img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Serije – Gospođa Amerika i Holivud

Jedan pogodak pravo u metu i jedan promašaj daleko od nje

20. maj 2020, 18:45 Zoran Janković
fotografije: promo
Copied

Ako smo saglasni da živimo u eri silnih i manje ili više ubedljivih i neophodnih društvenih konstrukata, može biti da je i društvena borba između raznorodnih ideologija ponajviše ipak odraz i eho ličnih borbi koje bijemo sami sa sobom

Kanda nezaustavljivi serijski bum, prevashodno u anglosaksonskom parčetu planete, nužno je doveo i do uvek dobrodošle i barem načelno potentne eklektike, te su već nekoliko godina unazad u ponudi i serije koje otvoreno baštine i značajne ideološke i društvene epizode i njihove prikaze, kao i epoha u evoluciji tamošnjih društava. Naravno, uz ovakva i onakva, valjana ili posve promašena postignuća na kraju tog kreativno-produkcionog puta koji serije moraju da prevale pre nego što stignu oči što je moguće brojnije i poželjno što naklonjenije i dobronamernije publike. Upravo je to slučaj sa dve baš često pominjane i primećene aktuelne serije.

Gospođa Amerika (Mrs. America) je, po svim parametrima mereno i iz svih mogućih aspekata sagledavano, krupan pogodak pravo u metu, ponajpre u kreativnom smislu, mada i je i produkciono tu reč o ambicioznom i uspelom projektu; najposle, dovoljno je pogledati samo imena na čelu brojnog (i izvrsnog) glumačkog ansambla – tu su: Kejt Blančet, Rouz Birn, Elizabet Benks, Sara Polson, Uzo Adaba, Trejsi Alman, Margo Martindejl, Ari Grejnor, Melani Linski, Džin Triplhorn, Džon Sloteri, Džejms Marsden, Nisi Neš, Džejk Lejsi, Džoš Hamilton… Gotovo polovinu od planiranih deset manje-više jednosatnih epizoda režirali su Ana Bouden i Rajan Flek, koji su se posle odličnih filmova Sugar, It’s a Kind of Funny Story i Mississippi Grind i istinski izvanrednog Half Nelson, a potom nesrećne, besmislene i izlišne epizode sa režijom kreativno promašenog blokbastera Kapetanica Marvel, vratili korenima i smislenim i inteligentnim sadržajima gde su autorska osobenost i zanatsko umeće prosto neophodni.

Naravno, nije sve u faktografiji, niti krajnji učinak uvek biva tačan zbir talenata koji su okupljeni oko nekog projekta; daleko značajnije stoga je to što je Gospođa Amerika izvrsna serija koja miri komunikativnost, superiornost izrade i jasan idejno-ideološki okvir. Naime, u žiži njene priče je lik Filis Šlafli (još jedna briljantna kreacija nepogrešive Kejt Blančet), najgorljivije, najpreduzetnije i najistrajnije borkinje protiv usvajanja Amandmana o jednakim pravima polova (čuveni akt akronimski poznat kao E.R.A.) sredinom prevratničkih i zbilja burnih američkih sedamdesetih godina prošlog veka. Filis Šlafli je i sa današnje tačke gledišta lik koji zaslužuje ovako domaćinski izdašan, obiman i sveobuhvatan tretman u mediju televizijskog igranog programa – reč je o krajnje inteligentnoj, upornoj, nepokolebljivoj, beskrupuloznoj (ako i gde god je to neophodno), magnetičnoj i vibrantnoj ličnosti koja je srčano zastupala tako upitan stav na samom braniku tradicionalstičke i submisivne pozicije žene unutar čvrsto kodiranog heteronormativnog koordinatnog sistema (nekakvih) životnih vrednosti i to u vremenu/trenutku kada je bivalo sve jasnije da su neminovni drastični i krupni zaokreti i na tom planu društvene zbilje i borbe za pravičniji svet. Filis Šlafli, uz sve to i majka šestoro dece, naprosto je sinonim za proaktivni pristup životu i ophođenju unutar zajednice, žena nepresušne, pa i zastrašujuće vitalne životne energije, koju će u jednom trenutku i jedna od njenih najljućih protivnica (u nadahnutom i blago posprdnom tumačenju velike Margo Martindejl) zapravo nazvati „najoslobođenijim ženom Amerike“.

Autori serije su mudro i znalački porive sadašnjeg trenutka i nastojanja u pravcu u biti nikada dostižne a uvek varljive i diskutabilne ekvidistance pretpostavili daleko primerenijem i efektnijem intelektualnom poštenju, jednim krajnje jednostavnim rešenjem, kojim se i jedino ispravno, zaumno i celishodno može prikazati jedna tako dalekosežno intrigantna i uticajna epizoda iz tamošnje evolucije poimanja i primene ljudskih prava u zakonodavnom i konkretnom vidu. Iz serije Gospođa Amerika, inače, veoma poletne i uzbudljive društvene hronike i studije zanimljivih karaktera, tako se može saznati dosta toga što iole upućen čovek već na intuitivnom planu jasno i dovoljno snažno oseća – ima nas i ovakvih i onakvih, ideološke granice razdvajanja nikako nisu i precizne potvrde nečije ljudske i karakterne vrednosti ili slabosti. Među pobornicima reakcioniranih ideja ima i nedvojbeno inteligentnih bića, čiju srčanost protivnici svakako treba da iskreno uvažavaju, dok proklamovana liberalnost katkad može da bude puka pokrivalica za sitnosopstveničke interese, zluradost, narcizam ili pak puku želju za dominacijom. Po tom pitanju Gospođa Amerika, uz svu pitkost i preglednost po pitanju naracije, građenja i distribucije likova, navodi nas na još jedan izrazito važan, a nekako zdravorazumski zaključak – ako smo saglasni da živimo u eri silnih i manje ili više ubedljivih i neophodnih društvenih konstrukata, može biti da je i društvena borba između raznorodnih ideologija ponajviše ipak odraz i eho ličnih borbi koje bijemo sami sa sobom, sa vlastitim, bilo naučenim ili stečenim društvenim (pa i klasnim) uslovljavanjima, koje smo prigrlili ili na koje smo bili upućeni.

A nimalo ne iznenađuje da Gospođa Amerika, očito čedo vrhunske produkcije, stiže i kao odlično upakovan proizvod u svakoj od brojnih dimenzija – rekonstrukcija te sada već prohujale ere je vrhunska, u snimateljskom smislu opravdan izbor je blago zrnasta slika upadljivih valera, dok montažni zahvati u korak prate i oblikuju izvorni, dinamičan ritam priče o jednom dugotrajnom i iscrpljujućem, mada suštinski veoma živopisnom nadgornjavanju zaraćenih tabora koji su neminovno upućeni jedan na drugi. Slabe karike nema ni kada je reč o kreacijama mnogoljudnog glumačkog ansambla, dok bi se kao nekakav zajednički sadržatelj rediteljskih pristupa i intervencija mogla navesti retro/onovremenska postupnost u građenju tako opsežne povesti, sa primetnim omažom Sidniju Lametu i Robertu Altmanu upravo iz tih dana i godina, ali i uz prstohvat savremenog, nimalo intruzivnog i blagotvornog diskretno posrprdnog cinizma, zahvaljujući čemu je ova priča dobila na komunikativnosti, relevantnosti, pa i poletu u pripovedanju.

Holivud

S druge strane pak nalazi se sedmodelna serija Holivud sveprisutnog i nemilosrdno produktivnog Rajana Marfija, rađena za Netfliks, čijem se jatu Rajan Marfi lane priklonio. Marfi, apsolutni gospodar američkog serijskog programa u udarnim terminima u poslednjih nekoliko, možda čak i desetak godina, ovde se opredelio za priču o seksizmu, homofobičnosti, rasizmu i korenskoj netoleranciji prema drugima i drugačijem u Holivudu tokom četrdesetih godina 20. veka. Nažalost, mimo te potentne inicijalne postavke i oku uvek dragog i dobrodošlog retro-šika holivudske sorte iz te ere, Marfijev Holivud je naprosto puko oličenje bahatosti autora kome se u datom trenutku sve može, kome je dopušteno da pred ogromno gledalaštvo dođe sa ovako aljkavim, ishitrenim i sveukupno promašenim radom.

Marfi ovde ciljano meša stvarnost i stvarne pojave sa izmaštanim junacima i njihovim vratolomnim pokušajima da postanu neko i nešto upravo u Holivudu; takav spoj, koji nije nužno lišen smislenosti i kreativnih potencijala, u ovom konkretnom slučaju ostavlja poražavajući utisak gotovo pa adolescentske neumerenosti i neozbiljnosti. Zapravo, čini se da je čitava priča ovde izgovor za vulgarno posezanje prevashodno za udarnički seksualizovanom lepotom izabranih glumaca i Marfijeve potrebe da (avaj, još jednom) beskompromisnost i hrabrost dokazuje ponajpre insistiranjem na prizorima seksa i nepotrebnim verbalnim tiradama punim opscenosti (pravo je čudo šta u Holivudu izgovara popularni Džim Parsons!). Pa čak i posezanje za efektom šoka može biti doživljeno i ocenjeno kao autorska odluka i postupak, ali nikako ne u slučaju Holivuda, koji da, stvar bude gora, sva važna društvena pitanja, od kojih je dobar deo i do dana današnjeg ostao jasno vidan i prisutan, čak i u liberalnom Holivudu, žrtvuje na oltar brzopotezne i lako i brzo kvarljive zabave. Relevantne društvene boljke ovde su zatrpane autorskim instinktom da duh ove serije nužno moraju da određuju beslovesna žovijalnost i ništa promišljenija frivolnost, a tu je i čitav niz drugih nedostatnosti – narativna neurednost, ishitreno uvođenje novih likova, potreba da se dosta toga izrazi na prvu loptu – puko ilustrativno, uz geg i neveštu karikaturalnost, izobilje loše glume (ovo se ponajpre odnosi na nepojmljivo lošeg Džeka Pikinga i nešto boljeg i uverljivijeg Dejvida Korensveta, u ulogama Roka Hadsona i, odnosno, Džeka Kostela, ali i na Samaru Viving, inače, odličnu u bezmalo svemu do sada).

Naravno, Holivud, i ovakav kakav jeste, da se bez problema gledati i pratiti, reč o je funkcionalnom proizvodu, ali jeste porazna činjenica da ovako nešto dolazi sa potpisom Rajana Marfija, autora najmanje dva filmska remek-dela (Trčanje sa makazama i Normalno srce), dok se o temi koju je on ovde izabrao i sročio u seriju najprominentnijeg emitera sadašnjice daleko više i filmski vrednije da saznati iz dokumentarca Skoti i tajna istorija Holivuda (kao i sjajne knjige Skotija Bauersa iz koje je taj film proistekao), a dobar deo te priče je grubo i sladostrasno kanibalizovan i banalizovan upravo u ovoj brljotini.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Slučaj Šabačko pozorište

13.septembar 2026. Sonja Ćirić

Odlukom direktorke, Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava a glume samo tri glumca

Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava zato što je tako odlučila direktorka. Zbog toga 80 posto glumaca ansambla nije stalo na scenu godinu i po dana. Međutim, budžet pozorišta je 15 miliona dinara

Cenzura

12.septembar 2026. S.Ć.

Film Jasmile Žbanić je dobar za MoMu, ali ne i za direktorku Muzeja Jugoslavije

Bez obrazloženja, Gordana Vujović v.d. direktorka Muzeja Jugoslavije otkazala je prikazivanje filma Jasmile Žbanić „Blum – Gospodari svoje budućnosti“ na programu Leto u Muzeyu

59. Bitef

12.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sutra počinje Bitef, karata ima

Od 13. do 20. septembra biće odigrano sedam predstava Bitefa. Rasprodate su karte za rusku, gruzijsku i tursku predstavu, a za ostale nisu

Ekspo 2027

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sukob Ekspa i Ministarstva kulture zbog konkursa za kulturno stvaralaštvo

Ministar kulture Nikola Selaković zapretio je da će oboriti konkurs Ekspa za kulturno stvaralaštvo ukoliko podršku ne dobiju kandidati koje favorizuje Ministarstvo, tvrdi izvor „Vremena“ blizak jednom članu komisije, što je zakočilo objavljivanje rezultata konkursa

ne:Bitef

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Tim ne:Bitefa: Naš gerilski poduhvat je izvan dometa vlasti

Dužnost bitefovske zajednice je da kroz ne:Bitef pruži otpor kidnapovanju zvaničnog festivala, kažu u timu koji 20. septembra organizuje ne:Bitef sa gostima i temama koje smo navikli da viđamo na Bitefu

Komentar
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure