Odlazeća vlast se prema državi ponaša kao prema stanu iz kog se iseljava posle izgubljenog spora. I sve vreme glasno viče da joj komšije ruše zgradu
Aleksandar Vučić je izgubio vlast 25. oktobra, posle četrnaest godina. Studentska lista je osvojila 53,01 odsto glasova i 140 poslaničkih mandata. Poraz je priznao brzo, i to mu treba upisati u retke zasluge. Prenos vlasti u Srbiji retko je bio miran, pa i jedna čestitka ima težinu. Ali dostojanstvo se ne meri jednom izjavom u izbornoj noći. Meri se onim što dolazi posle: kako se ponašaš u kancelariji koju još držiš, prema novcu koji nije tvoj i prema institucijama koje ćeš sutra predati drugome.
Tu je odlazeća vlast, za samo dve nedelje, potrošila i ono malo kredita koje je dobila priznanjem poraza.
Srbijom i dalje upravlja tehnička vlada SNS-a. Vršiteljka dužnosti predsednika Republike je Ana Brnabić, ujedno i predsednica Skupštine. Nova skupština još nije konstituisana, nova vlada još ne postoji. To znači jednostavnu stvar: za sve što se u državi dešava ovih dana odgovornost i dalje snose oni koji odlaze. A upravo se oni ponašaju kao da je država nečija tuđa briga.
SLIKA JEDNOG ODLASKA
foto: printscreen…i A. Vučić
Skinut sa većine televizija, Vučić se 5. novembra preselio na TikTok i Fejsbuk. Najava je stigla u sedam ujutru, obraćanje uživo u 11, pa novi snimci na Instagramu tokom celog dana. Utisak je bio da novi video stiže na svaki sat. Poruka je bila jedna: Studentska lista, koja još ne vlada, tera investitore, reketira firme i ostaviće stotine hiljada ljudi bez posla. Reprezentativni sindikati su objasnili da su Teklas, Drekslmajer i Jazaki odlazak najavili pre više od pola godine i da ih je Vučić nagovarao da sačekaju izbore. Jazaki je poručio da otpuštanja u Srbiji ne planira. Unija poslodavaca je morala da izda saopštenje sa naslovom koji zaslužuje da uđe u antologiju: “Studentska lista ne reketira preduzetnike”. Njen počasni predsednik Nebojša Atanacković dodao je da se nijedan privrednik nije žalio na reket. Kad bivši predsednik za jedno prepodne natera sindikate i poslodavce da se slože, to je zaista istorijski uspeh. Samo ne onaj kojem se nadao.
A NA TELEVIZIJI – VAŠAR
Savet REM-a je 4. novembra jednoglasno zabranio emisiju “Prve info” na Informeru na sedam dana zbog naročito teške povrede zakona tokom kampanje. Pred zgradom se okupila grupa podrške, a kad je član Saveta Rodoljub Šabić izašao sa sednice, okružili su ga, gurali i nazivali ustašom, dok ga policija nije uzela u zaštitu. Među okupljenima je bila i Ana Brnabić, vršiteljka dužnosti predsednika Republike, zajedno sa Milošem Vučevićem i Danilom i Andrejem Vučićem. Šabić je rekao da ga više od napada zabrinjava njeno prisustvo. Teško je ne složiti se.
U utorak, 10. novembra, sve se ponovilo. Nova sednica, nova gomila na Trgu Nikole Pašića, isti povici “Ne damo Informer”. Skup su sazvali Informer, Srpski suverenisti Vukše Dragovića, koji je unapred najavljivao blokadu sednice, i Centar za društvenu stabilnost. Okupljenima se obratio Dragan J. Vučićević. Ane Brnabić ovog puta nije bilo, ali jeste predsednika SNS-a Miloša Vučevića, Nebojše Bakareca, bivše ministarke energetike Zorane Mihajlović i Bratislava Gašića, koji je i dalje ministar odbrane u tehničkom mandatu. Dakle, član vlade koja još vodi državu stajao je u gomili koja vrši pritisak na nezavisno regulatorno telo dok ono zaseda. REM je potom kaznio Kurir i Prvu, a Vučević je odluku nazvao lošom presudom za Srbiju, uz napomenu da će ljudima trebati vremena da se otrezne. Ostaje nejasno ko tu treba da se otrezni.
Ni TV studiji nisu bili dostojanstveniji od ulice. U poslednjem izdanju “Hit tvita” na Pinku (u nedelju, 8. novembra) Ana Brnabić se požalila što u kajronima nezavisnih medija piše samo njeno ime, bez obe njene titule, v. d. predsednika i predsednice Skupštine. Kajron ima ograničen broj znakova, što zna svako ko je ikada gledao televiziju, a ponajviše neko ko poslednju deceniju ne silazi sa ekrana. U istoj emisiji zamerila je TV Prvoj i RTS-u što nisu izveštavali o njenoj konferenciji za novinare i zaključila da je to strah. A onda je, kao vršiteljka dužnosti šefa države, izjavila da u Srbiji od izbora više ne postoje institucije. Ako je to tačno, onda je ona jedna od retkih koje su još ostale i bilo bi lepo da se tako i ponaša.
Vučić danas obilazi stranačke odbore kao “lider opozicije” i tvrdi da je razaranje Srbije za samo 13 dana nezabeleženo. Na Instagramu poručuje da su novi za deset dana razorili više nego DOS-ovci za godinu. Samo, novi još ništa ne vode. Ministarstva su i dalje u rukama njegovih ministara. Predsedničku funkciju obavlja potpredsednica Glavnog odbora njegove stranke. Ako se nešto ovih dana razara, razara se pod njihovim potpisom.
GORE OD CINIZMA
Svaki od ovih poteza može se pojedinačno pravdati. Bivši predsednik ima pravo da kritikuje novu vlast. Svako ima pravo da dođe na skup. Ali kad se poslože jedan pored drugog, slika je jasna, i nije pravna, nego moralna.
Odlazeća vlast se prema državi ponaša kao prema stanu iz kog se iseljava posle izgubljenog spora. Ono što može da ponese, nosi: zaštitu za lojalne medije koji su joj služili, priču o sopstvenoj nezamenljivosti. Ono što ne može da ponese ostavlja da propada: poverenje u institucije, mir u kom bi primopredaja trebalo da se dogodi. I sve vreme glasno viče da joj komšije ruše zgradu.
To je obrazac koji poznajemo iz prethodnih četrnaest godina, samo sada bez maske. Granica između stranke i države nikad nije postojala, pa je ne poštuju ni na izlasku. Vršiteljka dužnosti predsednika ponaša se kao potpredsednica Glavnog odbora SNS-a, jer to i jeste. Bivši predsednik govori o razaranju države koju njegovi ljudi i dalje vode.
Postoji i nešto gore od cinizma, a to je poruka koja se šalje onima koji ostaju u institucijama. Kada šef države stoji u gomili koja dočekuje člana nezavisnog tela uvredama, svaki činovnik, policajac i tužilac dobija signal da se stara pravila još primenjuju. Kada se bivši predsednik obraća naciji da bi joj rekao da fabrike beže zbog onih koji još nisu ni preuzeli vlast, poruka je da istina i dalje nije obavezna.
Komisija Vrhovnog javnog tužilaštva ovih dana je utvrdila da je u beogradskom Višem tužilaštvu postojao “paratužilački sistem”. Takvi sistemi se ne raspadaju sami. Raspadaju se kad ljudi u njima shvate da zaštite više nema.
Zato ponašanje odlazeće vlasti nije samo pitanje stila, ukusa ili lepog vaspitanja. To je pokušaj da se nova vlast dočeka sa što više zakopanih mina: sa liderima koji već uveliko pričaju o “teroru”, sa pričom o fabrikama koje beže, a koje su odlazak najavile dok su oni vladali. Ko kasnije bude sabirao štetu, neka zna gde je počela.
VIŠE IM NIKO NIŠTA NE TRAŽI
Niko od odlazeće vlasti ne očekuje kajanje, a još manje samokritiku. Posle četrnaest godina to bi bilo naivno. Ali ono što se od njih traži nije veliki zahtev. Može da stane u nekoliko rečenica.
Kada pričate o fabrikama koje odlaze, recite i kada su najavile odlazak i ko ih je molio da sačekaju izbore. Dok obavljate funkciju šefa države, ne stojte u gomili koja vređa ljude koji rade svoj posao. Predajte ministarstva sa uredno vođenom dokumentacijom, a ne sa praznim fiokama. I prestanite da pričate o razaranju države koju još držite u rukama.
To nisu politički ustupci pobedniku. To su obaveze prema građanima, uključujući onih 47 odsto koji za Studentsku listu nisu glasali. Upravo oni zaslužuju da im stranka za koju su glasali pokaže da ume dostojanstveno da se povuče, jer jednog dana će možda opet tražiti njihovo poverenje.
Isto merilo čeka i nove. Studentska lista je obećala da će osloboditi institucije političkih pritisaka i rasvetliti afere. Ako za četiri ili osam godina bude odlazila, sudićemo joj po istom aršinu: kako se ponašala dok je još držala ključeve. Dostojanstvo nije partijsko pitanje. SNS sprema vanrednu skupštinu za 13. decembar i najavljuje “još jaču” borbu. Ima na to puno pravo. Opozicija je legitimna uloga i zemlji je potrebna jaka, odgovorna opozicija. Ali u opoziciju se ulazi kroz vrata, a ne kroz prozor, odnoseći sa sobom šta se stigne. Stara izreka kaže: u pobedi se ne ponesi, u porazu se ne ponizi. Posle svega nabrojanog, naprednjacima je ne vredi ponavljati. Prvu polovinu nisu poštovali četrnaest godina, a drugu krše svakog dana, na TikToku, u “Hit tvitu” i ispred REM-a.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako su predmeti sklanjani od kontrole, istrage usmeravane prema građanima koji su tražili zaštitu, a tužioci ostajali bez odgovora policije? Branko Stamenković govori o nalazima komisije Vrhovnog javnog tužilaštva, odgovornosti svojih kolega i tome šta je potrebno da institucije ponovo rade po zakonu
Ko sada odlučuje o Vladi i programu, plenumi ili poslanici? O tome u Studentskom pokretu i među ljudima sa liste postoje različita viđenja, ali se traži srednje rešenje, saznaje “Vreme”. Kako god bilo, program na preko hiljadu stranica već postoji
“Osnovni prioritet nove vlade treba da bude očuvanje zaposlenosti i rast standarda stanovništva. I to uopšte neće biti lako ostvarivo jer ćemo imati pad zaposlenosti u klijentelističkim firmama koje su sarađivale sa bivšim režimom. Neke će se zatvoriti, ali je tu važno što će mnogi ljudi ostati bez posla. U slučaju velikih privatnih preduzeća koja imaju teškoća, vlada treba da se anagažuje da te firme preuzmu bolji vlasnici kako bi se sačuvale hiljade radnih mesta. Taj slučaj ćemo imati već sa firmama Davora Macure, među kojima je i ‘Idea’”
Koliko novca iz Plana rasta je za nas nepovratno izgubljeno, koliko je zaleđeno i koliko nas još čeka? Šta Srbija treba da uradi da bi ta evropska sredstva dobila i šta od toga imaju građani? Smeši li se novo poglavlje u odnosima Brisel–Beograd
Preliminarni rezultati izbora za manjinske nacionalne savete govore da se trend održao. Negde je u pitanju revolucija, a negde evolucija. Najveći pomak ostvaren je u slovačkoj, rusinskoj i crnogorskoj zajednici, gde su nezavisne liste ostvarile trijumf
U trenutku kada su institucije Republike razorene, kada je Vučićeva hobotnica još uvek živa, kada su ljudi zgađeni nepravdom i smradom koji je esenesovski režim ostavio za sobom, mi imamo, što reče Makijaveli, samo građansku vrlinu kao pogonsko gorivo kojim se možemo vratiti na početak
Četvoro nezavisnih članova REM-a primer su istrajnosti i građanske odgovornosti. Rodoljub Šabić je, čak, po izlasku iz prostorija REM-a, posle izricanja kazne Informeru, doživeo da ga esenesovci vređaju, udaraju rukama i nogama. Ali i to će, uskoro, biti gotovo
Vučić je pomilovao batinaše i Dijanu Hrkalović. Izborni pobednici treba da ukinu sultansko ovlašćenje koje jednom čoveku omogućava da se izmotava sa celim pravosudnim sistemom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.