
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Foto: Jadranka Ilić/Tanjug
Tek kada rasformiramo propagandnu mašineriju mržnje i nasilja, stičemo preduslove da zajedno sa građanima gradimo pravednu, bezbednu, demokratsku i ekološki čistu Srbiju. Srbiju slobodnih medija i slobodnih ljudi. Srbiju samostalnog tužilaštva i nezavisnog sudstva. Srbiju u kojoj se vlast deli, smenjuje, kontroliše i ograničava. Zemlju koja pripada građanima, a ne jednom čoveku i njegovim “kumovima”

Ove nedelje opozicija je predala Vučiću zahtev za održavanje vanrednih parlamentarnih izbora. Trudićemo se da čitavu evropsku opoziciju okupimo na jednoj listi. Embrion šireg opozicionog okupljanja u budućnosti je savez koji čine Zajedno, DS i Srce jer pokazuje na delu ono o čemu svi govore: ukrupnjavanje, zajedničko delovanje i saradljivost. Dovoljno za početak.
Mnogo prijatelja me je pitalo: odakle sada ideja da izbori budu raspisani što pre? Zato što građani više ne mogu da čekaju, zato što je vreme da hitno zaustavimo ovu inflaciju nasilja, inflaciju cena, inflaciju otimačine i razaranja institucija. U Srbiji se nikada nije teže živelo. Od samovozećih automobila koji su nam nuđeni prošle nedelje, stvar se svela na pojeftinjenje parizera. I to samo onog ortačkog. Parizer je paradigma Vučićeve politike. Sastavljen od svakakvih restlova, nezdrav, teško se vari i loše utiče na decu, ali se redovno služi u vrtićima i bolnicama. Ako želimo da budemo zdravi, vreme je ga izbacimo iz naših frižidera.
Zahtevi protesta “Srbija protiv nasilja” se nakon izbora odmah moraju ispuniti, a to traže i mnogi građani koji glasaju za vlast. Oslobađamo REM. Ukida se nacionalna frekvencija Pinku i Hepiju. Bira se profesionalno rukovodstvo RTS-a, Gašić neće biti ministar. Vulin do tada ionako neće ostati na čelu BIA, već ide u Rusiju, za ambasadora. To je za njega udobno okruženje gde se špijunira opozicija. Zabranjuje se LGBT i nevladin sektor. Likvidiraju se svi kritizeri Putina. Ma snaći će se odlično, kao i njegova Mira Marković.
Tek tada, kada rasformiramo propagandnu mašineriju mržnje i nasilja, stičemo preduslove da zajedno sa građanima gradimo pravednu, bezbednu, demokratsku i ekološki čistu Srbiju. Srbiju slobodnih medija i slobodnih ljudi. Srbiju samostalnog tužilaštva i nezavisnog sudstva. Srbiju u kojoj se vlast deli, smenjuje, kontroliše i ograničava. Zemlju koja pripada građanima, a ne jednom čoveku i njegovim “kumovima”. Za takvu Srbiju se moramo izboriti. To je Srbija kakvu želim da ostavim svojoj deci. U Evropskoj uniji kao deo razvijenog i demokratskog sveta gde se u školu ide po obrazovanje, u bolnicu po ozdravljenje, a u sud po pravdu, dok na pijaci možemo kupiti zdravu i jeftinu hranu.
Čeka nas globalna nestašica hrane, meso će moći da priušte samo bogati, voda će biti najvažniji resurs budućnosti, a mi umesto da se prilagođavamo podivljaloj klimi koja se menja, da zovemo struku u pomoć i planiramo održivi razvoj gradova i prirodnih dobara, da upumpamo ogromne subvencije u poljoprivredu, i u zelenu energiju, da obezbedimo energetsku ali i geopolitičku nezavisnost – mi se bavimo parizerom. Jer nužno je sakriti da bahati fudbaleri ruše istorijske građevine zbog profita – dok se ljudi lancima vezuju za tezgu od koje žive.
Odmah nakon parlamentarnih izbora, dolaze beogradski. Sukob između Vučića i Šapića postaje vidljiv golim okom i taj sukob će biti glavni razlog za pad vlasti SNS-a u Beogradu.
Sa nestrpljenjem iščekujem trenutak kada će sve Šapićeve afere, o kojima sada ćute policija i tužilaštvo, biti izručene na njega preko Vučićevih “blatoida”. Kao kada Cezar okrene palac nadole. To će biti veselo.
Šapić, na snimku koji je čula cela Srbija, preti samohranoj majci da je njen i život njene dece ugrožen. Čovek koji gradi kuću bez dozvole u gradu gde mu je najvažniji posao da zaustavi nelegalnu gradnju, čovek koji je od državnih organa sakrio svoje račune u stranim bankama i vilu u Trstu, čovek čiji saradnici u snimljenim razgovorima nameštaju tendere. I na kraju, čovek koji je spreman da fizički ugrozi bezbednost nečije dece – u mojoj Srbiji – taj čovek ne može da bude gradonačelnik.
Pre neki dan me zaustavila starija gospođa u Maksiju na Cvetnom trgu i pita me: zašto se svađaš sa Ćutom? Objasnio sam joj da se ja ne svađam. Razlog je jednostavan. Vaspitan sam tako da se sa prijateljima, pa makar i bivšim, ne prepucavam u medijima, što očito nije slučaj sa njim. Pita me šta je sa tom Fejsbuk stranicom? Odgovaram da će se pravi razlog njegovog izlaska iz stranke uskoro videti, a da je stranica ugašena i da će se vratiti prvobitnoj nameni. Biće glasilo građanskog i ekološkog aktivizma, a ne samo jednog aktiviste. Eto, deco, samo nemojte da se svađate, sa tom smo se rečenicom rastali uz stisak ruke.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve