
Novi broj „Vremena“
Rat oko KK Partizan: Između režima i navijača
Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan
"S obzirom na to da imamo ograničena sredstva, imamo pre svega društvenu i moralnu obavezu da kroz konkurenciju snižavamo cene kako bismo uspeli da isfinansiramo sve neophodne terapije", kaže direktorka Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje Svetlana Vukajlović
U danima kada se sa svih strana poziva na društvenu odgovornost, vest da je Republički zavod za zdravstveno osiguranje društvu uštedeo 8,5 milijardi dinara provukla se „onako uzgred“. Niko od političara nije našao za shodno da prokomentariše ovaj potez, a još manje da nama, građanima, objasni kakve koristi od toga imamo.
Pretprošle nedelje smo dobili detaljan izveštaj o tome kako i koliko trošimo lekove. Saznali smo da se svakog radnog dana u Srbiji napiše gotovo 230.000 recepata, podigne više od 350.000 kutija lekova i da to košta skoro 110.000.000 dinara. Saznali smo da je prošle godine više od 4,5 miliona ljudi podiglo lekove na recept jednom, više ili više desetina puta, da je svakom od njih, u proseku, propisano dvanaest recepata i da je svako podigao, u proseku, više od devetnaest kutija. Dobili smo i informaciju da je prosečna cena leka koštala nešto više od 300 dinara i da je svaki pacijent, u proseku, podizao lekove u vrednosti od oko 5700 dinara. Nabrojani troškovi isplaćeni su iz kase Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Da se plaćalo po cenovniku lekova koji je odobrilo Ministarstvo trgovine, brojke bi bile mnogo veće (vidi tabelu!). „Da smo primenjivali maksimalne cene koje je svojom uredbom definisalo Ministarstvo trgovine, lekove bismo platili skoro 54 milijarde dinara“, objašnjava za „Vreme“ direktorka RZZO-a Svetlana Vukajlović. „Umesto toga, uspeli smo da konkurencijom, kroz kriterijume o stavljanju lekova na listu, oborimo cene i potrošimo 45 milijardi dinara.“

Kako saznajemo iz Zavoda, samo na tenderu za šesnaest citostatika za 2010. godinu RZZO je količinski povećao broj kupljenih citostatika, ali je uštedeo preko 600 miliona dinara u odnosu na cene lekova koje je odobrilo Ministarstvo trgovine, i pored toga što su to lekovi za koje postoji samo jedan proizvođač. Prošle godine ta ušteda je iznosila 400 miliona dinara. Osim toga, uprkos povećanju potrošnje lekova za lečenje bolesti digestivnog sistema (tzv. inhibitori protonske pumpe), kao i odobrenom povećanju cena tih lekova od strane Ministarstva trgovine, RZZO je kroz konkurenciju oborio cene i platio preko 200 miliona dinara manje u 2009. godini u odnosu na 2008. godinu. Uprkos porastu potrošnje statina, u 2009. u odnosu na 2008, kao i odobrenom povećanju cena lekova, RZZO je kroz konkurenciju oborio cene i 2009. platio 20 miliona dinara manje u odnosu na prethodnu godinu. Primera radi, više od 100 lekova ima upola nižu cenu od one koju je propisalo Ministarstvo trgovine.
Logično, postavlja se pitanje da li se Ministarstvo trgovine konsultuje sa RZZO-om kada formira cene lekova? „Ne, jer Ministarstvo takođe ima svoja pravila kada je u pitanju formiranje cena lekova i ono se ogleda pre svega u poređenju cena sa referentnim zemljama u okruženju“, odgovara direktorka RZZO-a. Ona objašnjava da Ministarstvo trgovine administrativno određuje maksimalne cene lekova u prometu, preko kojih Zavod, kao i svi ostali (apoteke, dobavljači…), ne sme da ide. „Mi, kao RZZO, nemamo obavezu da primenjujemo niže cene od onih koje je definisalo Ministarstvo trgovine, ali s obzirom na to da imamo ograničena sredstva, imamo pre svega društvenu i moralnu obavezu da kroz konkurenciju snižavamo cene kako bismo uspeli da isfinansiramo sve neophodne terapije“, kaže Svetlana Vukajlović.
Ona dalje objašnjava da RZZO i centralna stručna Komisija za lekove sami regulišu pravila za stavljanje lekova na listu bez takozvane pomoći države. „Predstavnici najvećeg Evropskog udruženja koje okuplja sve najbitnije donosioce odluka u zdravstvu iz svih evropskih država su, videvši koncept naše liste i njen sadržaj, koji je gotovo isti kao i u razvijenim evropskim zemljama, ostali zapanjeni kako sa 40 evra godišnje po pacijentu za lekove na recept RZZO uspeva da isfinansira ovakvu listu lekova.“ Za uspostavljanje takvog koncepta, za konkurentnost, kriterijume i transparentnost liste lekova Evropski zdravstveni forum je prošle godine Svetlani Vukajlović dodelio specijalnu plaketu.
Dakle, imamo situaciju da je jedno društveno preduzeće samoinicijativno demonstriralo društvenu odgovornost i da je taj potez pozdravio neko u Evropi, ali šta mi, građani Srbije, konkretno imamo od toga? Svetlana Vukajlović kaže – kvalitetnije lečenje: „Samim tim što ostvarite uštede, u mogućnosti ste da u uslovima smanjenih prihoda RZZO-a, odnosno povećanja cena lekova, što je bio slučaj pre dva meseca, nastavite da finansirate isti obim prava i istovetnu listu lekova, a dodatnim uštedama je moguće i finansirati nove savremene terapije.“

Tuče na tribinama, režimski napadi na partijskog saborca Ostoju Mijailovića, navijačko negodovanje… „Vreme“ istražuje šta se dešava oko košarkaškog kluba Partizan

Najmoćniji čovek u državi, Aleksandar Vučić, potpuno je nemoćan pred Dijanom Hrkom, ožalošćenom ženom čija je pojava još ogolila čemu služi Ćacilend. To je naslovna tema novog „Vremena“

Odluka Dijane Hrke da stupi u štrajk glađu mora se posmatrati u dva konteksta, ljudskom i političkom. Sa ljudske strane, apsolutno svako ko stoji uz nju želi da prekine štrajk glađu i da sačuva zdravlje. Sa političke strane, njen potez je nešto na šta Aleksandar Vučić nema odgovor

Na početku je propagandno-bezbednosni kamp u Pionirskom parku bio mesto “studenata koji žele da uče”, a sada ga Vučić naziva “ostrvom slobode”. Ispada da vlast kreće u oslobađanje države. Od koga? Pa valjda od studenata i građana, nikog drugog

Veliki režimski poraz je i to što su građani, zajedno sa studentima, politički sazreli – bar ogromna većina njih. To se videlo se u Novom Sadu, čulo iz izjava građana i studenata. Sve je manje onih nestrpljivih koji očekuju da se nešto može tokom jedne noći ili jednog dana promeniti. Cilj je blizu, ali valja do njega još tabanati, sve sa ranjenim nogama. Oni studenti koji su sa od žuljeva krvavim čarapama umarširali u Novi Sad simbolički su pokazali da odlučnost postoji i da ih ništa ne može zaustaviti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve