
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Vlada Srbije ima još deset dana da smisli šta će sa policijskim sindikatima. Jedan im je već u štrajku, a svi ostali sačekaće do 18. februara. Ako se do tada ne dogovore, imaćemo skoro pa generalni štrajk policajaca
Štrajkuje prosveta, medicinari prete štrajkom, a Nezavisni sindikat policije (NSP) pridružio se prosveti. Još nije jasno koliko je organizacionih jedinica MUP-a obuhvaćeno, ali NSP je drugi po broju članova i drugi reprezentativni sindikat priznat u MUP-u. Policijski sindikat Srbije (PSS), najjači od svih, još je uzdržan, ali je stavio do znanja da će do 18. februara čekati na odgovor Vlade – pa ako im ne bude po volji, priključuju se štrajku zajedno sa preostalim sindikatima policajaca i vatrogasaca, kaže za „Vreme“ Veljko Mijailović, predsednik PSS-a. Mesta za pogađanje ima, slažu se sve strane, ali cenjkanje će potrajati.
Oko zahteva se svi sindikati slažu; ne slažu se oko taktike i pristupa: jedni imaju više, drugi manje strpljenja. Ovi strpljiviji sumnjiče one nestrpljive da imaju zadnje namere: da na brzinu i na galamu privuku sebi još više članova. Bitno je, međutim, da se oko zahteva slažu svi. Prvi i – očekivano – najvažniji zahtev je povećanje plata za 40 odsto. To je, opet razumljivo, za Vladu najbolniji zahtev, iz razloga očiglednih, i tu će biti teških pogađanja do idućeg ponedeljka kada dve strane treba da se opet nađu. Ostali zahtevi lakši su za Vladu, naizgled barem. Policijski sindikati, naime, traže izmene dva člana Zakona o policiji: 147, st. 3 i 168. Član 147 reguliše plaćanje prekovremenih i ostalih vanrednih radnih sati; član 168, na čijim izmenama policajci već godinama insistiraju, predsednik NSP-a Velimir Barbulov za „Vreme“ definiše kao „kršenje pretpostavke nevinosti“. Taj član, kaže on, omogućava raskid radnog odnosa sa policijskim službenikom samo na osnovu krivične prijave podignute protiv njega od tužilaštva, bez čekanja na pravosnažnu presudu. Samo na osnovu takve prijave, direktor policije može da otpusti policajca. Time se, insistira on, policijski službenici dovode u neravnopravan položaj u odnosu na ostale građane. Uostalom, takav je i slučaj sa čl. 147, a u odnosu na druge državne službenike i nameštenike. Član 168 možda je imao neki praktični (mada teško i pravni) smisao u vreme kada je policija bila polako čišćena od kadrovskih naslaga Miloševićevog režima; sada, u situaciji stabilizacije i opšteg boljeg kvaliteta policijskih kadrova, taj praktični smisao se gubi, a taj član sada već šteti ugledu MUP-a.
Treći zahtev, s tačke gledišta policajaca ne manje važan, odnosi se na uniforme i opremu. Velimir Barbulov kaže da su poslednje uniforme kupljene još 2007. i da se – što verujemo – vremenom i prirodom posla brzo habaju. Jedan sagovornik „Vremena“ iz Beogradske brigade kaže da kvalitet uniformi i opreme (opasači, futrole, pribor) nije bio dobar: „Uvereni smo da se za te pare moglo dobiti i bolje, ali dobro. Beogradska policija sada dobija nove zimske jakne: izgledaju bolje, ali tek treba da vidimo kakve su. Problem je u tome što se te uniforme i oprema ne testiraju neko vreme pre potpisivanja ugovora na velike količine.“ Sindikalci dodaju i da su kolege u unutrašnjosti u gorem položaju od onih u Beogradu kad je o odeći i opremi reč.
Pred Vladom Srbije sada je platforma za potpisivanje posebnog kolektivnog ugovora za policiju oko koje su se u principu složile obe strane. Veljko MIjailović iz PSS-a kaže da upravo stoga sindikat kome je na čelu nije hteo da se odmah pridruži štrajku koji je započeo NSP. „Na taj način“, kaže on, „Vlada može pregovore da prekine pod izgovorom da smo mi prekinuli pregovarački proces.“ Sada, međutim, vreme ističe i „PSS je spreman da se 18. februara priključi štrajku ako se do dogovora s Vladom ne dođe“, kaže on, „pa da vidimo na šta će Srbija da liči bez nas“. Policijski sindikati pokazali su velikim delom da su strpljivi i skloni pregovaranju. Videćemo za desetak dana hoće li ih to i spasti.
U petak, petog septembra, izveštavala sam sa novosadskih ulica. Ovo su neki od utisaka iz noći koja je zgranula Srbiju
Napadi na lokale, na ljude koji sede u kafanama, upadi u školska dvorišta… Sve je to deo sistemskog zastrašivanja pobunjenog društva. U zemlji u kojoj institucije ne rade u interesu građana, ostaje samo da verujemo jedni drugima i da se međusobno čuvamo
Kada smo razumeli da se situacija znatno smirila, ljudima smo, rasterećeni, rekli da mogu da idu. Izašli su iz zgrade i posle samo par minuta nastao je pravi stampedo. Utrčali su nazad na fakultet, policija ih je jurila. Veterani su bili ispred zgrade i sprečavali ulazak policije. Tada sam izašao i rekao policiji da nije pozvana, da nema potrebe da ulazi, da je situacija pod kontrolom. Sve u svemu, događaji su bili tako dramatični da je vrlo lako moglo doći do mnogo ozbiljnijih posledica
Vučić je u kampanji u kojoj proba različite poruke i pristupe jer se podrška umanjila, a njegov legitimitet je doveden u pitanje. I još gore, polako prestaje njegova kontrola ulice – što je bila sve vreme njegova osnovna prednost u odnosu na političke protivnike i pobunjene građane
Hajka protiv Vulevića krenula je početkom godine preko opskurnih državnih tabloida, a nastavio ju je Aleksandar Vučić. Pozivajući se na pisanje opskurnog lista “Tabloid” – koji javno proziva u svakoj prilici – predsednik Srbije je na televiziji “Prva” rekao da se “ne plaši ni onih generala u policiji koji su likvidirali vođe zemunskog kriminalnog klana Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića, a koji se ‘tajno sastaju’ sa Draganom Bjelogrlićem”. Kakvi su to bili tajni sastanci kada se zna da su Bjelogrlić i Vulević venčani kumovi
Vreme nasilja: Protest u Novom Sadu u pet slika
Bes, pendreci i suzavac Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve