Branislav Uskoković je u centar pažnje došao u trenutku kada je bio uhapšen sa grupom svojih poslovnih saradnika krajem januara 2002. godine. Ispostavilo se da je ovaj službenik državne firme Elektrodistribucija Beograd, sa svojom najbližom porodicom (tri kćeri, supruga i zetovi, plus nasleđene nekretnine od sestre Milke) napabirčio dvadesetak ekskluzivnih vila, stanova i poslovnih prostora, uglavnom na opštini Vračar
NA PARIŠKOJ ADRESI: Branislav Uskoković
Nekadašnji direktor Elektrodistribucije Beograd Branislav Uskoković nije uhapšen, ali je protiv njega podignuta optužnica od strane Okružnog javnog tužilaštva u prestonici za dela zloupotrebe službenog položaja, nesavesnog poslovanja i falsifikovanja.
Sa njim su se u paketu našli i poslovni partneri: Stojan Lakovski, vlasnik preduzeća TLT Inženjering, Slobodan Marković, vlasnik preduzeća Kongrad, Miodrag Bulatović, vlasnik preduzeća IPTUM Šumadija i Jovan Cimeša, Uskokovićev savetnik za ekonomsko-finansijske poslove iz doba njegovog rukovođenja EDB-om.
Prema optužnici, od 1997. do 1998. godine Stojan Lakovski, Miodrag Bulatović i Slobodan Marković sklopili su sa Uskokovićem, kao predstavnikom Elektrodistribucije ugovor o remontu gradskog osvetljenja i izgradnji trafo-stanica, a za to nije postojao niti tehničko niti ekonomsko opravdanje. Istragom je utvrđeno da je radove obavio EDB, sa svojim ljudima i svojim materijalom, a na račune pomenutih preduzeća uplaćeno je tadašnjih 11.118.913,14 dinara (KZ RS čl. 242). Novac je prebačen sa računa EDB-a. Deo je iskorišćen za izgradnju kuća Uskokovićevih kćeri, a deo je pripao i vlasnicima partnerskih preduzeća. Dalje, Uskoković je optužen da je nesavesnim poslovanjem (KZ RS čl. 136) oštetio preduzeće za tačno 25.754.763,77 dinara. On je, prema optužnici, nabavio šest kamiona marke „fap“ i isto toliko dizalica tipa „palfinger“ mada one nisu bile kompatibilne sa kamionima. Preduzeću Imex trejd uplatio je, kao direktor EDB-a, 1.147.290 dinara za elektrokablove koji nikada nisu bili isporučeni. Takođe se petorici optuženih stavlja na teret da su falsifikovali isprave i sačinjavali lažne fakture i ugovore na osnovu kojih su se vršile isplate sa računa EDB-a.
Branislav Uskoković je u centar pažnje došao u trenutku kada je bio uhapšen sa grupom svojih poslovnih saradnika krajem januara 2002. godine. Ispostavilo se da je ovaj službenik državne firme Elektrodistribucija Beograd, sa svojom najbližom porodicom (tri kćeri, supruga i zetovi, plus nasleđene nekretnine od sestre Milke) napabirčio dvadesetak ekskluzivnih vila, stanova i poslovnih prostora, uglavnom na opštini Vračar. Njegovo hapšenje je bilo sjajna vest za policiju i Ministarstvo energetike koje je u to doba već bilo omraženo kod građana zbog permanentnog „ispravljanja dispariteta cena“. Komisija Nezavisnog sindikata EDB-a je dugotrajnim radom, pregledom dokumentacije utvrdila brojne nepravilnosti, slučaj je došao pred Upravu za privredni kriminal i Branislav Uskoković je bio uhapšen, a protv njega su podnete brojne krivične prijave. Stvar je preuzeo istražni sudija, Uskoković je zadržan u pritvoru četrdesetak dana zbog straha da bi na slobodi mogao da omete tok istrage. Javnost se ponadala da će se konačno krenuti u odlučniji obračun sa ljudima koji su se silno obogatili za Miloševićevog vakta. Pet minuta „crne“ medijske slave za Branislava Uskokovića brzo je prošlo i slučaj je bio zaboravljen, kao i kuće, stanovi, poslovi i poslovni prostori.
Danas, gotovo godinu i po dana docnije kada je optužnica podignuta, advokat Nebojša Pavlović, zastupnik Branislava Uskokovića, u razgovoru za „Vreme“ kaže da se njegov klijent trenutno nalazi u Parizu, u stanu svoje najmlađe ćerke Jelene (27) i da će doći nazad u Beograd. „Opis dela u optužnici ne odgovara činjeničnom stanju“, stav je branioca Pavlovića. On kaže da je, na neki način, Uskoković žrtva medijske kampanje koja se protiv njega vodila, kao i ljudi iz Sindikata koji su se ostrvili i na njega i na tužilaštvo. Prema njegovim rečima, Uskoković je otišao iz zemlje jer je ozlojeđen na sudske organe koji su valjda podlegli pritisku javnosti i nekih ljudi iz politike koji štite one koji zaista uzimaju velike pare od Elektrodistribucije. On priznaje da je čudno imati toliko nekretnina u vlasništvu, ali naglašava da su Uskokovićevi zetovi bogati ljudi koji su u inostranstvu zaradili novac i ovde ga investirali. Pavlović pominje sumu od nekoliko miliona maraka. S druge strane, tržišna vrednost samo nekih vila koje glase na porodicu Uskoković, poput onih u Petrogradskoj, Topolskoj, Božidara Adžije i Kičevskoj ulici, verovatno prevazilazi pomenutu svotu. Za deset godina na čelu EDB-a, prema podacima iz dokumentacije ovog preduzeća, ukupna primanja Uskoković Branislava ne prelaze 50.000 evra. Prema predviđanjima advokata Pavlovića, suđenje bi trebalo da počne na jesen i on veruje da će sudija Cvijović iz Četvrtog opštinskog suda tražiti dodatnu istragu jer ona, prema Pavloviću, nije sprovedena kako valja.
Čitav slučaj je konačno dospeo do suda i naredni dani će pokazati ko je sve i na koje načine uzimao novac iz kase EDB-a. Branilac Branislava Uskokovića tvrdi da tu ima još nekih ljudi koji su se još više okoristili od optuženog i da će se sve to videti na suđenju. Opet, Uskoković boravi u Parizu dok je u zemlji za njim raspisana poternica. Pavlović ne veruje da će biti stavljen na poternicu Interpola jer „nije optužen za delo za koje se ide na Interpolovu listu traženih ljudi“. Činjenica da Uskoković baštini toliko nekretnina sa svojom porodicom biće predmet istrage poreskih organa, jer se država neće baviti poreklom imovine. Advokat Pavlović smatra da će se na suđenju sve pokazati i da njegov klijent u regularnim uslovima ne može biti optužen jer je, kako tvrdi „sve to tanko“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Deluje da je Muzej Nikole Tesle zloupotrebljen zbog interesa Beograda na vodi, da mu je prostor zgrade starog „Jugošpeda“ namenjen ne zato što mu tako odgovara, nego zato što Beogradu na vodi nedostaju turisti
Fiskalni savet bio je jedina preostala institucija sa kičmom. Na njegovom čelu je trinaest godina bio prof. Pavle Petrović. Vučić mu je sada uručio otkaz. Dosta je bilo kritike
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!