

Bitef festival
Stigao program za 59. Bitef
Sa malim zakašnjenjem, a bez objašnjenja zašto, objavljena je selekcija ovogodišnjeg Bitefa. Biće sedam predstava, o kojima je uprava festivala javnost obavestila pismeno


David Vađeli, ulični muzičar Firence sa licencom, svoju profesiju definiše kao izbor, a ne kao prolazni posao ili nametnuti trajni angažman neuspešnog umetnika
Za turistu u Firenci nezaobilazni su Mikelanđelov David, Stari most, muzej Barđelo, i – David Vađeli. Vađeli je jedan od uličnih muzičara koji je od firentinske opštine dobio licencu, pravo da svira svakog dana na ulicama ovog lepog italijanskog grada.
Od ostalih uličnih muzičara u Firenci izdvaja ga nedavna pobeda na konkursu Obbiettivo Sanremo (Cilj Sanremo). Njegov nastup u februaru na 66. izdanju čuvenog Festivala Sanremo doneo mu je pobedu, a ona pravo na snimanje studijskog albuma u profesionalnom studiju i značajnu medijsku pažnju.
Raspored uličnih muzičara u Firenci određuje se na dve godine, i za svakoga se tačno zna kog dana, u koje vreme, i na kom mestu u gradu ima pravo da svira i postavi kutiju u koju se može ubaciti novac. Za pravo da nastupa na Starom mostu i čuvenim trgovima Santa Maria Novella, Santa Kroče i Republika, Vađeli je morao da položi neku vrstu ispita, i da potom gradu plaća godišnju taksu od nekoliko stotina evra.
„Sasvim dobro živim od ovog posla“, kaže Vađeli, ali i dodaje da sviranje na ulici nimalo nije lako, između ostalog zato što podrazumeva i fizički napor: svakodnevno dovlačenje opreme, i sviranje i po hladnom vremenu, a zna se da količina posla i zarade zavisi od vremenskih prilika.
Pa ipak, već 12 godina, ovaj 46-godišnji muzičar gotovo svakodnevno izlazi na ulice Firence i promuklim glasom i gitarom skreće pažnju prolaznika. Njegov repertoar jednim delom je van ovog vremena, a čine ga između ostalog, obrade Simona and Garfunkela, Sindi Loper, Eltona Džona, grupe Coldplay i Bon Iver. Energiju za disciplinu i revnosnost u poslu dobija od publike, jer se oko njega svaki dana okupi velika grupa ljudi koji kupuju njegove CD-ove, ili žele samo da razgovaraju. Neki ga crtaju dok svira, a drugi u svesku postavljenu pored kutije za ubacivanje novca pišu pohvalne poruke u kojima neretko ističu, kako kažu, emotivnost ovog muzičara. Osim toga, njegova Fejsbuk stranica puna je komplimenata od ljudi iz celog sveta, nekada možda i preteranih, kao što je ocena da je „jedan od najboljih umetnika na svetu“. Ipak, ono što je sigurno, jeste da je atmosfera koju pamte iz Firence mnogim turistima određena i Vađelijevim nastupima.
U Vađelijevoj biografiji ima elemenata koji ga smeštaju u kategoriju ne samo uspešnog uličnog performera, nego i autora. Upravo radi na autorskom albumu, ali ne zato što gaji ambiciju da jednog dana prestane da svira na ulici – pisanje pesama i komponovanje posledica je njegove potrebe za stvaranjem. Takvim stavom profesiju uličnog muzičara definiše kao izbor, a ne kao prolazni posao ili nametnuti trajni angažman neuspešnog umetnika.
Ako se ima na umu o kojem gradu je reč, i činjenica da od publike svaki dan dobija značajno ohrabrenje da i sutradan izađe na ulicu, po ko zna koji put sam postavi svoju „binu“ i počne da svira, onda ne čudi Vađelijev izbor da iz Firence gotovo nikad ne izlazi. Putovao je po Evropi, ali kaže da se u Firenci najbolje oseća, i da je siguran da će u svom rodnom gradu provesti ceo život. Vađeli je zato – za razliku od svojih prethodnika koji su još od srednjeg veka zabavljali ljude na ulicama putujući od grada do grada – neputujući muzičar. Zbog svoje „firencocentričnosti“ savršeno se uklapa u Firencu – jer ovaj grad i dalje deluje kao da je pomalo svet za sebe, grad renesansne umetnosti koji, iako je jedan od centara sveta, deluje kao oaza smirenosti i prisnosti.


Sa malim zakašnjenjem, a bez objašnjenja zašto, objavljena je selekcija ovogodišnjeg Bitefa. Biće sedam predstava, o kojima je uprava festivala javnost obavestila pismeno


U Subotici SNS je prekrio Mlin Smolenski, kulturni spomenik i mesto stradanja, banerom „Srbija pobeđuje“ bez dozvole Zavoda za zaštitu spomenika kulture


Čuo sam da je Disney strašno blizu tome da kompletan igrani film napravi bez ljudskog dodira. Scenaristi su se probali braniti, bili su dugo u štrajku. Pravilo koje su uspeli dobiti je da veštačka inteligencija može napisati scenario, ali da onda mora ići nekom živom scenaristi koji ima pravo to doraditi i sebe potpisati. Bojim se da će doći do ogromne manipulacije, jer će naći klince koji će to potpisati




Kada mladi ljudi kroz dramski proces shvate da u “Mišolovci” nema pogrešnog odgovora, da je greška legitiman alat učenja i da niko od njih ne očekuje gotov šablon, dešava se neverovatna transformacija. Oni brzo prepoznaju da su spori rezultati do kojih dolaze sopstvenim istraživanjem i traganjem mnogo stabilniji, dublji i trajniji od bilo kakve brze spoljašnje nagrade
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve