U jeku još jedne pobede Vladimira Putina na izborima za predsednika Ruske Federacije, region zapadnog Balkana uznemirila je poseta jedne grupe koja važi za lične Putinove izaslanike na motorima. Noćni vukovi su opet u "slovenskim zemljama" i iza njihove kolone motora diže se mnogo veća prašina nego što bi trebalo
Iako neko vreme najavljivana kao velika prolećna poseta pravoslavnoj braći na Balkanu, poseta motociklističkog kluba Noćni vukovi iz Rusije ustalasala je lokalnu javnost samo zbog činjenice da je njihovom lideru Aleksandru Zaldanstovu zvanom Hirurg i vođi lokalne, srpske podružnice Saši Saviću zabranjen ulazak u Bosnu i Hercegovinu. A ulaz im je zabranjen jer je Hirurg na američkoj „crnoj listi“ (kao i Milorad Dodik, samo iz drugih razloga), i od 2014. u velikoj meri mu je ograničen rejon u kome može slobodno da krstari sa svojom braćom po motoru i pravoslavlju.
Oko toga se podigla „dževa“, kako to kažu u Bosni, jer Noćni vukovi su redovni u Banja Luci i s vremenom su postali lični prijatelji sa predsednikom srpskog entiteta u BiH Miloradom Dodikom. Toliko su prisni da su na Dan Republike Srpske 9. januara marširali glavnom ulicom sa drugim policijsko-vojnim formacijama, kao da su i oni neka vrsta ruske motorizovane jedinice.
SILA NA MOTORIMA: V. Putin sa vođom Noćnih vukova Aleksandrom Zaldastanovim –
Hirurgom;…
O tome na društvenoj mreži Fejsbuk izveštava sam Zaldanstov – Hirurg, vođa ove ruske verzije američkih Anđela pakla (Hell’s angels), velike grupe bajkera koje povezuje ljubav prema jakim motorima marke Harli Dejvidson, kožnoj odeći, alkoholu, ženama i striptiz klubovima.
I zaista, ko su Noćni vukovi, otkud oni ovde, otkud oni u Rusiji, čemu služe i kakva im je funkcija u složenoj geopolitičkoj igri između Istoka i Zapada?
PRIJATELJI VAŽNIH LJUDI: Srpska javnost je Noćne vukove bliže upoznala 2011, baš negde u ovo doba godine, kada je bio upriličen doček Vladimiru Putinu, tada samo predsedniku Vlade Ruske Federacije, na stadionu Crvene zvezde povodom prijateljske utakmice između fudbalskog kluba Zenit iz Sankt Peterburga i Crvene zvezde. To je trebalo da bude poklon sponzora kompanije Gasprom beogradskim „crveno-belim“, ali se pretvorio u miting podrške Rusiji i Putinu, jer je približno 40 hiljada ljudi klicalo ovom stranom predsedniku koji je sedeo u prisustvu tadašnjeg predsednika Vlade Srbije Mirka Cvetkovića i nekog tipa duge kose i neurednih brkova i zulufa, neke vrste udebljalog i rasčupanog Ace Seltika, pevača beogradske grupe Orthodoks kelts. Docnije, kada je euforija zbog Putina splasnula, saznali smo da je to bio Goran Jovanović zvani Fonza, motociklista iz Niša i tadašnji predsednik Noćnih vukova Srbija. Ovaj ratni vojni invalid, rođeni Nišlija, zakratko je postao internacionalno poznat i tada se pojavila vest da je on imao više susreta sa Putinom: da su se sretali na motorbajk paradi u Sevastopolju, da ga je Putin pominjao u nekim svojim javnim nastupima…
…vođa srpske podružnice Noćnih vukova Saša Savić, Zaldastanov i patrijarh Irinej
Tako smo svi saznali da je Putin, pored toga što je karatista, džudista, lovac i plivač u ledenoj vodi, takođe i motociklista, odnosno da je on na neki način pokrovitelj Moto-kluba Noćni vukovi iz Rusije, te da često s njima učestvuje na nekim javnim okupljanjima.
Profili članova Noćnih vukova i iz Srbije i iz Rusije prepuni su slika sa Putinom, a u tome posebno prednjači Hirurg, za koga oni ambiciozniji kažu da je „treći čovek u Rusiji“; valjda ga je i zato američke administracije prepoznala kao nekoga koga treba staviti na crnu listu. A da dospe na crnu listu pomoglo je i to što su ovi Putinovi kamaradi aktivno učestvovali u „oslobađanju“ Krima i drugih delova Ukrajine posle sukoba koji su počeli u jesen 2013. godine.
Noćni vukovi su se izgleda lako transformisali iz grupacije koja voli putovanja, motore, zdrav život i pravoslavlje (kako sebe opisuju) u efikasnu vojno-policijsku organizaciju sposobnu da se bori za ono što se naziva ruskim nacionalnim interesima u Ukrajini. Ta njihova veza sa spornom teritorijom u Ukrajini za koju kažu da je oduvek pripadala Rusiji, budi sumnju da njihovi izleti po „bratskim slovenskim zemljama“ nisu samo turističko-religioznog karaktera – u svakom programu navode koje crkve, manastire i spomenike kulture obilaze.
Pripadnici tog „moto-kluba“ izgledaju „respektabilno“: to je gomila krupnih, snažnih ljudi, koji ponekad liče na pokojnog pevača engleske rok grupe Motorhed Lemija Kilmastera, dakle, kao prototip američkih Anđela pakla, a češće podsećaju na Icu Bogdanova, „vođu“ navijača Crvene zvezde poznatog po prekidu utakmice u Đenovi 2010. godine između Srbije i Italije.
Među slikama članova srpske podružnice u prvom planu su one sa različitih druženja i proslava dok kod velikog vođe Hirurga prevladavaju fotografije sa putovanja i susreta sa „važnim ljudima“.
Jedna od takvih je i slika sa srpskim patrijarhom Irinejom, koji je neka vrsta duhovnog pokrovitelja ove grupe, što joj daje dimenziju potpuno drugačiju od one koja se ima o pravim američkim Anđelima pakla: ovi ne samo da nemaju podršku neke institucije nego, naprotiv, predstavljaju soj odmetnika često u direktnom sukobu ili u bekstvu od zakona.
BAJKERI SA MISIJOM: Rusko-srpska verzija ljutih vozača jakih motora je strogo kontrolisana „sila na točkovima“ kojom se upravlja, očevidno bilo iz vrha države bilo iz dela crkve, jer oni sebe predstavljaju kao velike vernike, velike sledbenike pravoslavlja.
Iako liče na odmetnike iz holivudskih filmova koji su pomalo izmešali tu američku motociklističku modu sa elementima srednjovekovne odeće i načina tretiranja brade, brkova i zulufa, ovi pravoslavni „noćni vukovi“ imaju svoje direktno uporište u vlasti i samo u ranoj fazi svog postojanja, u danima Perestrojke Gorbačova, možda su na ulicama Moskve bili neka vrsta alternativnog društvenog pokreta.
Putin ih je brzo uzeo pod svoje okrilje i sebe vaspostavio za vođu „klana“ – njega to em zabavlja, em mu služi kao oružje u takozvanoj igri meke moći, gde mu oni donose neku vrstu javne prepoznatljivosti i simpatija na terenu koji ne može lično uvek da pokriva. Zato se njihove „posete“ maltene vide kao neka vrsta turneje ruskog ministarstva spoljnih poslova, koje ima za cilj da nekoliko dana drži pažnju lokalne javnosti na temu ruskog uticaja i snage – jer ti vukovi simbolizuju snagu, pokretljivost i nepokolebljivost, što bi trebalo da su glavne karakteristike Putinove Rusije.
Pored toga, njihove posete služe i da se „drži vatra“ na lokalu preko mreže njihovih ispostava i da se susretima sa lokalnim sveštenstvom i raznim grupama koje okupljaju ruske nevladine organizacije u Srbiji i regionu širi ideja važnosti Rusije u ovom delu sveta, a time i umanjuje uticaj Zapada.
Možda zbog toga, a možda i zbog sugestije ruskih prijatelja, Tomislav Nikolić se dok je bio predsednik takođe sastajao sa Noćnim vukovima, valjda da utvrdi tu vrstu paradigme prijateljstva između dva naroda ili između dva sistema.
Sada, kada njega nema, palicu srpskog ujedinitelja i velikosrbina – po Noćnim vukovima – preuzeo je Milorad Dodik. On je po gabaritu njima ravan, ali i dalje ima frizuru kao član republikanske partije u Americi. No zbog te ideje da treba ići u Banja Luku da se vidi Dodik i da se još jednom valjda naglasi značaj sveslovenoskog bratstva zasnovanog na pravoslavlju, u BiH je procenjeno da bi to mogla da bude provokacija, pa je zabranjen ulaz vođama Noćnih vukova. Na to je Dodik reagovao odbacivši mogućnost bilo kakvog incidenta kada je reč o poseti članova ove bajkerske družine i još jednom naglasio da su problem u Bosni mudžahedini i Islamska država.
Na sreću, iz Srbije se niko ovim povodom još nije oglašavao i izgleda da u danima kada predsednik Aleksandar Vučić nije u Srbiji ovoj se „ruskoj poseti“ neće pridavati previše pažnje. Uostalom, niko od njih nema nijednu sliku sa Vučićem, što ne znači da ih neće razni dočekati da im prenesu različite poruke.
Kada je reč u efektima njihovog dolaska, on je već postignut: o tome se govori danima pre nego što su stigli, bilo da se predstavljaju kao okupatori bilo kao oslobodioci, mediji prate svaki njihov korak, ima ih u svim programima. Za jednu opskurnu družinu koja je nastala da bi se po Moskvi „divljalo“ na java motorima kasnih osamdesetih, postali su krajnje ozbiljna organizacija.
A da li će oni inspirisati ljude u Srbiji da im se priključe i da prihvate taj vid „zdravog života“, to ćemo u narednim godinama videti. Zasad nema podataka o tome da su oni ovde regrutovali ili motivisali jačanje desničarskih organizacija. Čini se da to i nije misija, već je samo potrebno preneti poruku o ruskoj snazi i uticaju. I, dobro im ide.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju
Izbori 2026: Od studentske pobune do odluke na biralištima
Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom
Intervju: Tihomir Stanić, glumac na Studentskoj listi
Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje
Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
U RS se za izbore u Srbiji prijavilo 19.800 osoba, koji će moći glasati na 28 biračkih mjesta. Ostaje nepoznato koliko će ih 25. oktobra preći Drinu i glasati u Srbiji. U svakom slučaju ne vjerujem da su glasači iz Republike Srpske ti koji će odlučiti pobjednika izbora u Srbiji. Realno, glasači iz Republike Srpske na malo toga mogu uticati, ali izgleda da su simbolički veoma važni i Vučiću i opoziciji
Nema, doslovno, nikakve razlike između onoga ko usred noći tvrdi da je dan, ili onoga ko tvrdi za sebe da je žirafa, od tvrdnji koje čitamo na bilbordima: da Vučić radi na ujedinjenju Srbalja i da Srbiji, iz dana u dan, ide sve bolje.
Predizborna hapšenja zbog tobožnjeg „rušenja države“ svedoče o panici režima. Loša vest za njih je – ne mogu da uhapse ceo narod koji je rešio da se odbrani od naprednjačkih batina i izborne krađe
Obruč koji oko Ćacilenda steže Studentska lista sve je uži. Jer sve je više razmađijanih ljudi koji lažnog proroka vide kao ono što jeste: uličnog opsenara koji zavađa Srbiju
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.