Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
AP Photo/Darko Vojinovic
Švajcarski list „Noje cirher cajtung“ piše da veliki broj Rusa u Beogradu donosi promene u gradu, ponovo. Ruska intelektualna elita je između dva svetska rata dala veliki dopirnos srpskoj arhitekturi, nauci, ali i noćnom životu. Danas njihovim stopama idu takozvani ekonomski i politički nomadi koji na svoj način od Beograda prave dom
Više od godinu dana od početka rata u Ukrajini na beogradskim ulicama se sve više čuje ruski jezik. Prema poslednjim zvaničnim podacima, od februara prošle godine, u Srbiju je došlo oko 200.000 ruskih državljana. Prema podacima APR-a u proteklih godinu dana, Rusi su u Srbiji osnovali više od 4000 firmi. Tek će se pokazati kakav uticaj će ovo imati na srpsku privredu. Njihov boravak u Srbiji je međutim skupo koštao Beograđane, od nekretnina do cena na pijaci.
Švajcarski list „Noje cirher cajtung“ objavio je reportažu o rusima koji su odabrali Beograd kao utočište, kako prenosi Dojče Vele, čiji autor tvrdi da ako samo deo ruskih imigranata ostane u glavnom gradu Srbije, to će doneti velike promene. U reportaži se navodi da veći deo Rusa nije došao iz političkih razloga, nego zbog posla i da, ponovo, menjaju Beograd.
Duboki trag ruske intelektualne elite
Dolazak velikog broja rusa u Beograd okarakterisan je kao „imigracioni talas istorijskih razmera“. Sličan scenario odigrao se već u Beogradu kada su “beli” Rusi, izbeglice od terora boljševičkih snaga koje su ih pobedile u ruskoj revoluciji, našli svoj mir u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Beograd devastiran ratom bila je zapljusnula ruska energija. U Beogradu se naselila ruska intelektualna elita, čiji su naučnici, arhitekte, lekari i novinari ostavili neizbrisiv trag.
On se može videti na zdanju Dvorskog kompleksa na Dedinju, Generalštabu, Narodnoj skupštini. Rusi su tada učestvovali u izgradnji Narodnog pozorišta, Glavne pošte i drugih zdanja. Radili su i na izgradnji Patrijaršije i nekoliko crkava u Beogradu. Projektovali su na desetine privatnih vila koje danas krase delove glavnog grada, poput Dedinja, Dorćola, Vračara i Senjaka.
Snežana i Stanislav
U drugom talasu ruska energija stigla je u vidu ekonomskih nomada. Većina njih koji žive ovde bave se poslovima u oblasti IT sektora, koji im dozvoljavaju da rade na daljinu, odnosno sa bilo kog mesta u svetu. Međutim, među njima ima i preduzetnika koji se, osim ugostiteljstvom, bave i trgovinom, negom lepote, neki rade u pekarama, a neki su došli i bez konkretnog plana.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu, Snežana i Stanislav odlučili su da se presele u Srbiju. Prvo su putovali po zemlji, obišli su Novi Sad, Suboticu Zlatibor, ipak, prvi izbor im je bio Beograd, gde se, kako kažu, osećaju “kao kod rođaka sa juga”.
“Mnogi naši prijatelji su iz IT-a, ali i iz finansijskog sektora i novinarstva. Supruge zaposlenih bave se takođe različitim stvarima. One su doktori, kozmetolozi, treneri ili domaćice. Ja se bavim ljudskim resursima, a moj bliski krug prijatelja u Srbiji uključuje advokate i psihologe”, kaže Snežana za portal „Vremena“.
Na Dorćolu Rusi imaju svoje lokale, otvoreni su restorani ruske kuhinje, a postoji i kafana koju posećuju samo Rusi.
Njihovo prisustvo u Beogradu promenilo je puls grada, ponuda klubova, restorana i muzičkih događaja postala je raznolika, ali se menjaju i duboko ukorenjeni stavovi o Rusiji i Vladimiru Putinu.
“Razgovarali smo sa Srbima da bismo dublje razumeli predrasude koje imaju. Međutim, Srbi dočekuju Ruse, misleći o našoj zemlji kao o slovenskoj bratskoj zemlji. Imamo mnogo sličnih pravoslavnih običaja. Srbi podržavaju rat, ali ja to ne mogu da razumem, pošto sam pacifista.”
Paralelni univerzum na kulturnoj sceni
Ruska kulturna scena u Beogradu je veoma živa i raznolika. Za sada je dosta zatvorena i deluje kao paralelni život, ali tome doprinosi već pomenuta razlika u kupovnoj moći. Rusi organizuju svoje žurke, zakupljuju koncertne dvorane za svoje bendove, a u srpskom klabingu su sve prisutniji ruski izvođači.
“Postoje mnoge kulturne ekskurzije po gradu, škole plesa sa časovima kao što su joga, hip-hop, visoka brda i još mnogo toga. Mnogo različitih koncerata kao što su stand up, dolaze muzički bendovi, poezija. Ruske otvorene kafeterije, knjižare, kozmetički barovi i saloni, časovi umetnosti i još mnogo toga. Ovde je i rusko pozorište”, objašnjava Stanislav.
U zavisnosti od toga da li im zakoni i imigraciona politka dozvoljavaju, naši sagovornici kažu da razmatraju da ostanu da žive u Beogradu.
Beograd se veoma brzo transformiše i čini se da ispunjava potrebe ruskih ekonomskih nomada za udobnim životom, koje će prigrliti na neodređeno vreme. Sa druge strane, prisustvo Rusa u ovolikom broju dopire do najdubljih pora društva, što našem društvu omogućava dodir sa realnošću mimo medija. Za sada je prerano predviđati kako će i da li će boravak Rusa dugoročno promeniti Beograd. Trenutno se najviše osećaju ekonomske vibracije, promene na muzičkoj i kulturnoj sceni koja je sve raznovrsnija i moskovski hipsterski šmek koji vreba iz izloga kafića i barova.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve