img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman

Vitalni organi

29. jul 2020, 20:18 Ivan Milenković
Copied

Stefan Janjić, Ništa se nije desilo, Imprimatur, Banjaluka, 2019.

Ništa se, dakle, nije desilo. Ovu rečenicu čujemo kada se nešto dogodilo. I to nešto gadno. Vidimo sina, recimo, koji upravo ulazi u kuću razbijenog nosa. „Šta se desilo?“, pitamo. „Ništa“, kaže i, ne gledajući nas u oči, šmugne u kupatilo. Ili primetimo da nam je partnerka napadno odsutna posle petodnevnog seminara u Vrnjačkoj Banji. „Da li se nešto dogodilo?“, pitamo. „Ništa“, kaže ona, „sve je u redu“. Posle nas, međutim, obavesti da je spavala s kolegom, ali ništa se nije desilo, u stvari, bio je to samo seks, glupost, jednom. Onda se ipak ispostavi da nije bilo samo jednom i da ima tu nekih emotivnih zapleta, ali se ništa, suštinski, nije desilo jer to je, eto, prolazno, kriza, ni sama ne zna šta joj se događa. Kada nam saopšti da je zaljubljena i da nas napušta, reći će da nije ništa strašno, da se nije dogodilo ništa što se inače ne događa i da moramo da nastavimo dalje. Ništa se naročito nije događalo ni u nacističkoj Nemačkoj, ako pitate stanovnike Dahaua, na primer, ili meštane Aušvica, koji su smrad iz obližnjih fabrika, što im je za naročito vetrovitih dana zagorčavao život, pripisivali, verovatno, spaljenim gumama ili stajskom đubrivu. Poricanje stvarnosti, poricanje onoga što se (ipak) desilo, zanimljiv je psihološki fenomen i važna tema književnosti, a mladi pisac Stefan Janjić obradio ju je u svom prvom romanu upravo majstorski. Zapravo, zapanjujuće majstorski.

Vidak je student medicine koji u Beogradu, za neveliku kiriju, iznajmljuje stan nekadašnjeg novinara uglednog beogradskog lista. Saznajemo da je momak poreklom iz malog vojvođanskog mesta, da su ga odgajili baba i deda, da mu je majka u Norveškoj i da retko dolazi, da je deda umro, da ima devojku i da je posvećen studiranju, a u svoje malo mesto vraća se samo kad mora, više da bi usrećio babu nego zato što to želi. U pretrpanom iznajmljenom stanu pronaći će tekstove novinara Nikole Nenadovića što ih je ovaj objavljivao u rubrici Crni odjeci u periodu od 1992. do 1995. godine. U tim tekstovima se, s puno detalja, opisuje stradanje ljudi u ratu u Bosni i to, bez razlike, Srba. Jedini problem je što stradali ljudi nisu bili Srbi, nego Bošnjaci (tada muslimani), a ugledni je novinar, otkriva Vidak, prepisivao tekstove iz jednih bosanskih novina, menjao imena ljudi – porodica Bajramović, na primer, postaje porodica Milosavljević, Armin postaje Dragan, Zehra Marija, Faruk Zulfikarpašić postaje Mladen Lukić, a Selmir Jahić Stefan Janjić – ekavizovao je tekstove, posrbio bi po koju reč i, iz nedelje u nedelju, iz godine u godinu, objavljivao tekstove o stradanjima Srba u Bosni, te za svoje pregnuće dobijao čestitke kolega i udivljenost čitalaca u rubrici nalik slavnim „Odjecima i reagovanjima“ (mlađi se čitaoci o rečenoj rubrici mogu obavestiti u arhivi najstarijeg lista na Balkanu; ako im nije gadno, to jest).

Priča je dovoljno bizarna i znakovita da bi bila ispričana, ali ni bizarnost ni znakovitost, naravno, ne bi bili dovoljni da nije onoga što ovaj roman čini izuzetnim: Janjićevog osećaja za jezik. Njegova rečenica toliko je izgrađena, osećaj za ritam i oneobičavanje toliko sigurni, pouke velikih pisaca – Kiša, recimo – toliko dobro utkane u tkivo romana, da je nemoguće zaključiti kako je reč o prvom romanu. A jeste. To, pak, što je pripovedač upravo student medicine, Janjić koristi da bi, u pojedinim deonicama, iskoristio medicinske metafore, ali i da bi nabrajanjima dao onu vrstu egzaktnosti koju medicina zahteva, a naročito da bi latinskim nazivima, ubačenim s merom i (samo)ironijom, stvorio pripovedačke sinkope, poigrao se učenošću i uveo čitaoca u ozbiljnu igru čitanja. Najupečatljivija upotreba medicinskog govora i medicinskog znanja dolazi na samom kraju romana kada pripovedač nabraja povrede organa od kojih su ljudi umirali, te se srce, mozak, pluća, stomak, noge/ruke, pojavljuju, istovremeno, kao ono što jesu, vitalni organi, ali i kao književna građa: medicinski žargon i književni izraz slivaju se u upečatljiv jezički tok. Apendiks je, na primer, istovremeno i dodatak i slepo crevo. Pa ipak, ništa od toga još uvek ne donosi onaj najdublji razlog romanu. U redu, otkrio je student gnusnu podvalu, zainteresovao se za priču, istražio stvar koliko je mogao, pričao s jednim od Nenadovićevih kolega koji, naravno, laže, ispitao Nenadovićevu komšinicu i domaćicu, usput ispričao priču o sebi, svojoj babi i svome dedi, ali čak i ako bi sve to, zapravo, bilo dovoljno za sočnu priču, još uvek se nije dogodilo ono zbog čega je roman morao da bude napisan i zbog čega nosi naslov kakav nosi: ništa se nije desilo. Ono što opravdava roman dogodiće se na ličnom planu. Dok upoređuje tekstove iz bosanskog časopisa i članke koje Nenadović krivotvori i objavljuje u uglednim beogradskim novinama, Vidak pronalazi ime koje dobro zna. U tom trenutku njegov se svet nepovratno preobražava, a roman dobija razlog. Ostalo je majstorija mladog pisca.

Ako je tačno da se poslednjih godina srpska književnost lagano oporavlja od (pre)dugog tihovanja u beznačajnosti, jer shvatili su mladi pisci da se nešto u stvarnosti (nešto gnusno i opasno), ipak, desilo, da se i dalje dešava i da se s tim nečim imaju suočiti onim što imaju – svojim jezikom i svojim talentom – onda se Stefan Janjić priključuje Stevi Grabovcu, Lani Bastašić, Drašku Sikimiću te još nekolikim piscima koji su se svojim prvim romanima uhvatili u koštac s nemani nedogađanja: o da, nešto se desilo.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Slučaj Šabačko pozorište

13.septembar 2026. Sonja Ćirić

Odlukom direktorke, Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava a glume samo tri glumca

Šabačko pozorište je ostalo bez 15 predstava zato što je tako odlučila direktorka. Zbog toga 80 posto glumaca ansambla nije stalo na scenu godinu i po dana. Međutim, budžet pozorišta je 15 miliona dinara

Cenzura

12.septembar 2026. S.Ć.

Film Jasmile Žbanić je dobar za MoMu, ali ne i za direktorku Muzeja Jugoslavije

Bez obrazloženja, Gordana Vujović v.d. direktorka Muzeja Jugoslavije otkazala je prikazivanje filma Jasmile Žbanić „Blum – Gospodari svoje budućnosti“ na programu Leto u Muzeyu

59. Bitef

12.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sutra počinje Bitef, karata ima

Od 13. do 20. septembra biće odigrano sedam predstava Bitefa. Rasprodate su karte za rusku, gruzijsku i tursku predstavu, a za ostale nisu

Ekspo 2027

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Sukob Ekspa i Ministarstva kulture zbog konkursa za kulturno stvaralaštvo

Ministar kulture Nikola Selaković zapretio je da će oboriti konkurs Ekspa za kulturno stvaralaštvo ukoliko podršku ne dobiju kandidati koje favorizuje Ministarstvo, tvrdi izvor „Vremena“ blizak jednom članu komisije, što je zakočilo objavljivanje rezultata konkursa

ne:Bitef

11.septembar 2026. Sonja Ćirić

Tim ne:Bitefa: Naš gerilski poduhvat je izvan dometa vlasti

Dužnost bitefovske zajednice je da kroz ne:Bitef pruži otpor kidnapovanju zvaničnog festivala, kažu u timu koji 20. septembra organizuje ne:Bitef sa gostima i temama koje smo navikli da viđamo na Bitefu

Komentar
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure