Ljig odlučio da Atini pokloni olimpijsku i granitnu kuglu. Umetnik Jovo nije radio baš u kamenu, nije baš ni kuglu vajao, ali je vezan za nju, kad je bio mali pravio balote, a i ćerka mu igra tenis
UMETNIK I DELO: Jovo Petijević i buduća kugla
Agencije su, i podrazumeva se novinari, sredinom oktobra javile, a iz Međunarodnog pres centra, da je opština Ljig najavila poklon Atini u čast Olimpijade. Granitna kugla prečnika skoro dva metra, teška skoro deset hiljada kilograma. Tada predsednik opštine Ljig Ljubodrag Lazić rekao da pokloni pristižu sa svih strana, a da je ovo prilika da i mi nešto poklonimo, a da ništa ne tražimo. Umetnik, bliže vajar, Jovo Petijević, istom prilikom, neka bude kazao da će kuglu od granita, koji sija iskricama boljeg života, darivati iz srca Šumadije, iz naših srca, te da je dosad uradio preko dve hiljade skulptura, ali da mu je ovo najodgovorniji rad.
Onda i mi dobijemo pozivnicu – kakvu nego u boji, kakvu nego sa slikom granitne gromade iz koje će se pojaviti kugla – da lično, na mestu gde kugla nastaje, prisustvujemo „Promociji projekta Atinska kugla“. ‘Ajde.
MISTERIJESVETA: Kamenolom firme Granit – peščar, Slavkovica, nedaleko Ljiga. Granitni sto, granitne klupe, opštinsko rukovodstvo, novinari, umetnik Jovo, baš krupan, baš preplanuo, u majici „Restoran kod Rajka, Rajac“… Predsednik opštine Ljubodrag deli bedževe Atinske kugle, na sto, pa pred umetnika, donosi plakat Atinske kugle, umetnik, malo je reći oduševljen – e ovo je, svaka čast, plakat je prva liga, u svetu se rangiraju posteri, pravi se skala, ovaj može da konkuriše za ceo svet… Onda umetnik viknu, gde su novinari, eto novinara, pa se reče, druga kugla će biti prečnika tri metra, postavlja se na Rajac i ulazi u Ginisovu knjigu, ovo je samo uvertira, igračka. Tu ga jedan, biće iz rukovodstva, upita hoće li od onoga izaći kugla, nekako mu ne liči, kako ne može, ne zna on to, nema oko, zna on pos’o, on odgovara, pa on se probudi u četiri ujutro i razmišlja ima li greške, samo mu tako dižu tenziju, imaju zvezdu vođicu i sve ide, ovo sigurno ulazi u istoriju…
Pa ‘ajmo do kugle. Prolazimo pored upravne zgrade, na staklu plakat – Skulpture, Jovo Petijević, neka ženska figura, i još, izložba, nije baš kako piše, egzibicion, auštelug… Eto nas kod kamene gromade delimično, ili će biti grubo, zaokrugljene, umetnik sam počinje, on je Jovo Petijević, iz Beograda, vajar, preko sto samostalnih izložbi, preko dve hiljade, sve slovima, skulptura, po celom svetu, Majke Tereze u Oslu, Putujućeg glumca u Skadarliji. U kamenu malo radio, u to ulazi samo kad oseti projekat, sad radi u najljućem kamenu, u granitu, teško, treba mnogo energije.
Nije kugla nikla preko noći, punih 12 godina on o tome, eto, imaju misterije sveta, Klark je to odradio, jeste to hrvatsko izdanje, ali tu je lepa teza o Orijaškim loptama, našli dve kugle i misterija. I u njemu je proradio izazov, ‘ajde da reši misteriju stvaranja kugli, to je izazov. Zašto baš on, pa on je uradio preko 150 skulptura s kuglama, a to je najteže uraditi, i zašto još, politički nije obojen ali ima patriotizam, to jednostavno proradi kod njega. Šta još, kad čuje donacije, dotacije, pocrveni, malo ga sramota, i kaže, majku mu, daj i mi da odradimo nešto, da poklonimo nešto. Šta imamo, imamo ljude, imamo srce, dobar granit, ovaj kamenolom, i eto. Ušao je u ovaj projekat i to sad treba gurati, svi treba da guraju, tako ćemo pokazati svetu, Olimpijske igre su simbol mira, lopta je simbol, mi smo prvaci u igrama s loptom, to je poruka, simbol mira. Nije njemu prvi put da se bavi simbolima, za Olimpijadu u Sidneju uradio Sidnejsko kladivo, trebalo da se postavi u naš konzulat, ali tu mnogo zakazao onaj Kašanin (za socijalista potpredsednik beogradske vlade), nešto se naljutio, ovo je nastavak toga, dobar potez, nije on važan, važno je da pokažemo da imamo srce, da se to radi srpski.
SRBIJAGRČKOJ: Kako će to da izgleda, vrlo jednostavno, ide kugla, ide postament od punog granita, i jedan medaljon, odlivak od mesinga, na njemu će, na osnovu političkih kazivanja, i pošto je sve dobilo bilateralan značaj, pisati – Srbija Grčkoj, Ljig Atini. Božanstveno. Sve ide malo sporo, on je čovek tempa, ali se zahuktava, potrebna je pomoć, potrebno je da u kuglu uđe što više gradova, što više firmi, neka uđu s malim parama, imamo toliko, pa tu će da piše – Srbija Grčkoj. Treba da pokažemo da smo kosmopoliti, da to svet shvati, milion udaraca po kugli, milion poruka, to je poruka.
Stiže i jedna televizijska ekipa, baš RTS-a, primakoše se i opštinski čelnici, umetnik će, umalo da zaboravi, da nije bilo predsednika – ništa, čovek ima takta, pedagog, kad su prvi put razgovarali telefonom, odmah, po zvuku, video da je dobar čovek, da zna šta hoće, došli su do ideje i idu dalje.
Zašto kugla, sâm kaže da u svemu ima i patriotizma, zar nije moglo nešto patriotskije, odlično pitanje, mi smo mala zemlja, suzili se, došli do šajkače, mogli su da odrade šajkaču, tako smo prepoznatljivi, ali pošto smo mi kosmopolitski, vizantijski narod, kugla. Kad se postavi ta kugla, kad dete ili starac pruže ruku, prst prema njoj, to je ta duhovnost, to je umetnost, eto, i radnici kad prolaze ne mogu da ne svrate do kugle.
Šansu dobi i RTS, primače se kamera, bi pitanje, kakva je poruka. Umetnik se reče da bi želeo da se cela Srbija uključi, to je ta gromada, i svi treba da učestvuju, milion udaraca, svi su deo toga, i vučni voz će biti tako postavljen da će svi moći da se potpišu, milion. Pred kameru stade predsednik Ljubodrag, reče odakle ideja, odakle ovde, sam bog spojio srodne duše. Da kaže i da je oko svega pomogao ambasador SRJ u Atini Dušan Bataković, logistički, inače kolega mu s fakulteta. Već su kontaktirali s resornim ministarstvima, signali pozitivni. Kugla treba da krene 16. novembra, na Đurđic, taj datum će prvi put biti proslavljen kao slava Ljiga. Inače, na licu mesta će nastupiti dečji folklor i trubački orkestar, do Ljiga će kuglu pratiti onoliko dece koliko ima članica MOK-a, i to u majicama tih zemalja. U Ljigu će imati mali kulturni i sportski program, pa za Beograd, defile, Kalemegdan, Trg Republike, vučni voz, Atina, za sve to potrebna materijalna sredstva, ne mogu preko gubera, treba deci bar po sok, pljeskavica… Vučni voz, kamion vuče, želeli bi da se to ušareni reklamama firmi, biće tu mesta…
Kad umetnik Jovo malo odelja kuglu za potrebe televizije, nastavi, samo za nas, vajarstvom se bavi od 12. godine, rođen u Trebinju, kao dete pravio najbolje balote, kugle za boćanje, ostalo mu to, odradio preko dve hiljade skulptura, uglavnom u drvetu, sad se vraća ljutom kamenu. Ta kugla je od malih nogu u njemu, a igrao i rukomet, igra tenis, ćerka mu igra tenis, znači ljubav prema kugli nastavlja se kroz skulpturu. A ono Sidnejsko kladivo koje je uradio u hrastu od 300 godina ima metar u prečniku, bilo veliko interesovanje. Onaj Kašanin zabrljao, nije postao ambasador i eto, ma komunjara, propala vlast, propao i on, prop’o načisto, ne mož’ ga poznati, ma ima da ga tuži, dobio je zadatak, nije izvršio…
Onda bi završnica za granitnim stolom, više jagnjetine nego prasetine, predsednik Ljubodrag uveren da će završiti pos’o, mislili su polako, pa da to predaju sledeće godine, ali kad je gradonačelnik Atine Avramopulos čuo za poklon, zape da to bude za njegovog mandata, a mandat mu, eto, samo što nije istekao. Ma, stići će umetnik, dobiće brusilicu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Poremećena prirodna ravnoteža pokazuje širom Evrope svoje opako lice. O čemu se sve radi? Šta se, zbog niskog vodostaja, događa u neposrednom komšiluku? Kako sve učestaliji pakleni talasi utiču na ljudske živote, kako na ekonomiju? I šta je pokazao u Srbiji slučaj Peščare – tog neobičnog mesta, pustinje koju je čovek pošumio da bude divlja i prirodna, a koja često žestoko gori zbog nemara nekih ljudi, da bi je, zatim, drugi ljudi srčano branili i neumorno iznova pošumljavali
Kada izbori i formalno budu raspisani, studenti objašnjavaju da se neće promeniti suština, već obim kampanje. “Kampanja će ostati bazirana na onome što studentski pokret jeste već dve godine, ali očekujemo da tokom kampanje bude masovnije nego što je ikada bilo, jer veliki broj ljudi odgovara na naše pozive da se priključe opštinskim timovima”, objašnjava student Filip Kovačić za “Vreme”
Održavanje uverenja u nepobedivost na izborima služi tome da se sopstveni birači odvrate od promene strane, a opozicioni – demobilišu. Zato je uložen vanserijski napor da se diskredituje istraživanje koje je predstavila Crta. Većina napada nije se ni bavila sadržajem, već je bila usmerena na Crtu kao organizaciju, a deo na metodologiju. U oba slučaja radilo se o upornom ponavljanju lako proverivih neistina, na primer, tvrdnje da je uzorak bio 558, a ne 2.324 ispitanika. Sve to govori koliko im je bilo stalo da nalaz koji je imao najviše odjeka u javnosti zatrpaju lažnim narativima
U času kada je generacijski pokret mladih ljudi premostio duboke razlike obnavljajući u atomizovanom, apatičnom i podeljenom društvu političku zajednicu utemeljenu na idejama slobode, pravde i antikorupcije, nastao je nužni i dovoljni uslov za promene u Srbiji
Znaju i Vučić i Dodik da tamo gde su sada hodili ima manje stanovnika nego kada je rat završen, a samim tim i manje perspektive. Ova dvojica “srpskih lidera” kao da nisu naučila poruke prošlosti, bar kada je politika u pitanju: nije Srbija napredovala kada su bosanski Srbi gledali u Beograd, kako kaže Vučić, nego kada je Srbija bila Pijemont celog Balkana, pa su svi hteli s njom
Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna
Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.