

Pregled nedelje
Portparoli razočaranih birača
Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija




Jedno od pitanja koje se postavljalo u vezi američkog predsednika Baraka Obame bilo je da li će u Belu kuću uneti svoj blekberi telefon, od kojeg se, inače, ne odvaja. Američki predsednik ne sme da koristi mobilni telefon niti lični računar (nema ga na radnom stolu) zbog nekih proceduralnih razloga, ali je Obama ipak viđen sa blekberijem u Beloj kući nakon stupanja na dužnost. Objavljeno je da je pronađeno kompromisno rešenje, ali nije rečeno kakvo.
Ja se sada usuđujem da kažem da je dogovoreno da Obama telefon koristi isključivo u svojim privatnim prostorijama, gde se uslovno govoreći smatra običnim čovekom, dok mu je kao predsedniku mobilni i dalje zabranjen. Kako znam? Prosto, pregledao sam fotografije na redizajniranom sajtu Bele kuće (www.whitehouse.gov) i video telefon na Obaminom kaišu na fotografiji u privatnim prostorijama. Na slikama u Ovalnoj sobi, blekberija nema ni u tragovima.
Sve ovo govorim ukazujući upravo na novi sajt američkog predsednika, daleko moderniji od Bušovog, jednostavniji, bogatiji slikama i videom sa primenjenim veb 2.0 rešenjima. Barak Obama je, moglo bi se reći, prvi predsednik SAD koji internet shvata ozbiljno. Klinton je stupio na dužnost pre nego što je internet nastao, Bušu je bio prilično nebitan.
Razlog što sam obratio pažnju na ovaj sajt leži (uslovno govoreći) na drugoj strani okeana, u Velikoj Britaniji gde je prilično pompezno promovisan novi sajt britanske kraljice (www.royal.gov.uk). Iako je promociji prisustvovao i izumitelj veba Tim Berners Li o kraljičinom sajtu nema se bogzna šta posebno reći. Slično kraljevskoj porodici, sajt je jednostavan za upotrebu i prilično dosadan. Konzervativan, bila bi najpreciznija kritika.
Ali vas zato vrlo prijatno iznenađenje čeka na sajtu ruskog premijera Putina na adresi www.premier.ru. Sajt ima verziju na ruskom i engleskom i vrlo interesantan način za beleženje premijerovih aktivnosti. Na dugačkoj liniji, hronološki, ređaju se kao u nekom virtuelnom dnevniku aktivnosti premijera. Stranice nisu preopterećene, nema previše linkova i kretanje sajtom brzo se ovlada. Ko želi više informacija o Rusiji, može da ide na sajt vlade www.government.ru ili predsednika www.kremlin.ru, ali tamo će naići na manje kreativna rešenja.
Međ’ tim vihorima vije se i sajt predsednika Srbije www.predsednik.rs, pristojan i nepretenciozan i što je najvažnije aktuelan. U poređenju sa sajtom hrvatskog predsednika, www.predsjednik.hr, reklo bi se da je kompletniji.
Ono što je generalna zamerka svim pomenutim sajtovima, uključujući i Obamin, jeste odsustvo komunikacije sa mladim i najmlađim posetiocima, potencijalno interesantnim. Posetioci se ne upućuju ni na alternativne sajtove, recimo na profile na Majspejsu ili Fejsbuku, kojima barem Obama može delimično da zahvali na mandatu. Kada na sajtu Bele kuće u pretraživač upišete „facebook“ nadmeni server upita vas da li ste zapravo mislili na „factbook“ (zbirka podataka). U njegovom mandatu revolucija je stala na blekberiju.


Zašto su pojedinci Vučiću u brk skresali svoje ogorčenje zbog izneverenih obećanja, laži i obmana njegovog režima? I to još u unutrašnjosti gde vlada gola represija


Vučićev Igrokaz na Grzi, kada je zloupotrebio nesreću jedne građanke i njene porodice, bio je, naravno, jeftin medijski trik, ali to ne umenjuje njegovu skandaloznost. Naprotiv. Bila je to demonstracija moći čoveka lišenog emocija i civilizacijskih ograda koji pred kamerama gazi zakon


Ako se studentski pokret bude više bavio „bezbednosnim procenama“ nego pravom predizbornom kampanjom, izgubiće ono što ga je krasilo na početku i što je uzdrmalo naprednjačku Srbiju – osećanje nade koja postoji i koja je stvarna


Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“


Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve