
Pop kultura
Ušuškan svet porodice Mumin
Pre 80 godina nastali su Mumini, simbol finskog identiteta, porodica koju je smislila Tuve Janson ne bi li se izborila sa depresijom u vreme Drugog svetskog rata
Grad je onakav kakva muzika u njemu odzvanja. Šta se prošle sedmice sviralo u Beogradu?
Z–PAŠA: Iako je kao džezer u usponu iz Pariza počeo da nam dolazi pre gotovo dve decenije (zahvaljujući Francuskom kulturnom centru), povremeno predstavljajući i sopstvene sastave i solo-radove, poslednjih godina Bojan Zulfikarpašić u Beogradu gostovao je tek kao saradnik/pratilac; doduše, u nadahnutim neosevdahjazz poduhvatima s Amirom Medunjanin i Damirom Imamovićem. To zanemarivanje je donekle i posledica lošeg tretmana koji je doživeo od ovdašnjih organizatora (da se razumemo, nisu u pitanju bili nikakvi ‘hirovi zvezda’, već temeljci koncerata – klavir, zvuk, itd.), pa je logična posledica da se posle nekog vremena okuša s novim ‘domaćinima’ koji su mu pre svega bliski i pouzdani. Taj napor doneo je zavidan uspeh prošlonedeljnih koncerata u beogradskom Sava centru (oko 1500 posetilaca, ulaznice po 1000 d.) i uvek primamljivoj novosadskoj sinagogi (po 700 d.), a posebno je značajan jer je 2012. možda ‘najjača’ godina u Bojanovoj dosadašnjoj karijeri – s albumom Soul Shelter (Polydor) i ponovljenim nagradama A-klase u Francuskoj.
Rođen u Beogradu 1968, otišao u Pariz 1988, Bojan je u punoj izvođačkoj i autorskoj zrelosti, bez prekida u napretku. Nepretenciozno u odnosu na zavidnu (ne samo) evropsku karijeru, repertoar ovog gostovanja sastavio je neobaveznim presekom svojih dosadašnjih albuma. Crvena nit bili su folklorni uticaji, no kao što u njegovom stvaralaštvu nikad nisu banalizovani u pomodni etno-jazz, nisu ni zapali u samo ‘naške’ ramove. Iako najavljivan kao koncert Bojan Z. seksteta, u osnovi je kvartet s 2 gosta-duvača, pa je tako i počelo s Hometown (uklj. Beatles-pasaž Eleanor Rigby), te Zeven. Uz holandskog bubnjara Martijna Vinka, odličnu ritam-sekciju upotpunjuju francuski kontrabasista T(h)omas Brameri(e) i diskretni gitarista Nenad Gajin.
(Poli)Saksofonista Žilijen Luro (Julien Lourau) ovde je rado viđen ne samo jer nam je s Bojanom dolazio i u doba sankcija, nego i zato što je poznavalac i ljubitelj svirke naših limenih duvačkih orkestara, posebno trubača. Ubrizgavanje trad-narodnih uticaja poraslo je i proširilo se upravo Luroovom numerom BulCamer (kovanica od Bulgarie-Cameroun) i Bojanovom Joker koja je u Alžiru prihvaćena ‘kao njihova’ (dakle, i bez plaćanja autorskih prava). Punom snagom, s nama čestim gostom, bugarskim kavalistom Teodosiem Spasovom, Z. i saradnici opet su lako demistifikovali ‘samo naše, drugima nemoguće’ neparne ritmove, pa su u različitim formacijama mirno apsolvirane Bojanove muzičke uspomene od-Vardara-pa-do-Triglava, od detinjstva via muzička omladina i JNA – narodna Oj ti momče Ohriđanče, molersko Gradino kolo, letnja-kamperska Grožnjan Blue.
Nenametljivo, opušteno a duhovito vodeći program u odličnoj scensko-svetlosnoj postavci Jasmine Holbus, Bojan Zulfikarpašić jednako je bio ubedljiv sa zajedljivošću prema bankarima (Greedy – In Goods We Trust), u omažu Monti Pajtonu (Biggus D) ili ‘autobiografskoj’ Zulfikar–pacha (nije iz TV-serije). Za kulminaciju se pridružio i njegov stari drugar i džezerski ispisnik, kontrabasista Predrag Revišin pa su evociranje saradnje posvetili Lali Kovačevu i Vojinu Draškociju, velikanima ranijih naraštaja džeza s ovih prostora. Nikakvim čudom, 2 dinamična sata nagrađena su stajaćim oduševljenjem publike u rasponu od mrdajućih jazz-čiča do mladih radoznalaca. Bojan je neprimetno menjao zvuke i klavi(jatu)re, za bis melodioznost produživši u Ashes To Ashes (Bowie).
Sjajan ukupan utisak je pri kraju donekle bagatelisao glumac Sergej Trifunović, svež ljubitelj Bojanovog muziciranja: svoj doprinos u pripremi ovog događaja ‘naplatio’ je teatralnim dertom u za to pripremljenom uglu bine; nemam protiv da neko srč(an)om sinkopira, ako je bezbedno za ostale, no nije bilo na visini/dubini simultanog klavirskog oranja po osećajima rumbe i tanga.
PERAZIĆA DO: Iako Hrvati još nisu odgonetnuli (h)istorijsku pitalicu Zašto Dino Rađa kad je Goran Karan?, ipak estradno uspešno okupiraju raznežene datume u Beogradu. Sumnjam da su se lukavi Latini baš toliko uskladili da deo publike posle Karanovog velikog koncerta stigne i na suprotnu stranu reke, na reunion-pojavljivanje (30 godina od prvog nastupa, navršilo se prošle jeseni) Denis & Denis. No, pojačano prisustvo LGBT-zajednice možda je izazvano i nedemokratski ‘zabranjenim za muškarce’ nastupom Chippendales (nije komadni nameštaj, nego Gregorian bez mantija) iste večeri u nedalekom Domu sindikata, i svakako potvrdilo pravoslavni status Marine Perazić – kao gej-ikone.
Donjogradski imidž Savamale, lučko-radničkog okrajka Beograda sasvim blizu srca grada, posle decenija čekanja i o(d)ronjavanja počeo je da se popravlja ne izvikanim ‘strateškim’ potezima vlasti (npr. vekovima obećavano izmeštanje železničke stanice), nego privatnom, ugostiteljskom i umetničkom inicijativom. Skupi, moderni restorani, fensi-klubovi i galerije umesto napuštenih magacina, stovarišta, garaža… više nisu retkost među propalim zanatskim radnjama, fantomskim firmama, seks-šopovima, igrama na sreću i zaraslim dvorištima. U privremenosti (do najavljenog rušenja) već godinama radi i Kulturni centar Grad, a iz nizvodnih silosa i hala (gde im je 2011. nastupio i A. Dedić!) među redovne vibracije tramvaja i sirene kamiona prošle godine stigla je i multidisciplinarna platforma Mikser.
I ta zapuštena beton/čelik rogobatina je sinula i progledala, naravno i krenula da oblikuje svoju publiku; kokteldžije potisnuli rakijaše, a mirisi pekara i parfema bore se za sledbenike. Dovoljno renovirana da prija, ova mix-kuća može da primi i hiljadu ljudi; upola toliko, i poneki preživeli iz izvikanih 80-ih, svedočili su početku regionalne povratničke turneje onoga što je davno bio dinamičan elektro-pop duet Denis & Denis iz Rijeke. Ekstrovertna, rasplesana Marina Perazić (r. ‘58) i stidljivi kompozitor/klavijaturista Davor Tolja (r. ‘57) ni na vrhuncu slave – od debi-LPa Čuvaj se! (‘84, Jugoton) do razlaza, jeseni ‘86. – nisu marili za razvoj po modelu npr. Eurythmics, pa su tezge-s-matricama naravno uzele svoj danak. Kasnije bezlične reinkarnacije ovog benda nisu donele ništa prepoznatljivo, te je sada 10 ljudi (unajmljeni svirači s Ri-scene) u postavi itekako pretenciozno, a nije bilo efektno i zbog donekle mutnog zvuka.
Nekadašnja Kraljica uzdaha, iz letnjih haljina davno prepakovavši se u kožne, posle početne Noć, Marina Perazić je izlazila pred publiku u par navrata, da otpeva ponešto od svog Denis-repertoara. Dvadeset i osam minuta do pet tako je podsetila da i tehno-dvojac može imati ‘drajv’ i snažno ‘kuvati’ mono-sint, mada su to sada zatrpali suvišni aranžmani. Ohrabreni Toljini iskoraci s mikrofonom niti su oduzeli svirci niti doprineli pevanju, a Edi Kraljić – koji je onomad Denise prijateljski učinio srećom-u-troje – i danas bez srama zapomaže Volio sam, a bio sam dijete. Gđa Perazić za svoje robusne interpretacije nikada nije imala odgovarajućeg vokalnog sparing-partnera, a D&D su eto insistirali na duo-deonicama. Posle Marine doduše menjali su pevačice manje nego Zana, najnovija je nazvana po deterdžentu, pa nas je najviše i davila.
Razdraganošću slovenačkog benda opšte prakse na proslavi računovodstvene firme, ovi današnji Denisi razvlačili su pesmice i poneku staru uspješnicu poput Tek je sedam sati (pra-inačica Cro-dance monstera Tek je 12 sati, E.T.), prosečnu Sobu 23, videom nabeđenu da ima erotski nabor, i pompezne, kič tekstove Mladena Popovića (hodajućeg sukoba interesa), tadašnjeg urednika ‘Hita meseca’ (preteče korupcije javnog servisa). Posle sat i po, nad bezrazložno gomilane prateće glasove vratila se Marina, najzad na radnoj temperaturi, i uzastopnim Ja sam lažljiva i najvećim YU-hitom Program tvog kompjutera dovela veče do klimakterijuma – pardon, klimaksa. Zanjihala je ponešto od svojih starih koreografija, spasla koncert od puke estrade i naravno zaslužila toplu reakciju publike. Bisevima navlačeći trajanje na 2 sata, Denisi su naravno ponavljali pesme, a Marina na oduševljenje devojaka (i bez kompleksa) upucala Kolačiće, svoj prvi i jedini solo-hit (‘87, autor Zoran Lesendrić-Kiki, bez Dinkića).
DAN ŽENA: Kraj koncertne nedelje ipak su trijumfalno zapečatile (The) Frajle u krcatom Sava centru (do 4000 posetilaca, ulaznice 1300–1900 d.), opet počevši dramatično stepenovanom Koenovom Hallelujah. Otkad su iskoračile na velike pozornice, osnovna građa programa se dopunjuje finim novitetima s putovanja/osvojenih tržišta, kao Čukni vo drvo V. Stefanovskog ili Nedostaješ mi ti Zdenka Runjića/O’Dragojevića. U Žena za sve spremna (song za film Uvek spremne žene) s dairama pridružio im se autor, veteran Zoran Simjanović. Odličan, akustični prateći sastav (Frajleri) sa 4 je porastao na 6 momaka, a i same devojke nastavljaju da napreduju, vokalni aranžmani su još bolji, i najvažnije – tuđe pesme prilagođavaju sebi, porubljuju, strukiraju… Posle hitovima kipućeg debi-albuma Naš prvi album s putovanja (2012, PGP RTS) i raskošne Tabakere, ovacije uz znatno učešće posetilaca iz Novog Sada. Više nikakvi Stojnići ni Divljani, još manje Samardžići – i red je da 8. mart bude u vlasništvu/pod komandom žena.
Pre 80 godina nastali su Mumini, simbol finskog identiteta, porodica koju je smislila Tuve Janson ne bi li se izborila sa depresijom u vreme Drugog svetskog rata
Još jedna najava otvaranja rekonstruisane Spomen kuće Nadežde i Rastka Petrović, zatim početak uređenja Galerije fresaka i osnivanje Arheološkog muzeja – planovi su ministra Nikole Selakovića koje ima za Narodni muzej, a povodom njegovog 110. rođendana
U Beogradskom dramskom pozorištu izveden je prvi od tri dela predstave „Više od igre“ realizovane po istoimenoj TV seriji. Dešava se u Gradini u kojoj ima višak prošlosti i budućnosti, a manjak sadašnjosti
Promocijom monografije „RandeLJvu sa piscima i knjigama“ Đorđa Randelja biće proslavljeno deset godina Književnog festivala na brodu. Brod je velika bela lađa Cepelin na Dunavu podno novosadske Tvrđave, a festival je kakav nigde niko nema
Muzičar, autor i frontmen kultnog benda „Idoli“, Vlada Divljan, dobiće bistu u Tematskom parku rokenrola u Zagrebu
Studentski zahtev za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora
Istorijska šansa Srbije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve