
Šumovi u vlasti
Ružić na protestu 15. marta u Beogradu: Idem, kako ne idem
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
Gotovo dve decenije naše visoko školstvo se kretalo putevima stagnacije i padova. Suštinske reforme su izostajale. Institucionalni sistem se raspadao a profesionalizam nepovratno iščezavao. Sledstveno je nastupilo vreme velikih destrukcija, degradacija i dekadencija. Nasilno su izmeštene i pokrenute velike mase stanovništva, sa još nesagledanim efektima
Prva debata je predviđena za kraj oktobra, uz učešće ambasadora Italije kao predstavnika zemlje predsedavajućeg Savetom ministara EU-a. Italijansko predsedavanje Evropskom unijom za nas je dodatno značajno jer je reč o zemlji koja je tradicionalno zainteresovana za region Zapadnog Balkana i koja pruža podršku pridruživanju Srbije i Crne Gore Evropskoj uniji. Za vreme italijanskog predsedavanja počela je izrada Studije o izvodljivosti pregovora o pridruživanju. Prvi put je uspostavljen formalni politički dijalog na najvišem nivou kao nov oblik saradnje SCG i EU-a a obezbeđeno je pružanje makroekonomske pomoći našoj zemlji.
Nedovoljno obrazovani i pogrešno vaspitavani ljudi postali su lak plen prizemnih političkih fantazija i umišljenosti sa kojima se ne izlazi lako na kraj, jer su uslovljene lažnim i zavodljivim egalitarizmom i nerazumnom sveopštom samodovoljnošću na ekstremno niskim nivoima. Tako je stvoren svojevrstan paradoks da svako može obavljati svaki posao, a da su zalaganje i uspeh u formiranju solidnih institucija mogući sa ljudima niske profesionalne pripremljenosti, snalažljvim laicima i improvizatorima. Stoga ne čudi odsustvo ozbiljnije zainteresovanosti da se ozbiljno prate i analiziraju kvantitet i kvalitet diplomiranih studenata, specijalizanata, magistara i doktora nauka. Iluzorno je očekivati da proradi berza stručnjaka, tržište rada u uslovima blokiranog privrednog sistema, moratorijuma pravnog sistema i nekonsolidovanog političkog sistema. S druge strane, dužina studiranja, planirani i iznuđeni prekidi, pa potom dugo iščekivanje (prikladnog) posla po sticanju diploma uzrokovali su pojavu kvazistručnjaka, uz to najčešće nespremnih za dodatno (re)obrazovanje.
Favorizovani centralizam i uniformnost obrazovnog sistema, naspram decentralizovanog i diverzifikovanog obrazovnog sistema u razvijenim društvima, nije u našim uslovima stvorio stanje konkurentnosti među obrazovnim institucijama, bez koje nema napretka. Razvijena kompeticija obrazovnih modela je ključni pokretač u formiranju stručnjaka visoke profesionalnosti, koji su u stanju da pomeraju civilizacijske granice u širokom spektru stvaralaštva. U naprednim društvima konkurentnost je dodatno snažno podstaknuta kada su u sferu obrazovanja, pored crkve i države, „uplovili“ i privatni univerziteti i fakulteti, koji su u nekim sredinama, tokom vremena, visoko nadmašili državne univerzitete. Naš privatni sektor, decenijama osujećivan, pa potom selektivno i pristrasno podstican, nije imao niti ekonomske snage niti vizije da se upusti u područja koja su zahtevala posedovanje široke informisanosti i dubokog znanja. Nedokazani kvalitet i očigledno spora afirmacija privatnog obrazovnog sektora u nas i njegova niska konkurentnost, znatnim delom je posledica nedostatka sopstvenog kvalitetnog predavačkog kadra, koji je najčešće personalno ojačavan unajmljivanjem stručnjaka upravo sa državnih univerziteta, pa i iz škola uže i šire dijaspore, i to najčešće ne onih najprestižnijih.
Za sistem koji se posle pogrešnog strategijskog vođenja našao u uslovima i potrebama sveobuhvatne tranzicije, odnosno krupnih promena, ne otvara se samo i isključivo problem školovanja redovnih studenata već i brojnih ešalona već zaposlenih, ali i onih koji su posao izgubili, a obrazovani su u drugačijim uslovima i formirani sa drugačijim vrednosnim opredeljenjima. Dok su inovativni vokacioni oblici obrazovanja u mnogim vodećim državama današnjice postali realna šansa za lica sa skromnijim profesionalnim znanjima (koja su bila uskraćena da se redovno školuju), u našim uslovima je vidljiv nedostatak obrazovne strategije i materijalnih sredstava da se i ova populacija pripremi za nove sadržaje, nova radna mesta. Sa postepenim podizanjem ekonomskih kapaciteta države neizbežan je veći državni intervencionizam u politiku obrazovanja, izdašnijim davanjem stipendija za redovne studente i prikladnih kotizacija za vanredne studente, različitih kategorija stručnosti, pre svega onih koji streme pragmatičnijim i praktičnijim radnim profilima.
Od odgovorne vlasti takođe se očekuje da konačno proceni efekte brain draina koji se odigrao, u poslednjoj deceniji XX veka i koji još nije zaustavljen. Implikacije nekontrolisanog odliva, naročito mlade i obrazovane populacije, brojne su i raznovrsne, počev od ekonomskih, preko političkih do demografskih. Stoga, ostaje velika obaveza budućih vlasti da učine veće i organizovanije napore da obezbede realne šanse za povratak najnovijeg emigracionog korpusa u svoju zemlju, čime bi očekivana revitalizacija naše države, privrede i društva bila izglednija.
Ovoga puta, na talasu velikih inovacija i visokih standarda u sistemu obrazovanja evropskog kontinenta, koje se temelji na novim kvalitetima procesa obrazovanja: okrenutog istraživanju budućnosti, podsticanju konkurentnosti, decentralizovanosti, različitosti, fleksibilnosti i mobilnosti svih aktera obrazovanja, pruža i nama veliku i jedinstvenu priliku da se oslobodimo brojnih zabluda koje su učinile naš sistem, pa i sistem obrazovanja neefektivnim, neefikasnim i neekonomičnim. Konačno, ta velika rekonceptualizacija i reorganizacija institucija i organizacija obrazovnog sistema, koji pretpostavlja prethodnu nacionalnu integrisanost, uslov je bez koga nije moguće postupno i višedimenzionalno povezivanje sa zemljama regiona a potom i s celinom evropskog prostora.
Pridajući značaj evropskim integracijama, Fakultet političkih nauka pokreće seriju debata, u mesečnim intervalima, koje će inaugirisati predstavnici zemalja članica EU-a, pristupajućih zemalja, kao i međunarodnih organizacija. Stručne rasprave u kojima će učestvovati studenti i profesori biće posvećene ne samo političkim i pravnim aspektima integracije već i ekonomskim, obrazovnim i kulturološkim sadržajima, kao i stavovima evropskih zemalja o uslovima komfornog približavanja naše zemlje evropskim integracionim procesima.
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
U saopštenju SSP-a navodi se da vlast Aleksandra Vučića planira politički obračun sa opozicijom, koristeći optužbe za terorizam i rušenje ustavnog poretka
Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić
Kad sve ovo prođe, unuci nam neće verovati da su se – kada je Srbija vraćala dostojanstvo i slobodu – pojavile mlade osobe koje nije bilo sramota da otvoreno istupe i kažu kako ne podržavaju svoje pobunjene kolege jer ih ne zanima vladavina prava i zahtevi da se otkriju krivci za smrt 15 osoba na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Oni “samo hoće da uče”
Bivši poslanik radikala Nemanja Šarović oduševljava mase svojim reporterskim poduhvatima. I kaže da mu je uglavnom žao naroda koji intervjuiše na Vučićevim mitinzima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve