img
Loader
Beograd, 27°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Premijere – Ružni, prljavi, zli

Beda i zlo, uzrok i posledica

14. oktobar 2020, 21:36 Marina Milivojević Mađarev
foto: dragana udovičić
Copied

Ceo svet je kartonsko naselje, svi smo ljuta sirotinja, svi smo ružni i prljavi, a otac porodice je zao i obećava nam i mnogo gore dane

Prva premijera u „novoj normalnosti“ u Beogradskom dramskom pozorištu je Ružni, prljavi, zli u dramatizaciji Slobodana Obradovića i režiji Lenke Udovički. Ova predstava je nastala na osnovu čuvenog istoimenog italijanskog filma iz 1976. godine reditelja i scenariste Etorea Skole, koji govori o životu jedne porodice u kartonskom naselju nadomak Rima sedamdesetih godina 20. veka. Film je svojevrsni omaž italijanskom neorealizmu, naročito filmovima Vitorija de Sike i Federika Felinija, mada ima sasvim drugačiji pristup temi. U neorealizmu je siromaštvo opšta situacija, kod Skole je to karakteristika izdvojene, zatvorene male zajednice. Dalje, neorealizam je priče iz surovog, sirovog i bednog miljea posleratne Italije ogrtao dozom sentimentalizma i humanosti i insistirao na čovečnosti ljudi sa društvenog dna želeći da kod publike izazove saosećanje. Etore Skola sentimentalizam zamenjuje groteskom, a melodramu apsurdom. On insistira da beda čoveka čini ružnim, prljavim i zlim kako i kaže sam naslov filma. U njegovim junacima, osim devojčice sa žutim čizmama, nema ničeg lepog ni humanog, a sam autor ne nudi nikakav izlaz i ukazuje na trajnu izolovanost junaka od dobrobiti savremenog, urbanog društva. Film prikazuje široku fresku različitih likova sa društvenog dna: prostitutke, džeparoši, prosjaci, skitnice… Epizode iz života kartonskog naselja su labavo povezane zapletom koji ima osnovu u antičkoj komediji: Otac porodice, pohotni i škrti starac, skriva novac koji je dobio kao premiju od osiguravajućeg društva, a za koji svaki član porodice misli da mu pripada i da bi tim novcem mogao da se izvuče iz bede. Kada se otac zaljubi i odluči da novac proćerda sa prostitutkom Izidom, porodica odluči da ga otruje, ali u tome ne uspeva. Otac se sveti tako što prvo pokuša da zapali kuću, a zatim da je proda drugoj porodici. Na kraju svi završe zajedno u istoj kući, u još većoj bedi koju odražava sada trudna devojčica sa žutim čizmama koja nemoćno okreće glavu od lepog Rima u koji je želela da se preseli na početku filma.

Pozorišna adaptacija ovog filma je deo repertoarske politike Beogradskog dramskog pozorišta koju forsira upravnik Jug Radivojević i koja bi ovo pozorište verovatno učinila jednim od zanimljivih u gradu da ga nije omela korona. Cilj je napraviti predstavu koju će publika rado gledati i preko gostovanja umetnika iz regiona uvezati pozorište sa drugim centrima. Adaptacija poznatih umetničkih filmova (pre ovoga Sumrak bogova i Ko se boji Virdžinije Vulf) obezbeđuju i popularnost i solidan umetnički nivo. Pozorišnu adaptaciju filma Ružni, prljavi, zli potpisao je, kao što smo već rekli, cenjeni i nagrađivani dramaturg sada već mlađe-srednje generacije Slobodan Obradović. Dramaturg je sledio filmsku priču i uvrstio u tekst predstave najpoznatije scene iz filma, ali ih je stilski pomerio. Akcenat je stavio na grotesku i apsurd tako da je pozorišna adaptacija stilom negde između Kralja Ibija ili Brehtove Prosjačke opere. Ovoj stilizaciji značajno doprinosi govor likova. Ostavljena su italijanska imena i toponimi, ali su u jezik ubačene tipične srpske psovke, kolokvijalni savremeni domaći žargon, upadice, izrazi i opservacije iz beogradskog urbanog intelektualnog miljea. Mešavina lokalnog i globalnog čini da predstava, za razliku od filma, ne govori o bedi u jednom naselju, već o opštoj bedi savremenog društva. Za razliku od filma gde je zlo posledica bede, u predstavi je beda posledica zla to jest grabljivosti oca porodice. Ova intervencija je naročito očigledna na početku i na kraju predstave. Glavni junak predstave i filma pater familijas Đaćinto Macadela ima monologe u kojima govori o porodici, ali se u stvari obraća publici kao svojoj porodici. Na početku predstave Đaćinto psuje i vređa svoju porodicu, a na kraju predstave direktno preti da će spaliti i uništiti sve i svakoga da bi zadovoljio svoju gramzivost. U ovoj tački predstava raskida sa filmom i govori o autorovim opservacijama o savremenom društvu u kome je, po njegovom osećanju, gramzivost postala vrhunska vrednost. Ovom intervencijom je Slobodan Obradović priču približio našem duhu vremena te slutimo da će mnoge u publici podići jeza od nekih replika i komentara.

U scenskoj postavci rediteljka Lenka Udovički je potpuno odustala od verizma i sasvim pomerila predstavu ka stilizaciji i groteski. U tome joj je pre svega pomogao Staša Zurovac koji je radio koreografiju i scenski pokret. On je učinio da porodica Đaćinte Macadele deluje kao homogen glumački ansambl. Naročito je efektan početak predstave kada čitava porodica iz dubine scene bukvalno izmili na proscenijum vukući očev krevet kao neku vrstu prestola kralja bednika. U saradnji sa glumcima Staša Zurovac je nastojao da svakom liku da individualnost što je veoma važno budući da se dramaturgija predstave sastoji od niza glumačkih minijatura. Najveću transformaciju je doživeo Jovo Maksić koji se bukvalno do neprepoznatljivosti transformisao u Babu to jest Đaćintovu majku. Svi glumci su napravili lepe minijature i čini nam se nepravednim izdvajati pojedince. No ako bi smo to ipak morali da uradimo istakli bismo Aleksandra Jovanovića koji igra transvestita i nesuđenog modnog kreatora Plinija, Nađu Sekulić, veliku majku porodice, i Marka Gvera koji se tokom predstave čak tri puta transformiše (igra prodavca, vračaru i sudiju). Glumački ansambl i koreograf Staša Zurovac su, verovatno kroz improvizaciju, razvili čitav niz duhovitih scenskih rešenja: WC je ispovedaonica, točak i konopac su motor, krevet je presto… Prilično smo sigurni da brojne vrcavosti u minijaturama ne bi bile moguće da se u čitav posao nisu uključili izvanredni scenograf Aleksandar Denić i kostimografkinja Bjanka Ažić Urusulov koji su, svako sa svoje strane, doprinosili igri i karakterizaciji likova. Na koreografiju pokreta prirodno se nadovezuje zvuk predstave. Kao što su glumci kroz pokret i igru sa predmetima dočaravali scenu i atmosferu to isto su uradili sa zvukom. Predstava zaista obiluje veoma zanimljivim i duhovitim pojedinačnim rešenjima. Međutim, početni zamah koji je predstava dobila koreografijom, scenografijom, kostimom i ansambl glumačkom igrom rediteljka nije uspela dalje da razvije. Čini se da nije ni mogla jer se priča predstave za razliku od filma razvija ravno. U filmu se nakon slikanja favele dolazi do preokreta u priču uvođenjem Izide, groteskne felinijevske erotske figure predivnih očiju. Otac porodice se iskreno, potpuno i na svoj način zaljubljuje u Izidu tako da čitav zaplet postaje apsurdno sentimentalan. Nasuprot tome pozorišna Izida (Iva Ilinčić) jednostavno ne može da doda tu dimenziju predstavi. Strast kao faktor promene ostaje deklarativna, a transformacija glavnog junaka nejasna. Posledično rasplet više proizilazi iz osećanja da to tako biti mora, jer se ništa ne može promeniti, a ne iz očigledne potrebe dramaturgije predstave. To se logično najviše odražava na igru glumca Ozrena Grabarića koji igra glavnog junaka Đaćintu Macadela. Njegov Đaćinto je jedan drčan, bezobziran tip nalik na Brehtovog Pičama, vlasnika firme „Prosjakov prijatelj“. S tim u vezi sasvim je ubedljivo njegovo obraćanje publici na početku i kraju predstave, ali nije jasan razvoj lika. No, to i nije do samog glumca, već više do postavke, a ponajviše zbog našeg ukupnog osećanja sveta koji stvaraoci ove predstave jako dobro prezentuju na sceni. Ceo svet je kartonsko naselje, svi smo ljuta sirotinja, svi smo ružni i prljavi, a otac porodice je zao i obećava nam i mnogo gore dane. Izlaza, dakle, nema. Šta nam je činiti? Da sedimo i plačemo nad svojom sudbinom? Ili da ipak odustanemo od sopstvenog weltschmerza koji ova predstava dobro odražava.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Junaci filma izviruju iza peščane dine

Njuzleter

02.jun 2026. R.V.

Čitajte Međuvreme: Kako do besplatnih ulaznica za bioskop

„Vreme“ u svom njuzleteru vodi čitaoce na filmove „Histerija“ i novi film iz serijala „Ratova zvezda“, a poklanjamo knjigu „Rođaci sa Sicilije“ Leonarda Šaše. Prijava na njuzleter prosta i besplatna

Festival knjige

01.jun 2026. S. Ć.

Beogradski festival evropske književnosti: Razgovori u vreme kad ih nema

Tri panela posvećena važnim pitanjima književnosti i kulture na 15. Beogradskom festivalu evropske književnosti, u vreme kad su razgovori o kulturi retki

Nagrada

01.jun 2026. S. Ć.

Arhitektonski događaj 2025: „Amfiteatar kulture“ Josifovskog kao javna artikulacija bunta

Po oceni žirija Društva arhitekata Beograda, „Amfiteatar kulture“ Andreja Josifovskog Pijaniste je arhitektonski događaj 2025. jer prevazilazi okvir umetničke instalacije i postaje kritički komentar stanja kulture i kulturne politike u gradu

Novi Pazar

31.maj 2026. S. Ć.

Mikser festival u Novom Pazaru: Zvuk „Novog svijeta“

Jubilarni 15. Mikser festival biće održan u Novom Pazaru, gradu mladosti. Učestvuju Partibjekersi, Vroom, Marčelo, Amira Medunjanin i slični, a na programu su i pozorišne predstave

Oktobarski salon

31.maj 2026. Sonja Ćirić

Oktobarski salon je u opasnosti, odgovorna je gradska vlast

Četiri meseca pre početka 61. Oktobarskog salona nisu počele pripreme ove najveće likovne manifestacije u državi, a budžet je umanjen četiri puta

Komentar
Naprednjaci u predizbornoj kampanji

Pregled nedelje

Kederi i štuke – naprednjački lanac ishrane

Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane

Filip Švarm

Komentar

Videla sam komšiju u Ćacilendu

Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu

Marija L. Janković

Komentar

Prikaze Vučićevih košmara

U subotu je konstituisano političko telo koje će posmrtne ostatke Vučićevog režima da otpremi na đubrište istorije. Eto, to se dogodilo 23. maja

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1847
Poslednje izdanje

“Ti i ja, Slavija”

Simbol pobune i narodne volje Pretplati se
Slučaj Veselina Milića

Policijski crni labud u predsednikovom bazenu

In memoriam

Prof. Dragoljub Mićunović Mićun

Intervju: Vesna Pusić

Srbija je spremna za političke promene

Reportaža

Kota 2525: bitka na Kajmakčalanu

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure