

Pregled nedelje
Režim protiv naroda i države
Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu


Za one koji se bave normalnim profesijama sezona godišnjih odmora je prošla, tačnije rečeno, na odmor nas podsećaju još samo sličice koje smo pokačili na Fejsbuk. Pa, dakle, sada kada smo se svi vratili i imamo nekakva iskustva, pravi je trenutak da postavimo pitanje da li je odmor odmor samo ako se na njemu poisključuju sve svoje komunikaciono-informatičke sprave ili one treba da nas drže u kontaktu sa realnim svetom, kako se ne bismo preterano šokirali po povratku?
Ne pričam baš napamet. U neka bolja vremena, po povratku sa odmora imali ste pravo da uživate još nekoliko dana na poslu, da radite smanjenim kapacitetom, da se polako privikavate. Danas se od većine očekuje da na posao prione trenutno, kao da na odmoru nikada nisu ni bili. Ko radi u kancelariji zna šta znači kada ga sačeka stotinak mejlova od kojih na neke sada već treba odgovoriti hitno. Što šok povratka uvećava do neprijatnosti, a bitno umanjuje efekat odmora.
Može li se ta stvar rešiti povremenim bacanjem pogleda na posao i dok se nalazite na plaži (ili planinskoj litici, šta god) tako što ćete protrčati kroz svoj blekberi ili laptop, šta vam je već pri ruci? I da li to menja suštinu odmora koja nekako zahteva da se na nekoliko dana, daj bože nedelja, klonite svakog posla?
Postoji i treća opcija, to su oni čiji je posao vezan za kompjuter i koji ga povremeno obavljaju i od kuće, pod uslovom da imaju brzi internet. Imam prijatelje po svetu koji tu mogućnost čine još elastičnijom. Naime, odlaze na duži odmor tamo gde takva internet konekcija postoji, ne prijavljujući nikome gde su (oh, radosti poslovnog otuđenja!), a zatim na takvom „odmoru“ provode osam, devet sati u sobi za kompjuterom. Ostatak vremena su sa porodicom ili društvom. Verujem da lošu stranu takvog odmora vidite svi, ali dobra je ta da mogu da otputuju na pet, šest nedelja, što malo ko sebi danas može da dopusti.
Što otvara novo i suštinsko pitanje. Da li hoteli i slični smeštaji treba kao jednu od svojih najvećih prednosti da nude brz pristup internetu ili sasvim obrnuto, potpunu informatičku tišinu čak i bez dometa mobilnih mreža? Rekao bih da vidim perspektivu obe vrste turizma, ali bih više novca stavio na ovo prvo.
Ne znam za vas, ali moje iskustvo govori da je u ovom regionu pristup internetu mnogo kvalitetniji na 3G mrežama mobilne telefonije, nego bežičnim putem. Hoteli i gazdarice često kalkulišu sa kapacitetom te taj pristup zna da bude veoma spor. Ali je obično besplatan i jednostavan za priključenje. Dočim mobilna telefonija zahteva kupovinu nove kartice u svakoj zemlji i redovno (relativno skupo) dopunjavanje. Ali je češće brža i dostupnija, mada ne i najbolja kada treba da prebacujete velike fajlove.
Ovo pišem podaleko od svoje kućne mreže, dakle na putu, gde mi stalni pristup pomaže da regulišem svoje različite obaveze. Paralelno koristim onu konekciju koja je trenutno brža (mobilnu i bežičnu) na tri uređaja koja nosim sa sobom. I ne doživljavam sebe kao nekakvog gika. Jednostavno, prisutan sam u sajber svetu na isti način bez obzira na to gde se u realnom svetu nalazim. I to bez ikakve drame ili pompe.
Fizička prisutnost postaje relativna baš kao i naše radno mesto i odmor od njega. Možete biti tu i kada ste na drugom kraju sveta, a možete biti odsutni i ako vam crkne mrežna kartica na kompjuteru u kancelariji.
I to je lakše razumeti nego prihvatiti.


Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu


Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu


Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji


Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.


Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Raja pod šatru, a oni u Dubai Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve