
Komentar
Koliko puta dnevno jede naprednjak?
To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena
U vreme fiksnih, tačnije žičnih telefona, mogli ste do svog sagovornika u bilo kom delu sveta stići krećući se uz telefonski kabl. Na izvestan način bili ste u fizičkoj vezi sa sagovornikom, dodirivali ste se mada preko kilometara žice. Bežične veze ubrzale su komunikacije, ali su nas bukvalno odsekle od sagovornika. E, sada se to menja.
Britanska kompanije CuteCircuit (www.cutecircuit.com) napravila je interaktivnu garderobu, zapravo za početak samo majicu koja se zove Hug Shirt, odnosno Majica za grljenje. Reč je o običnoj majici malo skraćenih rukava, ali obloženoj senzorima koji komuniciraju sa vašim mobilnim telefonom preko blututa.
Stvar funkcioniše na sledeći način. Vi dodirujute senzore na majici koja te vaše dodire, u smislu intenziteta i mesta koja pipate, prenosi u vaš telefon, u programčić koji ste prethodno ugradili. Vaš telefon potom to šalje na telefon osobe sa kojom bi da se grlite i koja mora imati isti softver i majicu sa senzorima. Onda ti senzori imitiraju vaše pokrete, to jest senzori ih prenose na telo osobe na drugoj strani (zamalo da kažem žice).
Dakle, zagrlite sami sebe, a neko se na drugom kraju sveta oseti zagrljenim. Proizvođači kažu da ništa ne može da zameni lični kontakt, ali da je ovo najbliže tome i da vas može učiniti manje usamljenim ako ste na putu, recimo. Senzori se skidaju, kako bi mogli da operete majicu, ukoliko ste se ozbiljno zagrejali za kupovinu. Za sada se proizvode samo majice, ali ne sumnjam da će ljudska mašta brzo kreirati i druge delove garderobe. Proizvođač ukazuje na to da se osoba koja se često grli oseća mnogo bolje, da je to u prirodi ljudskoj, i kada isprobate majicu neće vam biti jasno kako ste do sada živeli bez nje. Baš kao i u slučaju samog mobilnog telefona.
Ovakvi periferni uređaji nisu bili nepoznati i ranije, ali novost je što se sada vezuju za mobilni telefon. Ta sprava na razne načine postaje centar vašeg života, očekuje se da zameni platne kartice, naročito kod mikroplaćanja (taksi, pijaca, trafika), neki aparati mogu da emituju televizijski program (sa antene), dok je radio već standard. O mogućnostima kamere i korišćenju telefona umesto baterijske lampe više i ne govorimo. Najmanje što se od takozvanog pametnog telefona očekuje je da se pomoću njega telefonira, sve drugo je važnije.
Majica za grljenje je, usudio bih se reći, prvi kontakt u direktnijoj komunikaciji ljudi na daljinu, nije nemoguće da vam u nekoj narednoj fazi majica neće biti potrebna, već će telefon sam stvarati nekakvo polje koje će vam prenositi dodire. Ostaje neobjašnjeno šta se dešava kada pozovete pogrešan broj.
To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena
Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve