
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Mnoštvo malera nije pomutilo sreću učesnika programa "Evropa za sve" tokom posete Briselu
za „Vreme“ iz Brisela
Iz ugla stručnjaka za marketing, ideja je izgledala fenomenalno: specijalni JAT-ov avion sa pedeset učesnika programa „Evropa za sve“ i oko trideset novinara poleteo je sa surčinskog aerodroma tačno u minut posle ponoći, čime je simbolički stavljena tačka na osamnaest godina trajanja viznog režima za građane Srbije. Takođe simbolički, prva destinacija na sedam dana dugačkom putu bio je Brisel, prestonica Evropske unije i mesto na kome je nešto ranije donesena odluka o stavljanju Srbije na takozvanu belu šengensku listu. Međutim, kako to biva sa briljantnim idejama, i ova je jedva preživela sudar sa stvarnošću, i to samo zahvaljujući neprevaziđenom entuzijazmu gostiju iz Srbije i njihovih domaćina.
Najpre, simbolično poletanje u dvanaest i minut značilo je da se avion spustio na briselski aerodrom u subotu oko pola tri ujutru, što je predstavljalo popriličan izazov kako za domaćine tako i za goste, koji su popodne uoči puta proveli na prijemu u Skupštini grada, a u avionu su na račun JAT-a bili čašćeni šampanjcem, pa su stigli pomalo umorni. Pošto su na opšte oduševljenje bez problema prošli carinsku i pasošku kontrolu, dočekao ih je Tobijas Bilstrom, švedski ministar za migracije i azil u vladi Švedske, zemlje koja će do kraja godine predsedavati Uniji. Ministar Bilstrom je samo zbog toga iste noći, sa ženom i detetom, doleteo iz Stokholma. Svečanog dočeka zamalo da ne bude, jer se ministar u jednom trenutku zagubio u lavirintu briselskog aerodroma (inače poznatog po zamršenom rasporedu hodnika i prolaza), tako da je tek u poslednjem trenutku lociran i doveden pred goste. Onda se ispostavilo da je prtljag ministra i njegove porodice otišao na sopstvenu turneju po Evropi, tako da su se Šveđani obreli u ledenom Briselu samo sa onim što su imali na sebi. Flaša domaće rakije, koju je ministru uručio jedan od gostiju, verovatno je bar donekle ublažila bol za izgubljenim prtljagom.
ZIMA, ZIMA, E PA ŠTA JE: Jedan od simboličnih aspekata celog putovanja jeste što je počelo na Svetog Nikolu, zaštitnika putnika i ribara i jednog od najomiljenijih srpskih svetaca. Nejasno je šta sveti Nidža ima protiv belog Šengena, ali činjenica je da je uoči turneje otpočela jedna od najžešćih mećava koju je Brisel ikada video, zavila grad u belo i okovala ga ledom. Briselske zime su obično blage, sa temperaturama koje retko silaze ispod nule, tako da grad nema zalihe soli i tucanika, a o vozilima za raščišćavanje snega da ne govorimo. Stoga je putnike sačekao gotovo potpuno paralisan Brisel, sa gradskim prevozom koji je radio na mahove i neraščišćenim ulicama po kojima je svaki korak predstavljao životni rizik. To im nije smetalo da se već u devet ujutru, očiju obrubljenih crvenilom od neprospavane noći, nađu u Evropskom parlamentu, koji je samo radi njih te subote bio otvoren.
U Parlamentu im se preko video-linka obratio Jirži Busek, predsednik EP-a, a uživo potpredsednica Silvana Koh Merin i parlamentarci Jelko Kacin i Tanja Fajon. Putnike je posebno oduševilo što je gospođa Koh Merin došla sa svojom dvogodišnjom ćerkicom koja se, kako je objasnila, teško odvaja od majke. Zatim su otišli u velelepnu zgradu Evropske komisije (koja je takođe bila otvorena samo zbog njih) gde ih je dočekao Oli Ren, doskorašnji komesar za proširenje. Ren se nakon ceremonijalnog dela programa zadržao u neformalnom razgovoru sa gostima, što ih je sasvim razgalilo – očekivali su, valjda, nekog strogog čiku – tako da je i on zaradio nekoliko boca domaćeg pića, uključujući i manastirsko vino. Inače, vicepremijer i vođa puta Božidar Đelić ispunio je opkladu koju je ranije sklopio sa Renom – da će kad nam ukinu vize naučiti da na finskom izrecituje nekoliko strofa iz njihovog čuvenog epa Kalevala. Zauzvrat je Renu uručio primerak Srpskih junačkih pesama (na ćirilici) i dao mu zadatak da ih nauči napamet do prijema Srbije u EU.
U LIFTU ZA EVROPU: Nakon ručka u zgradi Komisije očekivalo se da će se putnici do večere, zakazane već za pola sedam uveče, odmarati u hotelu. Ništa od toga: dobar deo je hrabro krenuo u šetnju zaleđenim ulicama, a uveče su isto tako hrabro konzumirali briselske specijalitete: mušule sa pomfritom i gulaš sa pivom, uz obavezne vafle kao desert. Posle je nekolicina još imala snage da nastavi provod po briselskim kafićima, mada je većina novinara iz pratnje već popadala s nogu.
Putnici su i u nedelju imali gust program: organizovano razgledanje grada, poseta Gradskoj kući, te podnevni prijem u diplomatskoj misiji pri Evropskoj uniji. U međuvremenu se mećava ponovo razmahala, a gradski saobraćaj potpuno kolabirao. Kako bi niz malera ostao neprekinut, grupa gostiju provela je gotovo sat vremena zaglavljena u liftu, i oslobođeni su samo nadljudskim naporima osoblja misije, koje je uspelo da, uprkos mećavi i vikendu, dozove majstore iz službe za održavanje. Na kraju su otišli na aerodrom koji je, naravno, tog dana bio zatvoren za saobraćaj zbog dubokog snega. Avion za Rim poleteo je, konačno, sa šest sati zakašnjenja, čime je briselska deonica najzad završena.
Vaš dopisnik skrušeno priznaje da je na akciju „Evropa za sve“, kad je najavljena, gledao kao na još jedan u nizu marketinških poteza kojima Vlada pokušava da poljulja uzdrmani rejting. Međutim, sva sumnja se raspala već pri prvom susretu sa učesnicima, od kojih većina nikada nije bila u inostranstvu, ili bar ne u poslednjih dvadeset godina; mnogi su tek ovom prilikom prvi put seli u avion. Ljudi su, uprkos svemu, bili toliko iskreno oduševljeni svime što su videli da bi se i najokorelijem ciniku otkravilo srce. Treba pohvaliti i naše diplomatsko osoblje u Briselu, koje je proteklog vikenda popadalo s nogu da ugosti putnike. Kad se, uostalom, poslednji put desilo da je Vlada nekog stvarno usrećila, a da taj neko nije ni tajkun ni član Vlade?
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Napadi na lokale, na ljude koji sede u kafanama, upadi u školska dvorišta… Sve je to deo sistemskog zastrašivanja pobunjenog društva. U zemlji u kojoj institucije ne rade u interesu građana, ostaje samo da verujemo jedni drugima i da se međusobno čuvamo
Kada smo razumeli da se situacija znatno smirila, ljudima smo, rasterećeni, rekli da mogu da idu. Izašli su iz zgrade i posle samo par minuta nastao je pravi stampedo. Utrčali su nazad na fakultet, policija ih je jurila. Veterani su bili ispred zgrade i sprečavali ulazak policije. Tada sam izašao i rekao policiji da nije pozvana, da nema potrebe da ulazi, da je situacija pod kontrolom. Sve u svemu, događaji su bili tako dramatični da je vrlo lako moglo doći do mnogo ozbiljnijih posledica
Vučić je u kampanji u kojoj proba različite poruke i pristupe jer se podrška umanjila, a njegov legitimitet je doveden u pitanje. I još gore, polako prestaje njegova kontrola ulice – što je bila sve vreme njegova osnovna prednost u odnosu na političke protivnike i pobunjene građane
Hajka protiv Vulevića krenula je početkom godine preko opskurnih državnih tabloida, a nastavio ju je Aleksandar Vučić. Pozivajući se na pisanje opskurnog lista “Tabloid” – koji javno proziva u svakoj prilici – predsednik Srbije je na televiziji “Prva” rekao da se “ne plaši ni onih generala u policiji koji su likvidirali vođe zemunskog kriminalnog klana Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića, a koji se ‘tajno sastaju’ sa Draganom Bjelogrlićem”. Kakvi su to bili tajni sastanci kada se zna da su Bjelogrlić i Vulević venčani kumovi
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve