Ključna slabost Maje Gojković (a i radikalske stranke u celini), koja može imati uticaj u drugom krugu izbora, jeste to – da ona (osim Šešelja) nema koga drugog da pokaže pored sebe, da nema ekipu za gradsku upravu
Šešeljeva senka nad gradomVELIKO ODMERAVANJE: Maja Gojković…
Naizgled, najveće iznenađenje na lokalnim izborima u Srbiji dogodilo se u Novom Sadu, jer je u prvom krugu (izlaznost 39,2 odsto) radikalski kandidat za gradonačelnika Maja Gojković dobila 44.013 glasova, dok je kandidat Demokratske stranke Borislav Novaković dobio 34.300 glasova. Bez obzira na značaj ove razlike od 10.000 glasova, pri proceni rezultata treba imati u vidu da je zapravo samo Novaković u prvom krugu imao konkurenciju u svojoj ciljnoj grupi glasača, pa je u toj grupi Branisalv Pomoriški (LSV) osvojio 8450 glasova, Đorđe Bašić (PSS) 5243 glasa, Dejan Mikavica (DSS) 3942 glasa, Miodrag Isakov (RV i SPO) 3556 glasova, Miloš Tomić (G17 plus) 2171, itd. To, naravno, ne znači da Novaković jednostavno može računati na „pribrajanje“ ovih glasova u drugom krugu izbora – ali se većina posmatrača slaže da on ipak, na kraju, može pobediti (svaki glas iznad 50.000 glasova, u biračkom telu od teorijskih ukupno 268.745 glasova, verovatno će doneti pobedu nekom od kandidata).
U danima između dva kruga glasanja za novosadskog gradonačelnika oba kandidata krenuli su oštrije da obznanjuju slabosti konkurenta. Glavna slabost Maje Gojković je što je njena glavna „vrlina“ da je važila i važi za Šešeljevu miljenicu i da bi zapravo posle eventualne pobede na izborima ona u Novom Sadu bila samo (skladna) figura ovog „haškog stanara“, koji ju je čak oglasio kao zvaničnog advokata branioca po optužbi za ratne zločine. No, kako je taj advokatski zadatak daleko „iznad“ Majinih dosadašnjih stručnih iskustava, posao će verovatno obavljati njen brat. Naime, Gojkovićka se u javnosti kao nečiji pravni zastupnik oglasila prvi put tek pre nekoliko meseci, kada je uzela u ruke slučaj odbrane poslanika DS-a, Alana Selimovića, optuženog da je zloupotrebljavao tuđe poslaničke kartice prilikom glasanja u Skupštini Srbije. Tako, sada imamo komičnu situaciju da Maja Gojković optužuje Boru Novakovića da je davao u zloupotrebu svoju poslaničku karticu u Skupštini Srbije, dok je ona pre nekoliko sedmica, u slučaju Selimović, upravo to negirala.
…i Borislav Novaković
Druga, a sigurno i ključna slabost Maje Gojković (a i radikalske stranke u celini), koja može imati uticaj u drugom krugu izbora, jeste to – da ona (osim Šešelja) nema koga drugog da pokaže pored sebe, da nema ekipu za gradsku upravu. Kadrovska beda u redovima ove stranke u Novom Sadu, ne samo da je logična nego je i katastrofalna. Tu činjenicu sada pokušava da iskoristi Novakovićev štab, pa izlazi sa propagandnim sloganom da „on ima tim“ (mada bi se i o pojedincima iz tog tima mogla koja prozboriti). Uostalom, kad se sve sabere i oduzme, Novi Sad je u proteklih osam godina izdržao ogromne nedaće i ponovo se digao do možda najuspešnijeg i najdinamičnijeg grada u Srbiji – a to je u znatnoj meri zasluga tog Novakovićevog tima.
Borislava Novakovića je najteže „načeti“ tamo gde Gojkovićkin štab upravo najviše pokušava – na korupciji. Kao „čovek na vlasti u gradu“ već osam godina (od 1996. do 2000. godine bio je potpredsednik, a nakon toga predsednik gradske skupštine) on sigurno snosi deo odgovornosti za rašireno mišljenje da je i u Novom Sadu bilo krupne korupcije, da su pojedini bogataši i mafijaši imali privilegije, itd., ali njemu lično gotovo ništa nije uverljivo prišiveno. I ne samo da svih ovih godina nije pokazivao nikakvu bahatost moćnika i bogatuna, već je, naprotiv, strpljivo gradio imidž skromnog i pažljivog gradskog domaćina. Ako na izbore izađe onaj deo Novog Sada koji, tradicionalno, upravo to ceni – Novaković može da pobedi.
No, ta pobeda ne može da reši sve krupne komplikacije do kojih je već došlo nakon proglašenja izbornih rezultata za gradsku skupštinu Novog Sada. Naime, u tom organu, od ukupno 78 mesta, radikali su zauzeli 34 stolice, Demokratska stranka 24, Zajedno za Vojvodinu devet, DSS pet, PSS tri i SPS tri. Taj raspored posledica je neverovatne okolnosti da Reformisti Vojvodine ovoga puta nisu osvojili nijedno odborničko mesto, a da je stranci G17 plus nedostajalo četiri glasa do cenzusa (sud nije dozvolio novo prebrojavanje, iako ova stranka tvrdi da zapravo ima tih nekoliko nedostajućih glasova).
Već letimični pogled na ovaj raspored snaga pokazuje da većinu ne mogu okupiti samo dve stranke (ako isključimo „nemoguću koaliciju“ SRS-a i DS-a), već najmanje tri. Kada se, međutim, uz ove brojke dodaju dosad date izjave pojedinih stranaka „sa kim nikako neće“, formiranje većine se čini nerešivim poslom. Naime, DSS je izjavio da nigde neće „sa Čankom, Kasom i Ugljaninom“ (što ovde znači da neće sa koalicijom Zajedno za Vojvodinu). SPS je izjavio da ovoga puta neće sa radikalima (ukoliko ta izjava nije taktičke naravi). Boris Tadić je upravo u Novom Sadu, napadno, i posle razgovora sa Koštunicom, ultimativno izjavio da će razvrgnuti kohabitaciju u Beogradu (to jest ići na vanredne izbore), ako bilo gde DSS uđe u koaliciju sa radikalima – što je verovatno posledica njegovog „predosećanja“ da to preti Novom Sadu.
Naime, ako broj varijanti smanjimo na realistične mogućnosti, postoje samo dve-tri kombinacije. Po jednoj, koju je u igru ubacio Koštuničin čovek u Novom Sadu Dejan Mikavica (čije srce kuca „radikalski“ već deset godina), koalicija radikala, SPS-a i DSS-a mogla bi imati 42 glasa u Skupštini sa 78 mesta. U drugoj varijanti, bez radikala, pa i bez SPS-a – koalicija DS, Zajedno za Vojvodinu, DSS i PSS mogla bi udružiti 41 mandat. Treće varijante gotovo da nema, osim da se, eventualno, formira manjinska vlada sa Demokratskom strankom na čelu, koju bi samo „podržavao“ DSS svojim glasovima, od prilike do prilike. O manjinskoj vladi je već krenuo glas po gradu, a kombinacija je zabavna najviše zbog toga što bi predstavljala svojevrsnu klackalicu sa republičkom vladom koju bi eventualno u narednim mesecima samo „podržavala“ Demokratska stranka (umesto SPS-a). Tako bi ove dve stranke mogle da se međusobno ucenjuju „na svim nivoima“ – što je omiljena disciplina u srpskoj politici. Naravno, postoji i mogućnost da se zbog blokade u gradskoj skupštini raspišu vanredni gradski izbori. U svim ovim kombinacijama od velikog značaja biće rezultat drugog kruga izbora za gradonačelnika Novog Sada.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Represija po pravilu pojačava reakciju kolektiva, u našem slučaju, pobunjenih građana. No, ne znamo koliko se ljudi u poslednjih godinu i po dana umorilo i povuklo, koliko pregorelo u žaru borbe, ali ni koliko novih se priključilo. Neki su, poput autoprevoznika Milomira Jaćimovića, izdržali sve. Kako se sve to izdržava psihologija daje odgovor: iz traumatičnih iskustava neku ljudi izađu jači, pogotovo kad strahote preživljavaju u političkom kontekstu
Represija i dirigovana anarhija (II): Izbori na Medicinskom fakultetu u Beogradu
Činjenica je da postoje dva različita zapisnika i dva različita rezultata. Tu je i upad privatnog obezbeđenja u Medicinski fakultet i intervencija policije. Zato se postavlja pitanje da li su sledeći na udaru režima izbori za đačke parlamente srednjih, pa i osnovnih škola
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem
Režim je pozvao građane da iskažu bunt zbog “policijske torture”. Usput i da policija hitno obustavi “blokadersko nasilje”, odnosno da hapsi, bije, ako treba i ubije (da parafraziramo ministra informisanja) svakoga ko digne glas protiv režima. Ukratko – uz nešto naprednjačkih aktivista, protestvovali su Miloš Vučević, Maja Gojković, Žarko Mićin i niko drugi
Istorija srpskog višestranačkog sistema daje vrlo jasne smernice kako se igrač na političkoj sceni mora postaviti da bi bio delotvoran: bio levičar ili liberal, on ne sme da zanemari desne sentimente, koji su 36 godina ako ne dominantni, a ono makar jednako živi kao i oni drugi
Ovih dana se prelama sudbina N1 i drugih medija “Junajted grupe”. Ako budu upodobljeni, novinari neće imati kuda da odu, a publika će ostati bez jedine dve velike kritičke televizije. Sada Brent Sadler, direktor-urednik ovih medija, za “Vreme” prvi put javno iznosi neke odgovore
Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!