img
Loader
Beograd, 16°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište – Beli bubrezi i Testirano na ljudima

Teorija praznog hoda

18. decembar 2019, 20:36 Marina Milivojević Mađarev
fotografije: boško đorđević
Copied

Dve premijere Ateljea 212 uhvatile su se u koštac s vrućim aktuelnim temama i problemima, ali je ishod ovog "loženja" ispao prilično mlak

Na sceni Teatra u podrumu tj. Sceni „Petar Kralj“ Ateljea 212 29. novembra bila je premijera predstave Beli bubrezi hrvatske spisateljice Vedrane Klepice u režiji Isidore Goncić. Komad se bavi temom žene koja je svedena na telo u patrijarhalnom društvu. Autorka izbegava da svoje likove (ili bolje reći funkcije) prostorno i vremenski odredi, pa ovu dramu možemo tumačiti kako nam drago – kao dramski igrokaz o životu žena od davnih vremena do danas, kao presek stanja savremene žene od najsiromašnije izbe do nekakve srednje klase neoliberalnog kapitalizma ili kao komentar na položaj žene od Balkana do Kine. Rediteljka zaključuje da sve uloge treba da igraju tri glumice (Jovana Stojiljković, Dragana Đukić i Katarina Marković) i jedan glumac (Željko Maksimović) na nekakvom opštem mestu. Kostim Mine Miladinović je sveden, tipski i omogućava akterima da lako pređu iz scene u scenu. Za pozorište koje se bavi telom važna je telesna ekspresija tako da su rediteljka i glumci funkcije likova definisali gestom. U prvoj sceni žene su svedene na životinje koje jedu i kote se, dok u narednim scenama u njihovim pokretima ima nešto od kritike malograđana, da bi na kraju serija pozicija neodoljivo podsećala na stavove socrealističkih skulptura partizanki i bolničarki iz NOB-a. Predstava se završava snažnim gestovima – žena je u patrijarhatu (i neoliberalnom kapitalizmu) podjarmljeno telo i to je to. Gledalac koji makar najpovršnije poznaje teorije tzv. trećeg talasa feminizma i tumačenje gestusa u postbrehtovskoj teoriji razumeće posle pet minuta kuda cilja ova predstava, pa im zato može biti neinteresantna. Međutim, oni koji o tome ne znaju ništa mogu ostati zbunjeni do samog kraja, te ni njima, verovatno, neće biti previše zabavno.

Testirano na ljudima

U petak veče na Sceni „Mira Trailović“ Ateljea 212 gledali smo premijeru predstave Testirano na ljudima Maje Pelević u režiji Bojana Đorđeva. Predstava se bavi situacijom savremenog čoveka koji živi između virtuelnog sveta društvenih mreža i realnosti. Komad počinje tako što Mentorka (Sofija Juričan) govori publici instrukcije o tome kako da pozitivnim razmišljanjem privuče novac. Ovo je zabavno jer prepoznajemo jednu takvu personu koja je preko Jutjuba zaista davala instrukcije za uspešan život i finansijski prosperitet i tako nesvesno svedočila o banalnoj opsesiji novcem. Međutim, već u narednoj sceni ispostavi se da Mentorka nije glavna junakinja, već samo članica grupe koja ispoveda svoje probleme i pokušava da se iz njih ispetlja. Sledi niz likova i situacija koje će lako prepoznati svako ko bar 15 minuta dnevno provodi na društvenim mrežama (muškarac sa bizarnim seksualnim aspiracijama, žena koja uživa da gleda tuđu nesreću, građanin koji voli da lovi životinjske vrste koje izumiru…). Dok ih gledamo, smenjuju se ideje šta bi sve te scene zajedno mogle da budu: grupa za samopomoć, dobrovoljni učesnici u rialitiju, nevoljne žrtve socijalnog eksperimenta, sve to zajedno… Na kraju dolazi do zaokreta: devojka koja je upadljivo ćutala u stvari je robot Nova/Eva (čuli ste za robota Sofiju?), koja aktere ovog zbivanja koristi kao pokusne kuniće da bi razumela ljude.

Postoji niz sjajnih romana i filmova koji govore o tome šta bi bilo kada bi mašine pokušale da razumeju/oponašaju/(zlo)upotrebljavaju ljude, ali ova predstava se ne bavi ni time. Šta će Evi (Isidora Simijonović) ljudi i zašto bi ih proučavala? Umesto odgovora, predstava se vraća na početak – energičnu plesnu numeru (koreografkinja Isidora Stanišić) u kojoj muzika (kompozitor Luka Papić) „iscuri“. Nevolje sa dramaturgijom prirodno se nadovezuju na scenski prostor (Siniša Ilić) i kostim (Maja Mirković) jer akteri treba da se istovremeno nalaze u prostoru za psihološke radionice, šumi, studiju… da budu obučeni kao u svojoj kući, kao za javnu prezentaciju… U želji da se bave različitim fenomenima koji postoje u različitim kontekstima, stvaraoci ove predstave nisu imali dovoljno vremena (pa ni koncentracije) da scenske situacije razviju i da prikažu složenije međuljudske odnose. Umesto toga se „juri“ iz scene u scenu, iz jednog u drugi zaokret. Tako predstava o odnosu čoveka i medija, demokratije, fašizma, distopije, prava na izbor, manipulacije, kapitalizma, robota, drugosti, bliskosti, otuđenosti, ekologije, tehnologije… ne stiže dalje od onoga što na društvenim mrežama i sajtovima kritički nastrojeni pojedinci u nekoliko minuta (o)smisle i okače na svom profilu. Pod kojim uslovima bi se mogli sresti Mentorka, koja veruje da se maštanjem o novcu može doći do istog i Avanturista (Ivan Jevtović), koji bez problema može da potroši više desetina hiljada evra da bi ubio slona i o čemu bi razgovarali? Najrealnije, ili ako hoćete najuverljivije su bile Sofija Juričan (Mentorka) i Aleksandra Janković (Romantičarka). Sofija Juričan zato što nam je odigrala lik koji smo odmah prepoznali, a Aleksandra Janković zato što je svoj lik igrala sve vreme i sasvim koncentrisano sa finom maskom pasivno-agresivne žene koja na prvu loptu ne pripada liku Romantičarke, ali ubedljivo objašnjava pozadinu njenog delovanja. Kao da su slutili da se predstava i njena publika neće baš najbolje razumeti, stvaraoci su u programu predstave objavili niz tekstova u kojima objašnjavaju svoje namere. No, teorija u ovom slučaju ostaje teorija čak i kada hoda.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Slučaj Šabačko pozorište

13.septembar 2026. Sonja Ćirić

Odlukom direktorke, Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava a glume samo tri glumca

Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava zato što je tako odlučila direktorka. Zbog toga 80 posto glumaca ansambla nije stalo na scenu godinu i po dana. Međutim, budžet pozorišta je 15 miliona dinara

Cenzura

12.septembar 2026. S.Ć.

Film Jasmile Žbanić je dobar za MoMu, ali ne i za direktorku Muzeja Jugoslavije

Bez obrazloženja, Gordana Vujović v.d. direktorka Muzeja Jugoslavije otkazala je prikazivanje filma Jasmile Žbanić „Blum – Gospodari svoje budućnosti“ na programu Leto u Muzeyu

59. Bitef

12.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sutra počinje Bitef, karata ima

Od 13. do 20. septembra biće odigrano sedam predstava Bitefa. Rasprodate su karte za rusku, gruzijsku i tursku predstavu, a za ostale nisu

Ekspo 2027

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sukob Ekspa i Ministarstva kulture zbog konkursa za kulturno stvaralaštvo

Ministar kulture Nikola Selaković zapretio je da će oboriti konkurs Ekspa za kulturno stvaralaštvo ukoliko podršku ne dobiju kandidati koje favorizuje Ministarstvo, tvrdi izvor „Vremena“ blizak jednom članu komisije, što je zakočilo objavljivanje rezultata konkursa

ne:Bitef

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Tim ne:Bitefa: Naš gerilski poduhvat je izvan dometa vlasti

Dužnost bitefovske zajednice je da kroz ne:Bitef pruži otpor kidnapovanju zvaničnog festivala, kažu u timu koji 20. septembra organizuje ne:Bitef sa gostima i temama koje smo navikli da viđamo na Bitefu

Komentar
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure