Velike vrućine i nedostatak padavina snažno su ovog leta uzburkali tržište energentima u celoj Evropi. Kada je robe u ponudi manje, cena po pravilu raste. U Srbiji krajnji potrošač ne mora da brine jer nadležni kažu da se cena struje neće menjati
SUŠA: Nizak vodostaj, visoka cena
Prvo su došla upozorenja. Negde početkom avgusta stigla je stidljiva sugestija građanima Srbije iz Ministarstva energetike da uspore sa upotrebom rashladnih uređaja jer je potrošnja naglo porasla u zlo doba, u leto, kada struju treba akumulirati za hladne zimske dane. Restrikcija, na svu sreću, nije bilo jer je Elektroprivreda Srbije tzv. interventnim uvozom uspela da podmiri potrebe tržišta. Tu činjenicu, da se struja uvozi i leti, saznali smo onomad kada je zamenik ministra Slobodan Ružić obelodanio da je neko iz EPS-a u ranijem periodu sklapao štetne ugovore sa londonskom firmom EFT (Energy financig team) čime su oštećeni, navodno, i EPS i NIS. Sve je ličilo na još jednu u nizu afera, ali je okončano formiranjem komisije na nivou UO EPS-a te sastankom čelnika ovog javnog preduzeća i predstavnika londonske firme. Rezultati rada komisije biće uskoro poznati javnosti, a „sukobljene strane“ su se dogovorile da nastave saradnju. Dug EPS-a prema EFT-u od preko sedam miliona evra biće plaćen u „struji“ tokom septembra meseca a veći deo će takođe kroz isporuku električne energije biti namiren do juna naredne godine „prema mogućnostima i potrebama partnera“, stoji u saopštenju izdatom posle sastanka 21. avgusta. Treba reći da je dogovoreno i da EFT ispoštuje svog srpskog partnera i da mu, prema ranije sklopljenom ugovoru, tokom oktobra i novembra ove godine isporuči dogovorenu količinu električne energije. Cena po MWh (megavat-sat) iznosi 27,5 evra. Sredinom avgusta je na Evropskoj berzi energije cena po istom osnovu bila iznad 35 evra.
Treba reći da je zbog loše hidrološke situacije u čitavoj Evropi zavladala uzbuna kako u procesu proizvodnje tako i na tržištu električne energije (vidi grafikon koji pokazuje tromesečna kretanja cene struje u Centralnoj i Zapadnoj Evropi). Britanski „Fajnenšel tajms“ prenosi da je, na primer, u Francuskoj, koja je najveći proizvođač i izvoznik struje u Evropi, obustavljena proizvodnja u četvrtini nuklearnih centrala i da je izvoz obustavljen, da je u Holandiji proglašen posle niza godina najviši stepen pripravnosti, da u nordijskim zemljama hidroelektrane rade sa trideset odsto kapaciteta i da je stanovništvo upozoreno na mogućnost velikog povećanja cene električne energije. U odnosu na isti period prošle godine, iznosi u svojoj analizi ovaj list, cene su udvostručene.
BEZ UTICAJA NA DOMAĆE CENE: Ljubomir Gerić
Prema onome što za „Vreme“ kaže direktor EPS-a Ljubomir Gerić, ta poskupljenja se neće odraziti na cenu struje u Srbiji, a to je činjenica koja bi trebalo da interesuje građane ove zemlje. Svako poskupljenje prethodnih godina bilo je bolno i za vladu i za javnost i o tome su vođene brojne diskusije. Zoran Nešovanović, inženjer za analizu u EKC-u (Elektroenergetski koordinacioni centar), u razgovoru za „Vreme“ kaže da je rast cena opšti trend na tržištu električne energije i da se to posredno može odraziti na cenu u regionu, mada „fluktuacije nisu u ovom periodu bile toliko izražene“. S druge strane, Gerić kaže da su ugovori koji su u 2001. i 2002. godini sklapani sa EFT-om bili povoljni za Elektroprivredu Srbije, a da će saradnja i ubuduće biti uspešna pokazuju rezultati poslednjeg tendera za nabavku električne energije za septembar na kome su posao dobili pomenuta engleska kompanija i bugarski NEK (Nacionalna električeska kompanija). EPS je upravo dogovorio nabavku 125.100 MWh električne energije po ceni od 34,4 evra po MWh. Gerić smatra da je postignuta dobra cena ako se imaju u vidu kretanja na tržištu i već pomenute okolnosti.
„Tržište električnom energijom je nepredvidivo i to je njegova glavna karakteristika“, kaže Nešovanović. Moguće je projektovati određenu potrošnju, ali se nikada tačno ne zna kolika ona može biti u određenom trenutku. Da bi elektroenergetski sistem funkcionisao, potrebno je imati struje onoliko koliko se troši, a Srbija nije zemlja koja proizvodi viškove. Naprotiv. Podaci pokazuju da je u 2001. godini „minus“ iznosio gotovo tri miliona MWh, a prema Geriću to je smanjeno u 2002. na manje od dva miliona, dok su predviđanja za ovu godinu (odnosno za sezonu 2003–2004) oko 600.000–700.000 MWh. To znači da se struja racionalnije troši i remonti su uticali da se proizvodnja poveća. Manjak električne energije treba nadoknaditi uvozom, a u regionu pozitivan bilans imaju Rumunija, Bugarska i BIH. Nešovanović kaže da u regionu ne postoji u pravom smislu reči tržište električne energije, što smo ranije čuli i od predstavnika EFT-a, tako da se struja može nabavljati bilateralno ili kupovinom od kompanija koje se tim poslom bave. Pokazalo se unazad nekoliko godina da je londonska firma dominantan trgovac u regionu i s njom sarađuju i srpska i okolne elektroprivrede.
Prethodne dve i po godine potrošene su na saniranje posledica deset godina uništavanja EPS-a, na hvatanje lopova iz sopstvenih redova, na utvrđivanje nivoa propadanja velikog državnog sistema, a da pri tom nije donet ni zakon o energetici koji bi trebalo da označi pravi početak reformi u ovoj oblasti. Generalni direktor EPS-a Ljubomir Gerić veruje da će na jesen i taj zakon, koji je u izradi, doći u skupštinu, pa će se onda krenuti u „restrukturiranje“ Elektroprivrede Srbije. Do sada je i samo pominjanje neke promene proizvodilo štrajkove u raznim delovima ovog sistema, tako da će se i rukovodstvo EPS-a i Vlada Srbije naći pred ozbiljnim izazovom. Novi zakon trebalo bi da uspostavi standarde koji postoje u Evropi i koji bi omogućili formiranje istinskog tržišta energentima.
U čitavoj priči oko nabavke i trgovine električnom energijom pokazalo se da između resornog ministarstva i rukovodstva EPS-a postoji određen stepen neslaganja i da se često ne zna ko je za šta nadležan. Da bi održala socijalni mir, Vlada će verovatno i dalje delovati po principu postepenih poskupljenja, odnosno tzv. ispravljanju dispariteta cena. Njeni podređeni, čelni ljudi EPS-a pokušavaće, takođe nežno, da rade na dostizanju principa tržišnog poslovanja da bi firma postala rentabilna. Trgovci strujom tražiće najbolja moguća rešenja za svoje firme u ambijentu nedovoljno precizno definisanih pravila igre. Građani će opet, zastrašeni potencijalno velikim računima, tražiti način da prežive i ovu zimu peglajući, kuvajući i „puneći“ TA peći preko noći, kada je struja jeftina.
Kako su drugi trgovali
Hrvatska elektroprivreda kupila je struju za septembar u iznosu od 50 do 70 evra po MWh.
Makedonija je za period oktobar–novembar 2003. platila električnu energiju 35 evra po MWh.
Za isti period Slovenija je sklopila ugovor po ceni od 39 evra po MWh.
Kretanje cena struje u Centralnoj i Zapadnoj Evropi za period maj–jul 2003.
Podaci u grafikonu preuzeti su sa oficijalnog web-sajta European Power Exchange (EEX)
Grafikon pokazuje dnevno kretanje cena za ovaj period. Na X osi je prikazano vreme, dok Y osa pokazuje cenu struje po MWh u evrima.
Crna krivulja–prosečna dnevna cena u bandu (00-24).
Crvena krivulja–prosečna cena dnevne struje (09-20).
Ispod dijagrama se nalaze odgovarajuće trgovane količine.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mi zaista jesmo kolonija, naravno, primerena ekonomskom neokolonijalizmu. I mislim da je to počelo već osamdesetih. Pored naše kleptokratske elite, tu je kapital sa svih strana – od onih direktnih sa istoka i zapada, do onog kojem se u kafkijanskom svetskom finansijskom sistemu često i ne zna pravi vlasnik. Uvek mi je zabavno kada neko iz razvijenijih zemalja kritikuje tzv. poslovni ambijent, naročito po pitanju korupcije i pitam se – pa čekaj, zar sve te kompanije ne sklapaju poslove upravo sa korumpiranom elitom u tim polurazvijenim zemljama sveta? A te kompradroske elite pripremaju zakonodavni i antiradnički ambijent koji pogoduje tom tipu ekonomije. Mislim da Srbiji nedostaje jaka autentična levica, dovoljno nacionalno osvešćena, ali socijalno orijentisana, sa realnim geopolitičkim pregledom na stvari
Jedna od teza koje se često čuju glasi: Vučić nikada ne bi osvojio svevlast i godinama radio šta mu padne na pamet da se u Srbiji nije zbila tzv. izdaja elita, enormne konfiguracije. Šta to znači? Predstavnici raznoraznih elita stavili su svoje lične ili grupne interese daleko iznad interesa građana i zajednice. A ti interesi, u ovom slučaju, ne samo da su različiti nego su potpuno suprotstavljeni. Narodski rečeno, Vučić je igrao na pohlepu i nije pogrešio
“Ako se realizuju planirane javne investicije u ovoj i naredne tri godine od 17,8 milijardi evra, a uz to se ostvari visok rast plata, penzija i drugih tekućih državnih rashoda, onda postoji veliki rizik da deficit bude veći nego što je planirano, što bi impliciralo i veće zaduživanje države. Naravno, država još uvek može da preduzme mere da spreči veliko dodatno povećanje fiskalnog deficita na taj način što bi neke projekte odložila, neke usporila, a od nekih odustala”
Pre bilo kakve odluke o reaktoru, hoće li to biti plod francuske nuklearne kuhinje ili nešto drugo, neophodno je da se uspostavi saradnja između naučnih institucija i nadležnih organa, što nagoveštava i prošlonedeljni Memorandum. No, prvi zadatak za sve igrače, zadatak koji će ih povezati oko istog cilja, jeste rešavanje gorućeg pitanja kadrova
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Ako je svako javno grupisanje – političko, kako se izboriti s paradoksom i opasnošću od toga da grupa koja se konstituisala kao politička razori i zatruje političko tkivo iz kojeg je iznikla? Onako, kako su to uradili Francuzi
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!