

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“




„Mi smo oni koji su imali vesele dane i svetle noći, mi smo gubili redove ljudi, ali punili redove događaja, mi smo bili zemlja starih junaka i mladih vojnika, mi smo pisali istoriju 1912!“, pisala je Isidora Sekulić u uvodniku „Politike“ 1. januara 1913. (potpis je glasio: Isidora Sekulićeva)
Sa svešću da pripadnici ove generacije koja je upropastila nasleđe i tekovine svojih predaka nemaju mnogo prava na reinterpretaciju povesti u koju su oni ugradili svoje živote, njihovim rečima, njihovim razumevanjem sveta i njihovim pijetetom prema svojim i tuđim žrtvama podsećamo na 100. godišnjicu početka Prvog balkanskog rata 1912. koji je vođen između balkanskih saveznica (Bugarske, Srbije, Crne Gore i Grčke) i Turske.
Tim ratom (8. oktobar 1912. – 30. maj 1913) rešavano je tzv. istočno pitanje, okončana je dominacija Otomanske imperije u ovom delu Evrope. Srpska vojska je u tom ratu, u nacionalnoj mitologiji slavljenom kao osveta Kosova, odnela dve važne pobede u bitkama kod Kumanova i Bitolja. Kako je konstatovano u ovde široko citiranoj Narodnoj enciklopediji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj Stanoja Stanojevića, profesora na Sorboni, na univerzitetima u Petrogradu, Londonu i u Beogradu: Srbi tada osvojiše Staru Srbiju i Makedoniju, i izbiše na more kod Drača i severno. Austrija, pomognuta Italijom, oduprla se uspešno pretenzijama Srbije, pomognete Rusijom, za jadranskom obalom. Ustanovljena je samostalna Albanija. Turska se ograniči u Evropi na područje od 19.000 km2, istočno od Nosa-Žermena sa Bedrenom… Posle raspada evropske Turske, po načelu narodnosti dolazila je na red Austrija…
Nastavak: Pod „povezani članci“.


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd Veselina Milića nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve