img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Šlofjanka

03. август 2016, 13:29 Miloš Vasić
foto: m. milenković
Copied

To vam je potkošulja sa dugim rukavima, bez kragne i sa tri dugmeta, navlači se preko glave i služi za spavanje (od schlafen) po hladnom vremenu, ispod pidžame. Uz nju idu i duge gaće, unterciger (od Unterziecher), dakle ono „za ispod“ za razliku od ibercigera (Ueberziecher), koji je zimski kaput, dakle „za iznad“; u Banatu se to zvalo i gornji kaput, za razliku od sakoa (donji kaput) zvanog i „džuda“. Unterciger, donje gaće, imao je – koliko da znate – učkur i dve petlje za stopala na krajevima nogavica, da vam se ne penje uz noge.

Dakle, kombinacija šlofjanke i untercigera, pa pidžama preko toga bila je obavezna u vreme mog detinjstva u Banatu, kad temperatura padne ispod minus 13. Nosilo se i po danu – ali da se ne vidi, niti da se nazire; nama klincima to bi bila sramota. Spavali smo u negrejanim spavaćim sobama („štenarama“, kako smo ih zvali), u velikim baroknim krevetima, na slamaricama punjenim suvim kukuruzovim lišćem (komuševinom), koje je odličan izolator i divno šuška ispod čoveka. Imali smo perjane jastuke, grdno velike, ali i perine (jorgane) od najlepšeg paperja, guščijeg, takođe ogromne i debele. Pa se tako na brzinu uvalimo u taj krevet, skupimo se kao dve pare u kesi dok se ne ugrejemo malo, a onda spavamo dok nam samo nosići vire ispod perina, u šlofjankama i untercigerima.

Reč je, dakle, o odevnom predmetu neophodnom u hladnoj spavaćoj sobi na temperaturama ispod minus 13 Celzijusovih stepeni. Naš dejka, majstor Nika, takođe je imao šlofjanku (što je normalno), ali je bio esnaf-majstor, gospodin čovek, predsednik crkvene opštine i pojac u crkvenom horu. Ujutro bi se umio, obukao belu košulju i odelo, stavio šubaru (bez kokarde!) i otišao kod majstor Koje Linjaka, berberina da ga obrije. Nas decu vodili su kod majstor-Linjaka jednom mesečno da nas ošiša na nulu. Od dejke smo naučili da šlofjanka ostaje sa pidžamom na dasci od kreveta. Ne dao dobri Boga da se u osnovnoj školi pojavimo sa šlofjankom ispod košulje i onog zdravog seljačkog pulovera od grube vune, lepog i toplog. Ostala deca bi nam dušu popila na slamku. Posle, mnogo kasnije, pojavile su se današnje majice (T–shirts), ali to je drugo. Slično je bilo i sa donjim gaćama (untercigerima): ne dao Boga da vas deca iz razreda uhvate u njima! Imali smo vunene čarape, jake cipele (kožuh je bio dozvoljen) i obavezne jagnjeće šubare. Zima u Banatu je bila ozbiljna pojava u mojoj ranoj mladosti: krene sneg u novembru, a majstor Nika izađe, gurne Drinu u trešnjevu muštiklu (cigaršpic), zapali i kaže: „Ako, ako, streja mu mera, a rok mu Đurđevdan“. Bio je to trenutak da se pređe na šlofjanke, duge gaće, šubare i lopate. Sneg je umeo da napada, uz pomoć košave, ne baš do strehe, ali dovoljno da kopamo prolaze do ambara, do štale i do nužnika tamo dole na kraju gumna. Kere i mačke spavale su u štali na gomili, vire samo šapice i repovi. Loži se velika zidana peć iz štale, a šporet šapurinama u ogromnim količinama. Košava zavija, a mi slušamo Radio Kosmaj 49 u toploj kujni, sve čekajući palačinke. Ima li lepšeg detinjstva?

Nego, vratimo se temi. Šlofjanka je izlazila iz upotrebe na proleće, obično u martu, pre Đurđevdana svakako. Ujna Ružica bi sve te šlofjanke iskuvala i oprala, ispeglala onom peglom na žar kojom se maše usput, složila i spremila u orman, među dunje, pa da posle mirišu. Po lepom vremenu oblačili smo košulje sa dugim, pa sa kratkim rukavima, duge pa kratke pantalone i na kraju smo hodali samo u kupaćim gaćama (onim platnenim sa plavom trakom, što se zakopčavaju na dugmiće sa strane), grejali vodu u plehanom koritu na suncu da bismo se uveče okupali, čuvali smo danju pačiće (one žute sa crvenim kljunom; zvuči poznato?) od roda i vrana (jednu vranu je majstor Nika uporno zvao „partizanka“, na užas moje mame partizanke, dok je ujka Živa nije ubio – vranu, ne mamu – iz svoje čuvene sačmare desetke), lovili čikove u kotaricu po šančevima i uopšte se zabavljali ludo. Šlofjanke su čekale, čiste i ispeglane, među dunjama u ormanu, da dođe taj novembar. Nikome ko je lepo vaspitan na pamet ne bi palo da leti obuče šlofjanku; to bi bilo kao da je izašao na šor u pidžami, što bi se u Banatu tada bilo smatralo za politički krajnje nekorektno, kako da vam objasnim.

Eto zbog čega sam se iznenadio videvši Aleksandra Vučića kako u šlofjanki posećuje onu njihovu izložbu naših tekstova i slika. Dobro: znamo da je bio vruć dan; ali mogao je da obuče košulju kratkih rukava, malo veću i tanku, bilo bi mu lakše. Moglo je i bez kravate, to ionako nose samo Homer Simpson i Voja Šešelj. Mogao je da obuče i majicu s kratkim rukavima, makar i onu „maju aždaju“ kakve nosi Mrka (makar na njoj bila i faca Voje Šešelja).

Nisam to očekivao od Aleksandra Vučića. Nije da nisam nosio šlofjanke, ali samo za spavanje; nikome u Banatu na pamet ne bi palo da u šlofjanki izađe na šor, mome dejki ponajmanje (on je bio gospodin čovek), a ponajmanje da se pojavi među svetom – i to na nekoj izložbi usred centra grada.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure