Ko je bio, za šta je osuđen, a za šta osumnjičen Dušan Vučković Repić, koji je nedavno preminuo u zatvoru
ZVORNIK 1992. I ŠABAC 1994: Dušan Vučković-Repić okrenut leđima…
Na jutarnju prozivku 12 pritvorenika u grupnoj sobi beogradskog Centralnog zatvora nije se u prošlu nedelju oglasio Dušan Vučković (42) zvani Repić. Ostao je u krevetu hladan i ukočen, te nije bilo teško ustanoviti da je mrtav. Uzrok smrti, prema nalogu dežurnog istražnog sudije, ustanoviće se obdukcijom u Institutu za sudsku medicinu.
Ime Dušana Vučkovića i njegovog brata Vojina zvanog Žuća, inače komandanta zloglasne „patriotske“ bande nazvane „Žute ose“, kojoj je pripadao i Repić, pojavilo se u maju 1994. godine kada su obojica bili izvedeni pred sud u Šapcu. Dušan zbog ubistva 16 Muslimana (priznao sedam), ranjavanja 20 zatočenih ljudi u čelopečkom Domu kulture i silovanja jedne Muslimanke kojoj je uzgred oteo hiljadu maraka, a Vojin zbog posedovanja veće količine oružja.
…i u sudnici
Proces je u startu bio obogaljen činjenicom da niko nije hteo da svedoči protiv braće Vučković. Što iz straha, što iz solidarnosti. Prvog dana suđenja sudnica je bila prepuna TV kamera kao i novinara domaćih i stranih, ali ubrzo je bilo svima jasno da je reč o loše režiranom pokušaju obmane, odnosno stvaranju utiska da se u Srbiji sudi domaćim ratnim zločincima. Obavljeno je to krajnje nevešto, pogotovo što su, na primer, Vojin i predsednik sudskog veća u bliskom kontaktu šaputali jedan drugom, tako da ni ostali članovi veća nisu mogli da čuju njihovo domunđavanje. Naravno, drugog dana suđenja nijednog izveštača nije bilo u sudnici. Niko nije naseo na jeftin trik tobožnjeg nezavisnog i pravednog suđenja. Repić je bio osuđen na sedam godina zatvora, a Vojin uslovno, ali je Vrhovni sud Srbije Repiću povećao kaznu na deset godina, koje je on odležao i bio potom pušten na slobodu. Ali ne zadugo, budući da je sud u Hagu vodio opsežnu istragu povodom počinjenih zločina u Zvorniku i čelopečkom Domu kulture i saslušao sijaset svedoka, očevidaca zverstva nad nedužnim civilima – Muslimanima i prvi put domaćem tužilaštvu za ratne zločine prosledio obimnu dokumentaciju iz koje je bilo vidljivo da je Repić u Šapcu bio suđen za samo delić nedela koje je počinio. Uhapšen je 17. marta ove godine i nakon istrage našao se u optužnici Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu zajedno sa još šestoricom optuženih za najmonstruoznija zverstva počinjena u Zvorniku i okolini nad nedužnim civilima od početka maja do polovine jula 1992. godine.
Još na suđenju Dušanu Vučkoviću u Šapcu sud je konstatovao da je on bio pri smanjenoj uračunljivosti kad je ubijao i sakatio civile muslimanske vere zatvorene u Domu kulture u Čelopeku. Biće, ipak, da je Dušan bio ozbiljan psihopata jer kako inače objasniti njegova zverstva kao i grupe zločinaca koje je prema optužnici Tužilaštva za ratne zločine, najčešće on predvodio. „On je u više navrata i danju i noću ili svi zajedno ili u manjim grupama ili pak pojedinačno, od zatočenih lica oduzimao novac i zlatne predmete i nad njima vršio fizička mučenja, telesna povređivanja, sakaćenja i ubistva sa nanošenjem velikih patnji“, piše u optužnici. Tužilaštvo takođe navodi da je Vučković naređivao, odnosno prisiljavao očeve i sinove zatvorenih civila kao i lica koja nisu u srodstvu da međusobno vrše protivprirodni blud. „Neutvrđenog dana okrivljeni Vučković je naredio da očevi i sinovi izađu na binu u Domu kulture, da se potom skinu goli i vrše oralni seks među sobom, ustima i u anus, sa promenama uloga što su ovi morali i činiti…“ Tužilaštvo u optužnici navodi imena očeva i sinova. „Ostalim oštećenim licima Vučković je naredio da to moraju posmatrati, zatim okrivljeni Vučković stavlja cev malokalibarske puške u usta Damiru Bikiću, i podizanjem usta cevi puške prinuđava Damira da se propne na prste, pa kad je od njegovog oca dobio izgovor da mu je to jedini sin, odgovorio da ga više nema i pucnjem u usta Damira lišio života, a potom iz iste puške lišio života i Saliha Hadžiavdića, Hasana Halilovića, Fikreta Jahijagića, Himze Kuršumovića i Alije Atlića a ranjenog Šabana Bikića ubodom noža lišio života, a za koje vreme je okrivljeni Korać Ivan sa ‘Puftom’ tukao druga lica metalnom i drvenom palicom…“ U mnogim počinjenim zverstvima učestvovao je i čovek po nadimku Pufta, kojeg inače Tužilaštvo za ratne zločine nije uspelo da identifikuje i nađe. Optužnica inače tereti pomenutog Puftu da je 13. 6. 1992. nožem odrezao penise dvojici Muslimana (Tužilaštvo navodi imena) a da je potom Dušan Vučković odsekao uho Enesu Čikariću i naredio da svoje odrezane organe moraju pojesti za koje vreme je okrivljeni Korać Ivan ispred Doma kulture pucanjem iz automatske puške ubio Nuriju Hadžiabdića i još jedno N.N. lice…“
Osim Dušana Vučkovića Tužilaštvo za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv Grujić Branka (61), Popović Branka (56), Slavković Dragana (43), Korać Ivana (33), Filipović Siniše (31) i Dragićević Dragutina (37).
Grujić Branko i Popović Branko optuženi su zbog počinjenih zločina u Domu kulture, s tim što se Grujić i Popović terete i za prisilno preseljenje civilnog stanovništva iz sela Kozluk i Skočić.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kada pričamo o formalnim vezama opozicije, tu se govori o dogovorima lidera, pozicioniranju u javnosti, raspravi u medijima. Suština promene je u masovnom uključivanju građana. Ako je ovo cilj povezivanja, onda je to nešto što je suštinski važno kako bi se zajedno pokrilo 16.000 kontrolora na izborima i obavila uspešna terenska kampanja. Kada imate stranku-kartel koja je okupirala sistem i protiv koje se borite, jedini način da pobedite jeste stvaranje masovnog fronta i pokreta. Prosto medijsko povezivanje i pozicioniranje opozicionih lidera i javni sastanci nisu ključ za takvu promenu
“Ključni faktor za izbore na leto jeste to što će vlast proceniti da na jesen neće imati bolju situaciju po sebe kad je reč o izbornom rezultatu. Naime, posle leta, zbog ekonomske situacije, može da im se desi dodatno krunjenje glasača”, smatra analitičar Aleksandar Ivković
Izbori za Studentski parlament Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu (II deo)
“Zahvaljujući našim profesorima, zadržan je optimizam i elan i dogovoren je sastanak sa predstavnicima obe organizacije (“Medicinski krug” i SINAPSA), prodekanom Živaljevićem, v. d. dekanom Trajkovićem i nezavisnim profesorima”, kažu za “Vreme” predstavnici Studentskog protesta. “Čekajući petak i potvrdu svih pozvanih članova, organizacija SINAPSA uz pomoć profesora i advokata sastavlja krivične prijave i tužbe”
Kao dete rođeno i odraslo u komunizmu-socijalizmu, rano sam naučio značaj Prvog maja. To je bio dan kada mama nije radila, za razliku od tate koji je imao takav posao da se radilo uvek ako ste radnik i ako su se delile Prvomajske nagrade. Ukratko, mama je tog dana bila kod kuće, a tata – zavisno od slučaja do slučaja
Dečji program RTS-a nekad i sad, uz upitnu budućnost
Vladimir Manojlović je ceo radni vek proveo u Redakciji programa za decu. Kad je novom sistematizacijom programa RTS-a pripojena drugoj redakciji, napisao je pismo piscima i ostalim autorima za decu da to spreče. Ovo je njegova priča
Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!