

Novi broj „Vremena“
„Siromašniji glasači su jeftiniji za održavanje“
U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“




Početkom devedesetih naš magazin se mogao kupiti na ulici. Prodavali su ga mladi ljudi koji su tako zarađivali neku "crkavicu" i, što im je bilo mnogo važnije, izražavali svoj politički stav. Javnost je to prepoznala i odmah su izašli na glas po hrabrosti, duhovitosti i visprenosti. Naime, nikad nije bilo jednostavno i lako biti kolporter "Vremena". Mnogi od njih kasnije su ostvarili uspešne karijere u različitim oblastima. Nismo ih zaboravili, a ni oni nas
Druga polovina 1992. ili prva polovina 1993… Uobičajena subota (tada je „Vreme“ izlazilo subotom, ali je na naslovnoj strani nosilo datum ponedeljka). Budilnik zvoni u pet ujutru. Spremam se na brzinu i kombijem krećem za štampariju u Novi Sad. Prvi tiraž „Vremena“ bi po planu trebalo da bude spreman do sedam. Naravno, kada stignem tamo, obično moram da čekam još sat ili dva, nekad i znatno duže. Pijem prvu jutarnju kafu sa radnicima koji pakuju novine, ja častim cigarete (pušilo se tada posvuda). Javljam Nikoli Ćulafiću telefonom procenjeno vreme dolaska u Beograd, on javlja kolporterima. Novine se utovaruju u kombi. Novosadski kolporteri (predvođeni Veljom Đurovićem, koji će kasnije osnovati „Press International“ i danas postojeće preduzeće za distribuciju novina) preuzeće novine iz štamparije jedva nešto kasnije. Krećem za Beograd.
Usput, često, policijska patrola. Kuda idem, šta vozim, da li imam dostavnicu za „robu“. Ponekad uzmu primerak novina, dug je dan u patroli na putu. Ponekad zakeraju, pitaju za putni nalog. Vadim blok putnih naloga, ispisujem, pečatiram. Gledaju me policajci u čudu. „Ja sam zamenik direktora, ovlašćeno lice preduzeća“. Prihvataju.
Na zbornom mestu, u Kosovskoj ulici, a ispred „prvog centra“ tadašnjeg Društvenog preduzeća „Štampa“, čekaju Nikola, poveća skupina mladih kolportera (Milivoje Čalija se vidi izdaleka jer štrči zbog „košarkaške“ visine), kao i stariji gospodin sa šeširom, štapom i maramicom u džepu sakoa – Đuro Žarić. Prvo isporučimo novine u magacin prvog centra „Štampe“; te novine će se već od ranog popodneva prodavati na kioscima u strogom centru Beograda, na ostalim kioscima tek sutradan. Potom istovarujemo pakete za kolportere. G. Đuro, preduzeće „Kolporter“, kolima odvozi svojih nekoliko paketa – njegovi kolporteri će prodavati novine uglavnom po kafanama. Čalija sa družinom, njih smo zvali „kolporteri ‘Vremena’“ (vidi sliku), na licu mesta raspodeljuje tiraž po spisku. Za pola sata će na svim važnijim ćoškovima, trgovima i pijacama u širem centru grada odjekivati: „Najnovije ‘Vreme’…“.
Nikola i ja odvozimo ostatak novina na Omladinski stadion u centralni magacin „Štampe“ za sutrašnji početak prodaje u ostatku Beograda, pa u redakciju. Redakcija je na sedmom spratu, sreća je kad lift radi. Tu svi već nestrpljivo očekuju novine, grabe ih, prelistavaju, komentariše se uz kafu ili nešto žešće… Svi zadovoljni – izašao je još jedan broj „Vremena“. Dolaze i „biciklisti“, momci koji će pretplatnicima u Beogradu odneti primerke u što je moguće kraćem roku.
Negde rano popodne ja već gubim snagu, ni kafa ni cigarete tu više ne pomažu, pospanost i glad pobeđuju. Ostavljam Nikolu samog, on će uz pomoć svojih prijatelja dočekati kamion sa drugim delom tiraža, onim koji ide u prodajne mreže „Borbe“ i „Politike“ (kamionima po Srbiji), vozom za Crnu Goru, autobusom za Sloveniju, PTT-om za mesta gde ne idu kamioni sa novinama, za izvoz i za pretplatnike u zemlji i inostranstvu…
Nešto malo kasnije od opisanog perioda, otprilike od druge polovine 1993, ako nas sećanje ne vara, u redakciju počinju da dolaze i kolporteri iz „provincije“: Pančevo, Inđija, Kragujevac, Kraljevo, Valjevo, Šabac, Niš… Tovare novine u kamperske rance i autobusima putuju da prodaju novine u svojim gradovima. Tu je za nas, a naročito za Nikolu, od posebnog ličnog interesa Olja iz Valjeva – novine je uglavnom nosila kupcima na kućni prag. Kasnije se udala za Nikolu, preselila u Beograd i postala majka dva Ćulafića juniora. Još nešto kasnije, od 1994. (opet stvar problema sa sećanjem), pojavila se još jedna kolporterska grupa. Pokojni Branimir Backović Backo i drugovi. Kasnije je Backo osnovao preduzeće „Beokolp“, danas jedan od dva najveća distributera novina u Srbiji.
Zamolili smo neke iz grupe „kolportera ‘Vremena’“ (neki od njih će kasnije osnovati, u međuvremenu ugašeno, manje preduzeće za distribuciju novina) da opišu svoja iskustva sa ulice iz tih davnih dana. O tome čitajte u nastavku.


U Srbiji se stvara „začaran krug između siromaštva i loših politika“, priča ekonomista Vladimir Vučković za novi broj „Vremena“


Kako je Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu? To je tema novog „Vremena“


U trenutku u kojem je pažnja čitave svetske javnosti usmerena na fudbalske terene Amerike, Meksika i Kanade, i kada je glavno pitanje da li će Lionel Mesi sa Argentinom ponovo osvojiti titulu prvaka sveta ili će Francuzi ovog puta da im se osvete za poraz u finalu 2022. godine, srpsku javnost potresla je informacija da je nekadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije (FSS) Slaviša Kokeza planirao da posredstvom fudbalskih huligana i italijanske mafije fizički naudi jednom od najuspešnijih domaćih fudbalera u 21. veku zbog toga što se uplašio da bi on svojim kritikama mogao da ugrozi njegov položaj u savezu


Beogradski advokat Ivan Ninić kaže za “Vreme” da je u Srbiji upotreba Skaj komunikacije strogo kontrolisana i hirurški ograničena isključivo na nivo izvršilaca na terenu, dok je u Crnoj Gori ona postala alat za demontažu kriminalizovanog državnog aparata. On smatra da su razlozi za ovu selektivnu primenu pravno-političke prirode, jer u Srbiji Aleksandar Vučić još uvek drži pod kontrolom sektor bezbednosti i odlučuje šta će biti predmet tužilačkog procesuiranja


U Srbiji od malignih bolesti svake godine oboli desetine hiljada ljudi. Iza svake statistike su ljudi koji se ne mogu svesti samo na broj. “Vreme” istražuje kako izgleda put od dijagnoze do lečenja – od kapaciteta zdravstvenog sistema i dostupnosti terapija, do svakodnevnog života obolelih i izuzetnoj važnosti psihoonkološke podrške
Fudbal, kriminal, politika i skaj aplikacija
Zašto Nemanju Vidića nema ko da štiti Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve