen čovek, kao takav, on ostaje primer naraštajima. Generali treba da uče od Mišića, ne samo taktiku i strategiju već i moralno ponašanje, odgovornost i ozbiljnost, imajući pred očima uvek interese otadžbine.“ Na napisano dodao da je svako prepoznavanje slučajno.
Onda je u odelu, skoro golubije plavom, mada bi neko našao da je to miš boja, stao pred novinare i kružok DC-a koji mu je bio u pratnji. Prvo se preslišao o onome iz knjige utisaka, pa je nastavio da se preslišava, o svemu, predsedničkim kandidatima, ustavnoj povelji, anketnom odboru. DOS nema zvaničnog kandidata, zato su neki požurili, predsednička funkcija ne zahteva genijalnost, nego ozbiljnost i odgovornost. On se neće kandidovati, jeste da su ga predložili neki odbori DC-a, jeste da je Oskar Vajld rekao da svemu može da se odupre, sem iskušenju, on će se odupreti. Što se tiče ustavne povelje, ljudi rade od jutra do večeri, ostalo samo jedno poglavlje, eto nama povelje do jeseni. Onda, pitan, o Đinđiću, rekao da je republička vlada jako vredna, da pokušava moderno da radi, ali da tu ima energije koja bi trebalo da bude kontrolisana. O Koštunici, opet pitan, rekao da je Koštunica obećavao, ali, da se stvari, u drugom planu, odigravaju previše usporeno, previše s kritičarske pozicije, te da je to pozicija koja više odgovara opoziciji nego onome ko vodi državu.
KNJIGA UTISAKA: Onda je Mićunović, već u cajtnotu, iako nije stigao da kaže šta je imao, vraćen u Mionicu da svečano zatvori manifestaciju. Kako je stigao, sproveden u prvi red, od koga nego od onoga lokalnog novodemokrate što sprovodi Labusa na prvoj strani prošlog broja „Vremena“, kako nego sa svojim članovima. Samo što se raskomotio, samo što je dobio aplauz, popeše ga na binu. Kako je razumeo domaćina i predsednika mioničke opštine, trebalo je nešto da kaže, i opet bilo „knjige utisaka“i vojvodinog morala, ali i kazivanja još, o ustavu, suverenitetu, koji više nije takav da možemo da radimo šta nam padne na pamet, integraciji u Evropu, političkoj sceni koju karakteriše reaktivno ponašanje, reče li utuk na utuk, i o tema još. Ponet, temom, aplauzima, zaboravio je da kaže ono zbog čega je izašao na binu, da zatvori svečanost. Zato je , po protokolu, predao Zlatni dukat, za domete u kulturi – koji su pre odluke žirija svi videli kod Dejana Mijača – Mrđanu Bajiću, za projekat „Jugomuzej“. Onda se vratio na mesto, aktivno odradio i koncert Balkanike i, treba li reći, Aleksandra Sanje Ilića. Treba li reći da je profesor dobio čestitke za nastup, treba li reći od svojih članova, možda prigoda zatvaranja Mišićevih dana nije bila mesto za predavanje, ali je profesoru svaka bila na mestu. Još samo ono što je rekao da uđe u neka dokumenta, i to obavezujuća, ako ne za državu, a ono za DOS.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve