img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

In memoriam

(Anti)heroj šugavih vremena

08. jul 2014, 23:40 Đorđe Matić
Copied

Đenka Đavo, Bob iz Vrućeg vetra; "disident" Jakovljević, besmrtni Makavejevljev "Alex Rossignol", pogrebni govornik iz Ko to tamo peva ("tvoji čobančići i... čobančice"); svi muzičari ("ej ti!, ti buđavi...") što nose "tetki lek", ciganski don Korleone u Domu za vešanje, Gile iz Sivog doma... Niko tako, i nikad tako humorno, s neuhvatljivim komičkim tajmingom, nije utelovljavao negdašnji polusvet, odgurnute, male, slomljene ljude, ponekad čak i idealiste i zanesenjake kojima ipak ne smeta i da prevare ili nekom zavedu kćerku kad se namesti prilika. Bora je u njima uhvatio jednu lomljivu ljudskost, od vrste koja je svesna sebe u svojoj slabosti, pa se zbog toga uvek izmiče iz događaja, koja se sklanja i iz istorije

Koliko god se čovjek pokušava sjetiti, ne ide: kad to Bora Todorović nije bio – ne popularan, nego voljen kod publike, u čitavoj „onoj“zemlji? Tko se može sjetiti vremena u kojem se ne bi javljalo nasmiješeno prepoznavanje svaki put kad se spomene njegovo ime?

A pošto je zaista tako, kao vjerojatno ni kod jednog glumca kod nas, onda se pitamo odmah i dalje: u čemu su se generacije Jugoslavena, te svjesnije pogotovo i, za nevjerovati, one kasnije, do danas!, dakle prepoznale kod njega?

Vrhunski teatarski glumac, od pedesetih godina još, o čemu će bolje i pozvanije reći drugi, Bora je zaveo publiku polako, mnogo kasnije, i nepromjenjivo, uvukao se pod kožu preko uloga na filmu i televiziji. Odnosno preciznije, u kombinaciji dva medija: televizijskim serijama i prikazivanjem i reprizama filmova što su se u dobu bez mogućnosti permanentne dostupnosti i reprodukcije pratili s danas teško objašnjivom pažnjom.

A u tome što je polako tkao u toj seriji povezanih likova, s namjerom, sve sam uvjereniji – Bora Todorović bio je čudo, čudo od glumca. Igrao je, kako bi se nedovoljno i nedolično reklo, i ozbiljne uloge (kao da ove druge nisu bile takve!) – maestralno, metodski, kao u liku Ahmeda, ciganskog don Korleonea u Domu za vešanje, ili kod Dragojevića u Svetom Georgiju. Svejedno, prvo na što pomislimo, refleksno, jeste drugačija vrsta uloga.

Nitko tako, i nikad tako humorno, s neuhvatljivim komičkim tajmingom nije utjelovljavao negdašnji polusvijet, onaj gubitnički ali nenasilni, što je uvijek na rubu i uvijek na šteti; odgurnute, male, slomljene ljude, ponekad čak i idealiste i zanesenjake kojima ipak ne smeta i da prevare ili nekom zavedu kćerku kad se namjesti prilika. Bora je u njima uhvatio jednu lomljivu ljudskost, od vrste koja je svjesna sebe u svojoj slabosti pa se zbog toga uvijek izmiče iz događaja, koja se sklanja – ključno, ovdje kod nas – i iz historije, pošto će je ova u protivnom sa sigurnošću odnijeti kao listove na njenom mahnitom vjetru. Likovi su u doba Jugoslavije djelovali kao svačiji, prepoznatljivi svima, iz svake okoline. Tada doduše, u takvoj širini i, pokazat će se, „iluziji univerzalnosti“, i Hofmanov „Ratso“ iz Ponoćnog kauboja činio se kao lokalan.

…AHMED IZ DOMA ZA VEŠANJE…

PROĆI KROZ NEVREME: Nije li tu već bilo naslućeno nešto, zapravo već tada? U tom „defetizmu“ bez namjere, antiherojstvu bez moralne motivacije u čijem dnu leži osjećaj i nenaslutiva kasnija potvrda – kolektivna! – o tome da će nas, kao što i jest, poslije svih velikih historijskih narativa u jednom trenu naprosto razbucati na sve četiri strane i da je jedino što je čovjeku ostalo u nekom trenutku, to da pred tim nevremenom malo spusti i šešir i glavu, dok strašni nalet ne prođe. Ako prođe.

Ali, svojim ulogama naučio nas je Bora Todorović još nešto preciznije, uže i nijansiranije u tom smislu – ako smo znali i htjeli čuti. Jedna od nijansi jedva čitljiva u ulogama, danas je indirektna potvrda laži skladnog falširanja o „nepostojećem identitetu“, nečega što je u svom strahu jednako lažno kao i tupi jednodimenzijski nacionalni determinizam.

Jer, baš kao što pored toliko geografija i nacija, na kraju ipak nitko ne dirigirira Betovena kao Karajan, ni Verdija kao Toskanini, niti Stravinskog kao Gjergjev, tako nam je Bora u doba jedne zajedničke a složene, konfliktne kulture rasvijetlio svojim igranjem i ovo. Činjenicu da, makar kao farsa, kao tragikomedija, ipak postoji razlika u tipologijama kolektivnih karaktera, da postoji dublje – van svedenosti na kontrast s drugima, van usporednosti i suprotnosti.

SPASONOSNA KOMIKA: U takvom razlikovanju izlazila je vremenom na slabo svjetlo naročita „podvrsta“, najvažnija za ovo: tip jedinstveno beogradskog hohštaplera, švalera, gradskog šarlatana i autsajdera, a posebno načina kako on „radi“ i kojim će, naročito u ugroženosti, pokušati preživjeti. Silno šarmantan i apsolutno patološki, instinktivni lažov, on će zavrnuti ne samo okolinu nego i vlastitu porodicu kad mu ustreba, sve pod vječnom ozbiljno-komičnom maskom koja što hoće biti ozbiljnija, to je smješnija u svojoj neozbiljnosti. Imao je Bora u tome dva najprepoznatljivija, a unutarnjošću suprotstavljena izraza lica, dva manirizma: prvi, s onim jedva primjetnim, distanciranim smješkom što titra iznad ironijski zakrivljene usne i podignute obrve – gesta rođenog prevaranta, šmekera i kibicera, i jednako superiornosti onoga koji misli da će se uvijek nekako izvući. Drugi, suprotan: iskrenuo bi poluzatvorene oči naviše, tako da mu se vide još samo bjeloočnice ispod pseće tužno izvijenih obrva i obješenih, kiselo stisnutih usta – gesta rezignacije, kao pero lake, humorne a fatalističke pomirenosti (jel’ to možda tih petsto godina, njihov stvarni efekt?). Manir glumački, u isto vrijeme, i mimika kojima bi, činilo se, iznio svaku scenu na svijetu. Da, neki su, u drugim dijelovima zemlje imali svog gospon Fulira ili Roka Prča, prilično prilježnih ovome, ali te i takve psihologije koju je, ponovo, kao nitko, apsolutno nitko, donosio Bora Todorović – drugdje naime naprosto nije bilo, nije postojala, ne na ovaj način.

…I PIK IZ BALKAN EKSPRESA: Bora Todorović

Takav je Đenka Đavo, i „Bob“ iz Vrućeg vetra; takav je čak i „disident“ Jakovljević, i besmrtni Makavejevljev „Alex Rossignol“ (tipovi iz naše emigrantske budućnosti!), i bezimeni „Ožalošćeni“, pogrebni govornik iz Ko to tamo peva („tvoji čobančići i… čobančice“); uostalom svi muzičari („ej ti!, ti buđavi…“) što nose „tetki lek“. Takav je, i nakon, evo, trideset godina jedan mikroportret u Mihićevom Sivom domu. Bora, kao „Gile“, alkoholičar i džepar što kamči pare od svog ranjenog i preko svake humane mjere razočaranog sina, domca Nikole Koje pred čijim nepomičnim licem (što odaje gotovo jednak talent i tajming za „blistavo i strašno“), očev lik završava svoj prozirni kvazidramatični monolog: „…ili mi pomozi, ili ću…(stavlja palac i kažiprst na krokodilsko suzeće oko)… da dignem ruku na sebe.“ Ta vrsta komedijantskog i užasnog laganja tamo gdje se lagati ne smije, fenganja kako kažu u Dubrovniku, i majstorstva emotivnog lopovluka javili su se tada kao otkriće, kao otkrovenje čitavog, geografijom određenog tipa karaktera, a onda tek i jedne nage ljudskosti u svom savršeno ponižavajućem izdanju, nemjerljivo sramnom – kad u njemu ne bi bilo neuporedivog, tehnički skoro nevidljivo donešenog učinka komike. Možda spasonosnog čak, na kraju.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

59. Bitef

02.avgust 2026. Sonja Ćirić

Vreme saznaje: Bitef je ostao i bez pete predstave, šta će biti s njim

I predstava "Ubij me" argentinske redfiteljke Marine Otero odlučila je da ne dođe u septembru na Bitef. Da li će Bitef moći da se održi sa samo dve preostale predstave

Festivali u avgustu

02.avgust 2026. S. Ć.

Šta se događa sa Beer festom i Zaječarskom gitarijadom

Još uvek nema najava kompletnog programa i ostalih neophodnih detalja o Beer festu i Zaječarskoj gitarijadi – na primer, da li će ih biti i u kom obliku

Festivali u avgustu

01.avgust 2026. S. Ć.

Guča i Nišvil: Zajednički su im truba i rakija

Posle Dragačevskog sabora trubača u Guči, u avgustu će slediti Nišvil džez festival. Tokom prvog će se piti rakija, a u Nišu će muzičare iz Nju Orleansa učiti kako da je peku

In memoriam: Vlatko Gilić (1935-2026)

01.avgust 2026. Đorđe Bajić

Reditelj dva igrana filma, oba su prikazana u Kanu

Vlatko Gilić je snimio dva dugometražna igrana filma i oba su prikazana u Kanu. Posle sukoba sa tadašnjim sistemom, povukao se iz javnosti

Arheologija

01.avgust 2026. Sonja Ćirić

Šta će Beograd uraditi sa arheološkim ostacima ispod Staklenca

Očekuje se da će rušenje Staklenca na Trgu republike otkriti vredne dokaze o prošlosti Beograda. Solun i Turska su arheološka otkrića uklopili u savremenu gradnju. Šta li će Beograd odlučiti?

Komentar
Kričak, Milić

Pregled nedelje

Veselin Milić uzvraća udarac

Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?

Filip Švarm
Vučić

komentar

Zašto Vučić uporno ponavlja da će „priznati poraz“?

Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku

Nemanja Rujević
Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić sa policajcima

Pregled nedelje

Režim protiv naroda i države

Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1856-1857
Poslednje izdanje

Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače

Raja pod šatru, a oni u Dubai Pretplati se
Istraživanje NSPM: Srbija – jul 2026.

Umereni optimizam u priči bez unapred poznatog kraja

Intervju: Željko Hubač – pisac, dramaturg i scenarista

Grogirani Vučić

Sećanja i budućnost

Dogodine, ili one tamo, ponovo u svom Novom Sadu

Intervju: Kruno Lokotar, urednik

U vrtu knjiga

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure