img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman – Vreme svinga

I braon životi su važni

24. jun 2020, 23:25 Teofil Pančić
Copied

Novi roman Zejdi Smit kroz "feranteovsku" priču o dugom i nestabilnom ženskom prijateljstvu progovara o postkolonijalnom svetu i limitiranosti životnih šansi u njemu

Ne samo u Americi, nego i u Britaniji i drugde po bivšim (?) kolonijalnim silama, ovih nas dana žestoke demonstracije podsećaju na to da su „I crni životi važni“. To jest, životi „crnih“. A šta je sa „braon“ životima? Junakinje novog romana Zejdi Smit Vreme svinga (prevela Irina Vujičić; Arete, Beograd 2019), jedan devojački par po gotovo elena-feranteovskoj mustri, meleskinje su koje odrastaju u multi-kulti Londonu osamdesetih godina XX veka, pa prema prelazu vekova i dalje od toga, proučavajući na svojim i tuđim kožama pedeset braon nijansi i mereći koja je, ipak, svetlija, jer to jeste, ipak, prestižno i važno, u jednom dugačkom istorijskom tranzitnom trenutku, u kojem biti „ne-beli“ možda više nije stigma, ali je i dalje sasvim ne-loše biti onoliko beo koliko je to moguće… I imati takvu frizuru, i akcent, i stil života… Jer, sve se to i te kako računa, čak i u društvima mnogo manje strogo i drevno klasno stratifikovanim od engleskog.

Samo što Zejdi Smit zna, a njene junakinje tek naslućuju, da je pitanje šanse za uspeh – a i stvarno operabilne definicije uspeha, bar do neke mere – na jednoj strani, to jest osuđenosti na autsajderstvo ili makar na tavorenje u (možda) nezasluženom mediokritetstvu, na drugoj strani, klasno barem koliko i rasno, a po svoj prilici i više; i da je to pitanje kulturološko, da je i pitanje obrazovanja, koje je mnogo više od famozne „ćage“: to je pitanje širine i potencijala mogućnosti, vidika, sposobnosti sagledavanja i prepoznavanja načina dobrog samoostvarenja, što je za „(polu)obojenu“ devojku sa polunezgodne londonske poluperiferije zapravo prečica ka izbavljenju iz loše beskonačnosti životarenja u… pa, ne baš nekoj starinskoj potlačenosti, više nekako u neimanju prava na očekivanje da se prebaci sopstvena senka, unapred deprimirajuće nisko postavljena. A to je, to sa obrazovanjem kao faktorom emancipacije, opet jedan jako feranteovski motiv, mada se tu negde srodnosti okončavaju.

Neimenovana naratorka i njena imenovana prijateljica Trejsi unekoliko su tipični izdanci onog Londona u kakvom je, skoro u isto vreme, rasla jedna Neneh Cherry – s tim da je našu Ekstra Nenu njen eksplozivni talenat i scenska harizma (a valjda nije odmoglo ni što joj je ćale veliki Don Cherry, makar u smislu dobrih uzora…) uzneo u visine, dočim su Zejdine junakinje bile pred nešto, hm, drugačijim izazovima. Odrastajući u što disfunkcionalnim što tek prividno i privremeno celovitim porodicama, jedna u „belom“ (Trejsi), a druga u „crnom“ tj. jamajčanskom kulturnom ambijentu (diktiranom od njene ja-pa-ja-majke), a obe zatočene unutar vrednosnog imaginarijuma niže srednje klase sa naraslim ambicijama, obe maštaju o probitku u sanjane Više sfere preko muzike, to jest plesa, i to ne bilo čega što bi bilo generacijski očekivano i tipično, nego uživajući u starinskim filmovima i fred-asterovskim egzibicijama… Odatle i naslov romana, koji bi neupućene mogao zavesti na pogrešan trag. Naravno, dar nije demokratska tekovina koju prijatelji(ce) dele na ravne časti; Trejsi će krenuti putem uspeha, ali će ubrzo biti osujećena a da nikome, pa ni čitaocu, neće do kraja biti jasno „čija je to krivica“ u poglavitoj meri; kao da tu postoji neki zli fatum klasno-kulturne naravi koji ekstraordinarnoj, ali na svaki način nestabilnoj sanjarki nužno potkresuje krila – gde ćemo opet prizvati jednu feranteovsku paralelu, ne zato što ove knjige bilo kako uistinu „liče“, nego što je evidentna strukturna srodnost pozicija njihovih junakinja, mada ih dele i decenije i državne granice i jedan mali engleski kanal, takoreći moreuz. A i nešto razlike u pigmentu; mada su i napolitanski „južnjaci“ neka vrsta braon Italijana, bar sa stanovišta hegemone paradigme, opet klasne, samo maskirane u geografsku.

Kako god, „pući“ će ova naizgled neraskidiva veza na način mutan i naratorki zapravo neshvatljiv, a ona će se naći prvo u muzičkom TV novinarstvu (rani su, „herojski“ dani onoga što znamo kao MTV), a onda će postati personalna asistentkinja tj. „devojka za sve“ razmažene i sublesaste prekookeanske pop dive – Madona je sasvim očigledan stvarnosni model za nju, ali to je manje važno nego što deluje kada se tako napiše – i s njom će proći kroz sav onaj šušur pomalo nadzemaljskog života vrlo diskretno šarmantne pop buržoazije; no, prava stvar nas čeka tek kada Gazdarica – koja u slobodno vreme usvaja crnu decu po belom svetu – reši da se humanitarno angažuje tako što će, uz saradnju (beskrajno nekompetentnih i korumpiranih, dakako) lokalnih vlasti, izgraditi školu u zabačenom selu siromašne (kao da ima drugačijih) zapadnoafričke države. Naratorka je ona koja zapravo dobija zadatak da sve to „odradi na terenu“, a to je za Zejdi Smit prilika da superiorno isprede priču o tzv. kulturnim razlikama i emotivnim srodnostima, o osećanju „postkolonijalne krivice“, ali i površnosti i vetropirstvu dobronamernih belih bogatuna, koji mogu biti u isto vreme i prepredeni manipulanti i detinje naivni izmanipulisani, te o celom onom beskrajno složenom kompleksu odnosa Prvog i Trećeg sveta, gledanih sa jedne vrlo specifične, a opet vrlo zahvalne osmatračnice.

Mnogo je toga htela i započela Zajdi Smit u ovom obimnom romanu, ponekad joj se ti narativni tokovi više sudaraju nego što se prepliću, ali roman ima izvanredno zdravo jezgro, i uprkos svojim nesavršenostima – koje su ga takoreći u taj-brejku koštale statusa jednog od romana koji neizostavno definišu epohu – Vreme svinga je knjiga vredna nepropuštanja, a Zejdi Smit je deo one najbolje tradicije britanskog „postkolonijalnog“ pisma, ne manje esencijalno nego Hanif Kurejši ili Salman Ruždi. Jer, znate kako, i braon životi su važni, a o knjigama da se i ne govori.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Slučaj Šabačko pozorište

13.septembar 2026. Sonja Ćirić

Odlukom direktorke, Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava a glume samo tri glumca

Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava zato što je tako odlučila direktorka. Zbog toga 80 posto glumaca ansambla nije stalo na scenu godinu i po dana. Međutim, budžet pozorišta je 15 miliona dinara

Cenzura

12.septembar 2026. S.Ć.

Film Jasmile Žbanić je dobar za MoMu, ali ne i za direktorku Muzeja Jugoslavije

Bez obrazloženja, Gordana Vujović v.d. direktorka Muzeja Jugoslavije otkazala je prikazivanje filma Jasmile Žbanić „Blum – Gospodari svoje budućnosti“ na programu Leto u Muzeyu

59. Bitef

12.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sutra počinje Bitef, karata ima

Od 13. do 20. septembra biće odigrano sedam predstava Bitefa. Rasprodate su karte za rusku, gruzijsku i tursku predstavu, a za ostale nisu

Ekspo 2027

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sukob Ekspa i Ministarstva kulture zbog konkursa za kulturno stvaralaštvo

Ministar kulture Nikola Selaković zapretio je da će oboriti konkurs Ekspa za kulturno stvaralaštvo ukoliko podršku ne dobiju kandidati koje favorizuje Ministarstvo, tvrdi izvor „Vremena“ blizak jednom članu komisije, što je zakočilo objavljivanje rezultata konkursa

ne:Bitef

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Tim ne:Bitefa: Naš gerilski poduhvat je izvan dometa vlasti

Dužnost bitefovske zajednice je da kroz ne:Bitef pruži otpor kidnapovanju zvaničnog festivala, kažu u timu koji 20. septembra organizuje ne:Bitef sa gostima i temama koje smo navikli da viđamo na Bitefu

Komentar
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure