img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Piknik na pet kontinenata

23. август 2017, 21:18 Ivana Ljubinković
foto: marija janković
Copied

Prva znamenitost koja se ukaže na putu od aerodroma do centra Marselja je blistavi akvadukt – kamen na kome se preliva provansalsko sunce najlepši je ukras dugog kanala koji od 19. veka snabdeva Marselj vodom. Kasnije u istom stoleću, u centru najstarijeg francuskog grada, u čast izgradnje kanala biće podignuta Palata Dugo polje, Palais Longchamp. Francuzi su, čini se, vrlo konkretni u imenovanju stvari – npr. ako je neko ostrvo lepo, oni će ga jednostavno nazvati Lepo ostrvo na moru, a na ovom jeziku čak i obične reči poput Belle Ille en Mer zvuče poetski. Tako je i Dugo polje postalo dugo jer se oko njega ukršta pet bulevara.

Krajem prošlog milenijuma, prvi put je na ovom mestu održan marseljski Džez festival sa pet kontinenata. Osim što se i naziv festivala uklapa u okruženje kvarta Pet avenija, on zapravo objedinjuje ono što je Marselj oduvek predstavljao, a čime se i danas ponosi – multinacionalan i multikulturalan grad. Osim nekoliko glavnih preporučenih znamenitosti (Notre–dame de la Guarde, najstariji kvart Le Panier, Chateau d’If gde je bio zatočen Dimin grof Monte Kristo…), o Marselju, u času kada stižem, ne znam puno. Tajna prestonica Francuske, kako ga ponekad nazivaju, oduvek je bio privlačno mesto za naseljavanje, a njegova Stara luka otvorena kapija za ulazak u bolji život. Grčki polis pre nove ere, centar hrišćanstva tokom Rimskog carstva, ključna tačka Francuske revolucije, danas je područje na kome u skladu žive muslimani, hrišćani, Jevreji i budisti. To možda najviše potvrđuje činjenica da će većina stanovnika Marselja istaći da su baš to – Marseljci, stavljajući u drugi plan Francusku ili zemlju iz koje potiču, zahvalni što su deo jedinstvenog „Marsa“ na Zemlji.

U kontekstu povezivanja ljudi muzikom sa svih strana sveta u ovom multietničkom gradu, Festival sa pet kontinenata održao se ove godine 18. put. Svojevrstan lajtmotiv bila je pesma Silver lining – peva je Imani, Francuskinja poreklom sa Komorskih ostrva, upečatljivi vokal i glas mlade generacije. Bilo da se obraća preko mikrofona ili megafona, njene univerzalne poruke – there is no black and white, there is only right and wrong – u ovoj sredini odišu posebnom snagom.

Sa tim i sličnim rečima u glavi, gledam ljude oko sebe i park – divan, ali ne prevelik. Taman dovoljan za tri tipa publike koji nemaju veze sa bojom kože – prvi koji leškare na prostirkama, ćaskaju, pijuckaju lokalno piće pastis, puše, zapale poneki džoint. Drugi su posebna kategorija – roditelji koje ni mala deca ne sprečavaju da izlaze uveče, pa ih uspavljuju uz raskošnu buku sa bine, i treći – koji đuskaju u prvim redovima ne propuštajući ništa i ne prepuštajući ništa slučaju.

Nakon nekog vremena pojavljuje se Džordž Benson i istog časa izmamljuje osmehe uz kultni Afirmation. Sa još uvek moćnim glasom i savršenim improvizacijama koje su se slivale sa njegovog proslavljenog „ibaneza“, očarao je Marselj. Nije se čuo, naravno, Serbian blues kao ni Zadnji voz za Čačak (poznatiji u svetu kao Last train to Clarksville), ali Benson – i dalje opasan na sceni – nije propustio priliku da ponovi stari recept za sreću koji je davnih dana prepisan u pesmi Nature boy (… to love and be loved in return). Negde na sredini svirke, u pravom trenutku kao pratnja letnjem povetarcu promakao je Breezin’, a poslednja stvar izvedena na bis – On Broadway – još dugo je odzvanjala duž Pet avenija kroz zvižduk posetilaca koji su se lagano vraćali kućama kroz noć.

Sutradan uveče, iščekujem nekadašnjeg Majlsovog učenika, sada veterana džeza Herbija Henkoka. Kada je počinjao tih 60-ih, imao je 20 i kusur godina i prema prognozi iskusnog trubača bio jedan od mladih talenata koji obećavaju. U 2017, nakon silnih godina karijere i stilskog lutanja, Arbi Ankok, kako kažu Francuzi, prodrmao je Azurnu obalu. Canteloupe island je po ko zna koji put u njegovoj karijeri dočekan sa velikim oduševljenjem, a isto važi i za Prodavca lubenica u kome je nezaboravnim ritmom i harmonijama Henkok ovekovečio sliku kočija sa ulica Čikaga i žena koje dozivaju: „Hey, watermellon man!“ Za sam kraj, maestralni „dvoboj“ između električne gitare i klavijatura izazvao je egzaltirani aplauz publike. Napuštam Palais Longchamp u jedan sat posle ponoći, okrećem se i bacam poslednji pogled na predivnu fontanu. „Šta bi rek’o Dejvis Majls?“, čujem u glavi pitanje poznatog rokera iz Zemuna, i umesto odgovora smešim se zbog Majlsove dobre procene.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
17.септембар 2025. Jasna Furtinger-Tošić

Tihi ljudi

10.септембар 2025. Bojan Bednar

Mir

03.септембар 2025. Dragica Jakovljević

Vraćanje duga

28.август 2025. Nebojša Broćić

Proba, moj azil

21.август 2025. Aleksandar Marković

Ćuti, tako mora

Komentar

Pregled nedelje

Tako kaže Jovo Bakić

U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja

Filip Švarm

Komentar

Režimska okupljanja kao pogrebne povorke

Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel

Ivan Milenković

Komentar

Ko priziva krvavi sukob

Ruska Spoljna obaveštajna služba optužila je mene da guram ćerke u krvavi srpski Majdan. Ko poveruje nije normalan, a ko se na to poziva je ološ

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1811
Poslednje izdanje

Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu

Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati se
Kako se biraju kandidati za “studentsku listu”

Budući poslanici pred prijemnom komisijom

Kolektivni portret savremenika: Batinaši

Sitna boranija braće Vučić

Dosije povodom 35. rođendana nedeljnika “Vreme”: Novinarstvo u sumrak Gutenbergove ere (1)

Žurnalizam i čurnalizam: otpisana štampa i velika galama

Intervju: Siprijan Kacaris, pijanista

U potrazi za zaboravljenim delima

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure