Još pre dolaska Misije MMF-a u Beograd bilo je jasno da budžet Srbije za 2012. godinu nije u skladu sa onim što je dogovoreno u okviru Sporazuma o predostrožnosti, iza koga stoji mogućnost povlačenja oko 1,1 milijardu dolara zajma u slučaju vanrednih problema
Vest da je Misija MMF-a, sa novom šeficom Zuzanom Murgasovom na čelu, koja je u Beogradu vodila pregovore sa našom delegacijom od 2. do 8. februara, odbila da autorizuje reviziju Sporazuma iz predostrožnosti sa Srbijom, zbog znatnog prekoračenja državne potrošnje predviđene u budžetu za 2012. godinu (za oko 300 miliona evra), pre nego što se izvrši rebalans tog budžeta „u skladu sa dogovorenim projekcijama“ – već je izazvala veliku nervozu u zemlji, kako među privrednicima i stručnjacima tako i u građanstvu. Tim pre što je naglo dodala vetar inače uobičajeno povećanoj tražnji za devizama na početku svake godine – pa je cena jednog evra samo u dva dana poskočila za više od dva dinara (9. februara evro je koštao u nekim menjačnicama i oko 109 dinara). Taj trend srozavanja vrednosti dinara prema stranom novcu trenutno je zaustavljen masivnom intervencijom Narodne banke Srbije, sa oko 62 miliona evra krajem protekle sedmice, ali strah koji je naznaka takve lavine izazvala, ostaviće trajne posledice na „devizna očekivanja“ u najširim slojevima poslovnih ljudi i građana.
Još pre dolaska Misije MMF-a u Beograd bilo je jasno da budžet Srbije za 2012. godinu nije u skladu sa onim što je dogovoreno u okviru Sporazuma o predostrožnosti, iza koga stoji mogućnost povlačenja oko 1,1 milijardu dolara zajma u slučaju vanrednih problema. Naime, još 23. decembra prošle godine Bord MMF-a odbio je da odobri reviziju Sporazuma pozivajući se na prekoračenja u budžetu Srbije za oko jedan odsto projektovanog BDP-a za 2012. godinu. Osnovne primedbe su bile u pogledu državnih garancija za kredit za likvidnost Srbijagasa od 192 miliona evra kod Evropske banke i za zajam za dokapitalizaciju Komercijalne banke od 100 miliona evra, kako bi se Srbiji sačuvao većinski paket akcija u ovoj kući, to jest kako bi se sprečilo da Evropska banka stekne kontrolni paket akcija u ovoj firmi u kojoj već drži četvrtinu vlasništva.
Kako je „pojašnjeno“ uoči neuspelih februarskih pregovora, „Srbijagas“ traži garancije za svoj kredit „zbog razlike u nabavnoj i prodajnoj ceni gasa“ (Bajatović, „Politika“ od 31. januara), dok je zajam za dokapitalizaciju Komercijalne banke predviđen za kraj godine a, kako je izjavio Dragan Santovac, potpredsednik Komercijalne banke, on je predviđen ugovorom između Srbije i suvlasnika banke, Evropskom bankom za obnovu i razvoj – i neće se odnositi na Komercijalnu banku Budva i Komercijalnu banku Banja Luka, nego samo na Komercijalnu banku Beograd.
Vlada je, čini se, iskazivala tokom januara spremnost da se „pogađa“ oko spomenutih garancija u budžetu, to jest da od nekih od njih i odustane, to jest obeća da će odustati. No, iz vrhova ekonomske vlasti u Srbiji jedino je guverner NBS-a Dejan Šoškić snažno insistirao da se ulože dodatni napori da se obezbedi revizija Sporazuma sa MMF-om, upravo zato što je 2012. godina izborna godina i što „nosi niz neizvesnosti na međunarodnom ekonomskom i političkom planu“.
Predstavnici vlade Srbije, uključujući i premijera i ministra finansija Mirka Cvetkovića, u našu javnost su još u toku pregovora sa Misijom izneli tvrdnju da je budžet Srbije u skladu sa Sporazumom o predostrožnosti, a da su spomenute garancije, koje obim tog državnog žiriranja podižu sa 30 na oko 45 milijardi dinara unete u budžet samo zbog toga što se ne zna tačno koje će tri, od pet predviđenih, doista biti i aktivirane. Cvetković je tako 5. februara (na Prvoj TV) izjavio da su te garancije „projektnog tipa i da Vlada nije sigurna koje će od njih realizovati ove godine“. Nešto slično će kasnije (10. februara), kada je Sporazum sa MMF-om već bio „zamrznut“, izjaviti i predsednik Republike Boris Tadić u Novoj Varoši: „Problem je u tome što MMF traži da Srbija smanji garancije kao država na određene projekte, a mi ovoga trenutka ne znamo tačno koji će projekti biti izvedeni… Živimo u potpuno vanrednim okolnostima. Niko ne može predvideti šta će ovog trenutka biti potrebno posebno finansirati.“
Bez obzira na to što parlamentarni i predsednički izbori, domaća i evropska ekonomska kriza i trenutno veliko snežno nevreme doista predstavljaju „vanredne okolnosti“ – izgovor za ugrađivanje oko 300 miliona evra viška potencijalne potrošnje u ovoj godini, dat sa najviših mesta, deluje gotovo naivno. Pošto je reč o već iskusnim državnim funkcionerima, ta komotna prozirnost izgovora pred MMF-om daje povoda za zaključak da su vladajuće snage u Srbiji gotovo namerno išle na privremenu suspenziju nadzora MMF-a nad domaćom ekonomskom politikom – kako bi u doista „vanrednim okolnostima“ imale odrešene ruke u pokušaju da prebrode izborni ciklus sa dopingovanom javnom potrošnjom koja navodno stvara trenutnu iluziju poboljšanja ekonomskih prilika. Ovoga puta rezolutan stav MMF-a, ma kakvi razlozi stajali iza njega, takav manevar sada problematizuju – to jest on postaje kontraproduktivan ne samo u realnom nego i psihološko-političkom smislu.
U realnom finansijskom smislu „napinjanje“ državnih obaveza u budžetu za 2012. godinu delovalo je prilično riskantno, jer je već krajem prošle godine postalo jasno da je projektovani osnovni indikator, porast BDP-a Srbije za 1,5 odsto, previše optimističan, a od njega zavisi i sve ostalo, a pre svega projektovani dozvoljeni budžetski deficit od 4,25 odsto. Tek kasnije će, upravo u vreme pregovora sa Misijom MMF-a biti objavljena i zvanična projekcija NBS-a da u 2012. godini ne treba očekivati rast BDP-a veći od 0,5 odsto. Još manje optimizma u tom pravcu pokazali su članovi Fiskalnog saveta (Petrović i Vučković), koji uz to stalno dokazuju da je vlada već na kritičnoj razini zakonski limitiranog učešća javnog duga u BDP-u zemlje od 45 odsto. Pojednostavljeno, svima je jasno da se usvojeni budžet mora rebalansirati tokom godine, ali nije jasno zašto su onda u taj budžet ubačene sve zamišljene državne garancije, pogotovu ona za Komercijalnu banku, predviđena za kraj godine?
Iako o samom toku pregovora sa Misijom MMF-a javnost nije detaljnije izveštena, a izostala je i uobičajena konferencija za novinare šefice Misije, može se naslutiti da se od srpske strane tražilo da „formalizuje“ odustajanja od prekoračenja u državnim garancijama, to jest tražen je rebalans budžeta. No, taj zahtev predstavnici Srbije nisu prihvatili, izgovarajući se nemogućnošću da taj rebalans sprovedu u raspuštajućoj Skupštini Srbije. Zbog toga je Sporazum „zamrznut“, što znači da on trenutno ne postoji. Istina, predstavnici Vlade su izjavili da će ga oni sprovoditi, valjda jednostrano. Ta izjava je data u okviru pokušaja da se predstavi kako Sporazum nije propao i da se uopšte uzev minimalizuju njegove loše posledice.
Stručnjaci i bankari su, međutim, gotovo jednodušno i nedvosmisleno loše ocenili odlaganje revizije Sporazuma sa MMF-om, upozoravajući, poput Draginje Đurić, predsednice Izvršnog odbora Inteza banke, da bi „nepridržavanje dogovorenih fiskalnih pravila moglo nepovoljno da utiče na procenu rizika zemlje, uslove zaduživanja na međunarodnom tržištu, kao i na nivo direktnih stranih investicija u budućnosti“ („Blic“ od 11. februara).
Veoma je nezahvalno prognozirati dalji tok stvari u ekonomiji Srbije, posle „zamrzavanja predostrožnosti“, jer tu nije reč o tome da li će takav interregnum izazvati ili neće izazvati krupnije posledice na konjunkturu, već samo o tome koliko će priprema MMF-a za Srbiju posle izbora loše uticati na sve ekonomske pokazatelje i prilike, koje ni inače nisu povoljne.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!