

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Šefica diplomatije Evropske unije Ketrin Ešton bila je „delighted“ što se nalazi u Beogradu baš u istorijskom trenutku kada je pravdi priveden Ratko Mladić. „Ovo je bitan dan za celokupnu međunarodnu pravdu“, rekla je Eštonova na konferenciji za novinare u hotelu Hajat u Beogradu, a kasnije je podsetila da je to i „veoma važan dan za sve porodice žrtava i rođake i zato treba danas da ih se setimo“.
Ni drugi funkcioneri EU, šefovi država i vlada, zvaničnici NATO-a nisu štedeli reči hvale na račun Srbije i njenog predsednika Borisa Tadića niti sputavali svoje zadovoljstvo što je posle Osame bin Ladena, koji je ubijen, drugi najtraženiji svetski zločinac konačno uhapšen. „Čestitam predsedniku Tadiću na njegovom ličnom vođstvu i posvećenosti koja je dovela do ovog važnog uspeha. Ponavljam svoju podršku njegovom neumornom radu u cilju evropske perspektive Srbije“, naveo je predsednik Saveta Evropske unije Herman van Rompej u svom saopštenju. Predsednik Evropskog parlamenta Jirži Busek rekao je da je hapšenje Mladića „dobra vest za Srbiju, za stabilnost regiona i da daje novi elan procesu pristupanja Srbije EU“. On je istovremeno podsetio da je Goran Hadžić i dalje na slobodi i da moraju biti preduzeti svi mogući napori da se on uhapsi i izvede pred sud. I predsednik Evropske komisije Žoze Manuel Barozo i evropski komesar za proširenje Štefan File smatraju da je hapšenje Mladića „odlična vest“ i „istorijski potez Srbije koji pokazuje da je shvatila suštinski značaj regionalnog pomirenja“.
Oduševljen je, naravno, i glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc, koji očekuje da se Mladić uskoro nađe u Hagu i koji je odao priznanje „srpskim vlastima na obavljenom poslu“. Nemačka kancelarka Angela Merkel govorila je o „dobroj vesti, ne samo za Bosnu i Hercegovinu već i za Srbiju, zapadni Balkan i time za celu Evropu“. U tom tonu su govorili svi koji su pitani šta misle o hapšenju Ratka Mladića, ili koji su se osećali pozvanim da nešto prokomentarišu na tu temu.
Naravno, i predsednik SAD Barak Obama, koji je lično čestitao svom srpskom kolegi Tadiću, misleći valjda na uzbuđenje koje je sam osećao dok je uživo gledao ubijanje Osame bin Ladena. Srpske bezbednosne službe takvih tehničkih mogućnosti još uvek nemaju.
Sa hapšenjem Mladića nestao je „uslov svih uslova“ za napredovanje Srbije na njenom putu evropskih integracija. Od 5. oktobra do danas, kad god je bilo reči o postepenom priključivanju Srbije EU, uvek je sledilo ono ali koje se ticalo potpune saradnje sa Haškim tribunalom, to jest hvatanja Ratka Mladića.
U moru čestitki i priznanja jedva da je neko od svetskih zvaničnika u kontekstu hapšenja spominjao nekakvu nagradu za Srbiju, u smislu ubrzavanja evropskih integracija. Kada Mladić bude izručen Hagu, konačno će nestati najveća prepreka za evropski napredak Srbije, ali će svi uslovi za dobijanje statusa kandidata i početka pregovora za priključivanje EU ostati nepromenjeni – od pitanja Kosova do reformi pravosuđa i svega ostalog, kao i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Ne može Srbija u trenutku kada EU izdvaja stotine milijardi evra za svoje posrnule članice Grčku, Portugal i Irsku, da računa ni na nekakvu dodatnu finansijsku pomoć. Naravno da hapšenje Mladića pozitivno utiče na imidž Srbije u svetu, naravno da će prosto biti lakše srpskim zvaničnicima da razgovaraju sa svojim kolegama i imati adut više. Ali, posmatrano iz Brisela i prestonica zapadnih država, Srbija je ispunila svoj domaći zadatak. I to je to.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve