
Novi broj „Vremena“
Policajci idu svojoj deci umazani krvlju tuđe dece
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Biblija se može tumačiti na mnogo načina, a Ustav Srbije samo na jedan. Član 63. Ustava Srbije kratak je i jasan: Svako ima pravo da slobodno odluči o rađanju dece. I tačka
U moru brojnih vesti i afera, javnosti Srbije gotovo da je promakla vest da se u Beogradu od 11. do 14. maja održava Međunarodni samit “Za život”. Jedini medij koji je ovoj temi do sada posvetio pažnju jeste Televizija N1. Kako samit tek treba da bude održan, teško je doći do više detalja, pogotovo kada vas “krasi” oznaka slobodnomislećeg medija.
Šta je Međunarodni samit “Za život”? Iz naziva se može zaključiti da je to nešto o čistom vazduhu, zdravoj hrani, zagađenju… E pa nije. To je samit protivnika abortusa. I ne, ne dolaze nam nikakvi američki evangelistički propovednici da nam mudruju, imamo svoje domaće. Neka od imena iz organizacionog odbora ovog samita su: Željko Marjanov, Aleksandra Mitić Paunović, Kosta Stjepanović… O kakvom se skupu radi, najbolje se može ilustrovati kroz biografiju jedne od organizatorki, Marije Stajić, koja je ujedno i jedina osoba sa mejl adresom koja nije na dži-mejl servisu, već ima ekstenziju organizacije (Prolife Worldwide). Reč je o prevoditeljki zaposlenoj u Narodnoj banci Srbije koja u slobodno vreme piše za pravoslavne časopise i publikacije. Takođe, u njenoj zvaničnoj biografiji stoji da je prva licencirana edukatorka u Srbiji za FEMM metodu praćenja plodnosti. FEMM nije metoda nego aplikacija za praćenje menstrualnog ciklusa, sa savetima šta jesti i kako disati, no… Još 2019. godine britanski “Gardijan” otkrio je da ovu aplikaciju finansiraju organizacije koje se zalažu za zabranu abortusa. Uz prikupljanje ličnih podataka o ženi, njenom ciklusu, kalendaru intimnih odnosa, suptilno provlače sumnju u delotvornost kontraceptivnih pilula. To je samo jedan od primera šta sve ova aplikacija radi u pozadini.
No, vratimo se na samit. Ovo je prvi Međunarodni samit “Za život”, a plan je da se svake godine održava u nekoj drugoj zemlji, ako u njoj ima organizacija koje su u Pro-life Worldwide mreži. I tu dolazimo do zanimljivog dela: organizacija ima bezbroj, ali ogromna većina je iz različitih saveznih država SAD. Ostale zemlje iz kojih su organizacije jesu: Poljska (abortus ilegalan), Portugal (abortus legalan od 2007, pod strogim uslovima), Republika Irska (abortus legalan od 2018) i Severna Irska (abortus legalan od 2020. ali, prema pisanju “Gardijana”, i dalje se teško i retko sprovodi). I naravno, tu su Srbija, BiH i Crna Gora.
Dakle, organizacije koje su deo mreže “Za život” dolaze iz zemalja koje imaju dugu i lošu tradiciju zabrana ili ograničavanja prava na abortus i tri zemlje bivše Jugoslavije, koje baštine zakonsko pravo na abortus, a od ustavnih promena u SFRJ 1974. godine i Ustavom garantovano pravo na abortus. Naša tradicija nije konzervativna i “prolajferska”, već možemo da kažemo da smo bili deo jedne od zemalja koje su među prvima u svetu pravo na abortus proglasile za ustavno pravo.
Očekivano je da će na skupu u Beogradu prolajferi da nam pričaju šta piše u Bibliji. Možda nije loš trenutak da im poručimo: Biblija se može tumačiti na mnogo načina, a Ustav Srbije samo na jedan. Član 63. Ustava Srbije kratak je i jasan: Svako ima pravo da slobodno odluči o rađanju dece.
I tačka.
Organizacija “Savez za život”, jedna od organizatora samita, na svom sajtu, baš u najavi ovog događaja, iznosi apsolutno lažan podatak o tome da se u Srbiji polovina trudnoća namerno prekine. Prema podacima Instituta “Milan Jovanović Batut” (najsvežiji su za 2019. godinu) u Srbiji je obavljen 13.901 nameran prekid trudnoće, dok su registrovana 62.372 porođaja.
Naravno, prolajferi vole da naduvavaju broj abortusa, pa se njihove “procene” kreću od 40.000 do 250.000. Uz to i lažu kako privatne klinike ne prijavljuju izvršene prekide trudnoće. Hajde onda da malo računamo: u privatnim klinikama ova intervencija košta oko 300 evra. Ako se u Srbiji zaista obavi 250.000 abortusa godišnje, to je 75 miliona evra. Samo od abortusa… Da je tako, srpski ginekolozi bi bili milioneri, a znamo da nisu. Dakle, dokazana laž, idemo dalje…
Međunarodni samit “Za život” biće održan u istoj nedelji kada se u Beogradu održava manifestacija “Dani porodice”. Te “Dane porodice” smislili su na zajedničkom sastanku u februaru ove godine patrijarh Porfirije i gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić. Već za 7. maj je najavljeno nekakvo porodično voženje bicikala po Novom Beogradu, a onda nas očekuje niz događaja koji nisu nužno povezani sa ovim belosvetskim samitom. Ipak, zanimljivo je da su oba događaja najavljena u februaru i da se održavaju u istoj nedelji maja. Još je zanimljivije sve to povezati sa patrijarhovom uskršnjom poslanicom koja se bakće rodno osetljivim jezikom kao najvećim neprijateljem braka i porodice.
Da li smo paranoične ako pomislimo da je neko ispregovarao sa SPC da ćuti o pregovorima sa Kosovom, ali da slobodno poliva po ženama? Da li su nas trampili za Kosovo? Saznaćemo za nedelju-dve.
Nisu samo ozloglašeni JZO i njegov komandant Marko Kričak, kojeg se i ostali policajci plaše. „Vreme“ u novom broju istražuje ko sve i kako bije narod. I gde će im duša
Pretnje silovanjem i prebijanje usledilo je kada su se posle još jednog protesta u nizu demonstranti uputili kućama. Prema svedočenjima žrtava torture, studenti i građani su otimani sa centralnih beogradskih ulica, odvođeni u zgradu Vlade Srbije – sedište izvršne vlasti – gde su mučeni ili bili primorani da slušaju i gledaju batinanje drugih
Pored Andreja Vučića, mesto na kormilu batinaša zauzeli su Vlada Mandić i Ljuba Jovanović, nekadašnji sportisti koji, očevidno, imaju kontrolu nad izvesnim grupama “mladića”. To se posebno se odnosi na one iz Republike Srpske jer je Mandić sa njima i tamo bio aktivan. Pored njih, angažovani su i oni iz javnog sektora “koji znaju da se biju”, kao što je bio slučaj sa Lukom Petrovićem, gradskim sekretarom za investicije
“Na prvi pogled individualni čin ekstremnog nasilja – kada državni službenik preti devojci silovanjem – može izgledati kao izolovan ispad”, kaže za “Vreme” profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zoran Pavlović. “Ali to nije stvar samo njegove privatne ‘patologije’ – čak i da jeste, to i dalje nije samo njegov problem – nego simptom sistema u kojem se takvo ponašanje toleriše, pa i ohrabruje”
Dok “običan” policajac bez fakulteta radi za oko 80.000 dinara, njegov kolega u Žandarmeriji ima najmanje tri puta veću platu. MUP Srbije broji oko 46.000 od kojih 21.000 radi u administraciji. Ovlašćenih službenih lica, a to su policajci u uniformi ili civilu, kriminalistička, saobraćajna i granička policija, te posebne jedinice ima oko 15.000 u Srbiji. Ipak, ni svi oni ne mogu se zateći na protestima po Srbiji, jer mnogi od njih vrše druge poslove iz svoje nadležnosti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve