
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
načelnik Bezbednosno-informativne agencije
Datum i mesto rođenja: 19. mart 1958. godine, Berane, Crna Gora.

Karijera: Iako zvanična biografija nikada nije objavljena, zna se da je Bulatović krajem osamdesetih godina radio u beogradskoj opštini Savski venac, te da se pred raspad bivše Jugoslavije zaposlio u Saveznom sekretarijatu za inostrane poslove (kasnije Savezno ministarstvo za inostrane poslove). Službovao je u konzulatima u Istanbulu i Rimu, a kolege koje su službovale s njim tvrde da je još tada imao odlične odnose s policijom. „Rade je uspevao da od MUP-a za samo par dana dobije odgovore na zahteve na koje smo mi ostali čekali mesecima“, kaže jedan njegov bivši nadređeni. Za službovanje u Rimu vezana je afera s krađom tašne sa oko pedeset hiljada dolara iz automobila u kome se pored šofera i računopolagača nalazio i Bulatović. Svi su vraćeni za Beograd, ali niko nije pozvan na odgovornost zbog nestanka novca. Otpušten je iz SMIP-a nakon petooktobarskih promena kao deo starog kadra. Demokratska stranka je tvrdila da je Bulatović bio član JUL-a, ali on to nikada nije potvrdio niti demantovao.
Od novembra 2000. do marta 2003. bio je savetnik za nacionalnu bezbednost Vojislava Koštunice u predsedničkom kabinetu. Taj period obeležili su tri afere i jedno hapšenje.
Afera Gavrilović: Bivši operativac Državne bezbednosti Momir Gavrilović ubijen je 3. avgusta 2001. na parkingu u novobeogradskoj Ulici Džona Kenedija, nedugo posle razgovora sa Radetom Bulatovićem i kolegom savetnikom Gradimirom Nalićem. Koštunica je nakon toga izjavio da je Gavrilović u njegovom kabinetu, na dan kada je ubijen, razgovarao s njegovim saradnicima o prodoru organizovanog kriminala u privredni život, o snazi i razgranatosti delovanja pojedinih klanova i korupciji. U januaru ove godine, Okružno tužilaštvo je saopštilo da zbog Gavrilovićevog ubistva vodi istragu protiv Dragana Nikolića Teče i Ljubiše Buhe Čumeta.
Afera Perišić: Spektakularno hapšenje bivšeg načelnika Generalštaba i potpredsednika Vlade Srbije Momčila Perišića u restoranu motela „Šarić“, 15. marta 2002. General Nebojša Pavković, tadašnji načelnik Generalštaba, posle je tvrdio da je Bulatović samostalno koordinirao hapšenje, mimoilazeći pritom službene vojne kanale. Sam Bulatović je u nedeljniku NIN ocenio hapšenje Perišića kao „uspeh jedinstvenog sistema bezbednosti zemlje“.
Afera „četvorožilni kabl„: Rade Bulatović je uz kolegu savetnika Gradimira Nalića i šeficu Koštuničinog kabineta Ljiljanu Nedeljković optuživan kao inicijator pokušaja da se u junu 2002. specijalne jedinice Vojske Jugoslavije upotrebe za upad u Biro za komunikacije Vlade Srbije zbog navodnog prisluškivanja Koštunice iz tog biroa. Slučaj nikada nije do kraja rasvetljen, iako je u Skupštini Srbije u tu svrhu formiran anketni odbor.
Politički zatvorenik: Tokom akcije Sablja, nakon ubistva Zorana Đinđića, Rade Bulatović i šef Uprave za bezbednost VJ Aca Tomić uhapšeni su na osnovu člana 122. a u vezi sa članom 125. KZJ (udruživanje radi neprijateljske delatnosti). Vlada Srbije je u to vreme tvrdila da su se Tomić i Bulatović tajno sastajali sa Dušanom Spasojevićem i Miloradom Lukovićem Legijom, te da su bili deo zavere da se ubije Đinđić. Tim povodom Koštunica je izjavio: „Rade Bulatović je politički zatvorenik i to ne jedini. Nažalost, opet smo u našoj zemlji oživeli pojam političkog zatvorenika.“ Bulatović je posle nepuna tri meseca pušten, a optužbe protiv njega se povučene.
Šta očekuje nova vlada: Da će Bulatović razotkriti vezu između bivše vlasti i neformalnih centara moći koje su Službu koristile za progon, ucenu i eliminaciju političkih protivnika.
Od čega strahuje bivša vlast: Da je „BIA predata u ruke amateru“ (Žarko Korać), odnosno da će Bulatović biti udarna Koštuničina pesnica u cilju stvaranja „najcrnjeg mraka u kome samo budale ili pokvareni mogu da vide išta dobro“ (Nenad Čanak).
Šta priželjkuju građani: Da BIA već jednom prestane da bude izvor manipulacija i oruđe vlasti za obračun s političkim protivnicima i da se posveti zaštiti nacionalne bezbednosti u okvirima zakona.

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve