

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Treću godinu zaredom gledamo isti igrokaz: organizatori daju sve od sebe da se događaj održi, huligani prete, dobar deo javnosti se protivi nasilju prema LGTB osobama, ali uvek ima da doda i poneko "ali" zbog kog ipak smatra da Parade ne treba da bude. Srbija od ove godine ima novog predsednika, ali on se, kada je o Paradi ponosa reč, ponaša slično kao stari. U predizbornoj kampanji, Tomislav Nikolić je tvrdio da bi, ako je bezbednost učesnika Parade ugrožena, stao na njeno čelo. Sada se ne oglašava
Jedanaest godina i četiri pokušaja nakon prve, u krvavim sukobima ugušene gej parade u Srbiji, suštinski se nije mnogo toga promenilo. Utoliko je nakon višegodišnjeg praćenja i izveštavanja o LGBT pravima u Srbiji teško napisati i izreći nešto novo, što nije prežvakano nebrojeno puta. Istina, značajna razlika u odnosu na 2001. godinu, kada je grupa LGBT organizacija pokušala da organizuje prvu Paradu ponosa, jeste to što Srbija ima zakon koji zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije i Ustav koji garantuje slobodu javnog okupljanja. Ali, Srbija i dalje nema društvo dovoljno snažno i voljno da stane iza svojih zakona.
U trenutku pisanja ovog teksta (utorak po podne), zvanične zabrane Parade ponosa 2012. još uvek nema, ali takva odluka nadležnih sve je izvesnija. Domaći mediji pišu da je Ministarstvo unutrašnjih poslova zabranilo Paradu ponosa koja je najavljena za subotu 6. oktobar, a odluka će postati zvanična kada MUP preda rešenje o zabrani nadležnoj policijskoj stanici. Razlog je, kao i prethodnih godina, veliki bezbednosni rizik. Nadležni, međutim, i ove kao i ranijih godina odbijaju da jasno i glasno kažu ko tu ugrožava i kome je bezbednost ugrožena, pa se krivica za ugroženu bezbednost prećutno pripisuje organizatorima Parade. Premijer i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić jedini je iz vlasti koji se o ovoj temi otvoreno oglašava. Čini se da je definitivno izgubio strpljenje, kog iz godine u godinu ima sve manje kada ja Parada u pitanju, pa je sebi dozvolio da izjavi: „Manite me više tih priča o ljudskim pravima. Kakva ljudska prava, u pitanju je bezbednost ljudi! Ima zemalja gde nema gej parade, pa su članice EU. Izem ti takvu Uniju u koju je gej parada ulaznica.“
REKLAMA: Ova Dačićeva izjava, izrečena 15. septembra, zapravo je koncentrat svega što je u srpskom društvu naopako postavljeno i pogrešno shvaćeno.
(…)
Ceo tekst možete pročitati u novom broju nedeljnika Vreme koji je u prodaji od 4. oktobra 2012. Pretplatnici na internet izdanje nastavak mogu pročitati sa ovog linka.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve