Otac koji je očigledno sina vaspitao da bude pošten nije mogao da obuzda gnev zbog takve pretpostavke nastavnika i pokazao mu je da otac može da nauči sina poštenju, ali i nasilju zbog pretpostavke nastavnika da je prepisivao
BEZ ZAŠTITE: Žrtve nerealnih očekivanja
Otac jednog đaka u niškoj Osnovnoj školi „Ivo Andrić“ pretukao je nastavnika srpskog jezika zbog slabe ocene na pismenom zadatku. Incident se dogodio na malom odmoru, pred učenicima i kolegama nastavnika, koji je učeniku za pismeni zadatak sa temom o Banoviću Strahinji dao dvojku. Verbalnu podršku svom suprugu davala je i majka deteta koja je sa vežbankom u ruci „objasnila“ nastavniku da nije u pravu.
Roditelji učenika najpre su želeli da pitaju nastavnika zbog čega je pismeni njihovog sina ocenjen niskom ocenom i ispred učionice ga verbalno napali. Nastavnik je pokušao da objasni da sumnja da je njihov sin prepisivao na času. Otac koji je očigledno sina vaspitao da bude pošten nije mogao da obuzda gnev zbog takve pretpostavke nastavnika i pokazao mu je da otac može da nauči sina poštenju, ali i nasilju.
Srećom po nastavnika, učenik nije dobio jedinicu za pismeni zadatak, jer bi priča verovatno mogla da posluži kao scenario za horor film. Ovako, nezadovoljni roditelj završio je samo s prekršajnom prijavom koju je protiv njega podnela niška policija, a nastavnik s lakšim povredama.
„Koreni ovakvog ponašanja su duboki, najpre zbog toga što danas roditelji imaju jako nerealna očekivanja od svoje dece. Suština je u tome da oni ne prihvataju svoje dete onakvo kakvo ono jeste sa svim potencijalima, vrlinama, ali i manama, već su spremni da prihvate neku sopstvenu sliku o detetu. U takvim okolnostima pate svi, a pre svega dete koje ne može da odgovori prevelikim očekivanjima roditelja i ostvari njihove neostvarene ambicije“, objašnjava psiholog centra za socijalni rad u Nišu Violeta Blagojević.
Prema njenim rečima, mnogi roditelji pokušavaju da svoje neostvarene želje i ono što oni kao deca nisu mogli da učine i postignu, postignu preko svoje dece. U takvim situacijama, prema oceni psihologa, osim dece pate i roditelji jer im dete nije onakvo kako oni žele da bude, „pa se osećaju neuspešnim jer im dete nije ispalo po onom šnitu kako su želeli da ga skroje“. „Važno je da se tada roditelji osećaju promašenim i, da bi se odbranili od tog osećanja, mogu da skliznu u agresiju“, kaže Violeta Blagojević.
Sigurno da je malo učenika kojima roditelji nisu bar jednom umesto njih napisali zadatak. Razlog za roditeljski povratak u škole kroz domaće zadatke može i da izgleda opravdan s obzirom na školski raspored đaka i opterećenost, raznim reformama i pokušajima reformi. „Ipak, roditelji su zaboravili da je učenje dečji zadatak i dečji problem i da dete mora samo da rešava neke svoje probleme u školi. Roditelji često imaju običaj da im napišu domaći zadatak. Na taj način pružaju deci medveđe usluge. Takođe, kada dete dobije nižu ocenu ili ima neki problem u školi, roditelji su često nekritični i spremni da umesto deteta odrađuju deo njegovog posla“, kaže Blagojević.
„Slični incidenti s roditeljima problem su mnogih gradskih škola, koje postaju potpuno nezaštićene institucije. Pojedini roditelji su prava učenika i svoja lična prava počeli da zloupotrebljavaju. Njihove želje nisu usklađene s mogućnostima dece i postaju nerealni kada je reč o ocenama. To je posebno izraženo na polugođu i na kraju godine, kada od roditelja ne možemo da prođemo hodnikom. Kako ovo nije usamljen slučaj fizičkog obračunavanja roditelja s nastavnikom zbog ocene, ostaje nam još samo pitanje da li će jednog dana neko da ušeta u školu s pištoljem i tako ispuni svoje želje“, kaže direktorka škole „Ivo Andrić“ Slavica Tomić i objašnjava da problem može da reši jedino država.
U zemlji u kojoj je nasilje bilo važan deo državne politike nije ni čudno da u društvu ne postoji jasno razvijena svest o nasilju. Incident u niškoj školi mogao bi da posluži svima koji se već godinama pitaju otkud toliko povećano nasilje u školi. „Ne samo što je strašna priča o tome kako roditelj tuče nastavnika na radnom mestu pred učenicima i kolegama, još je strašnija druga strana priče – kakvu je poruku pružio takav roditelj pre svega svome detetu, a onda i ostaloj deci. Tu se vraćamo na priču o tome da je nasilje dozvoljeno i da nasiljem možeš sve, a drugi ti ne mogu ništa. Često u slučaju nasilja u porodici i izvan nje pravosuđe ne reaguje na pravi način“, kaže psiholog Violeta Blagojević uz ocenu da na nasilje mora da se odgovori represijom. „Ukoliko na nasilje ne odgovorimo represijom, nasilja će i dalje biti. Plašim se da ćemo imati još goru situaciju ukoliko ne radimo s mladima na razvijanju svesti o tome šta je nasilje i šta je dozvoljeno.“
Oni koji su dužni da primenjuju represiju odlučili su se za prekršajnu prijavu za remećenje javnog reda i mira, protiv oca koji je nasrnuo na nastavnika u Osnovnoj školi „Ivo Andrić“. „Otac učenika Jovica Gligorijević do sada nije evidentiran kao izvršilac remećenja javnog reda i mira i zbog toga nema elemenata za krivičnu odgovornost“, saopšteno je u niškoj policiji.
Policija je nakon incidenta apelovala da učenici, roditelji i nastavnici pokažu više tolerancije, ali je i ocenila da ovakva dešavanja nisu česta pojava, mada je „bilo pojedinačnih slučajeva“. Tako će nezadovoljni otac, koji je učenike za početak naučio da nasiljem mogu da reaguju na lošu ocenu, proći uz nekoliko hiljada dinara eventualne kazne kod sudije za prekršaje. Policija je poslala poruku svim roditeljima da ukoliko im pretekne nekoliko hiljada dinara, nezadovoljstvo radom nekog profesora mogu da ispolje nasiljem. Ne bi bilo čudno da posle ovakve odluke policije neko dete zamoli tatu da prebije nastavnika koji ga nervira, a ono će mu kaznu platiti od džeparca.
Ferka pred tatom
U kojoj je meri nasilje sastavni deo porodice najbolje ilustruje primer iz niške srednje škole, gde je otac posle tuče svog sina s jednim vršnjakom primenio originalnu vaspitnu meru. Valjda da bi svom sinu povratio samopouzdanje, naterao ga je da se pred njim potuče s vršnjakom. Ishod tuče nije ni važan, ali je sin svakako naučio lekciju – nasiljem možeš sve.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!